SUĐENJE BELIVUKOVOJ EKIPI  Miljković: Zašto više ne brineš za mene i Veljka? Lalić: Ti mi nikad nisi bio prijatelj! (UŽIVO)
Alo.rs/J. O.

Suđenje Veljku Belivuku i njegovoj ekipi, koja se tereti za brojna krivična dela, među kojim su i sedam brutalnih ubistava, nastavlja se danas pred Specijalnim sudom u Beogradu!

Svedok okrivljeni Srđan Lalić trebalo bi da nastavi sa odgovaranjem na pitanja advokata branilaca, ali i samih optuženih.

Suđenje počinje u 9.30 sati, a ispred Specijalnog suda u Ustaničkoj prisutne su brojne novinarske ekipe, pripadnici policije i Žandarmerije.

Kolone sa optuženima iz CZ stigle su u zgradu suda.

Advokati traže da se njihovi klijenti puste iz pritvora

Advokat Dalibor Katančević predložio je da se njegovom branjeniku Nemanji Lakićeviću ukine pritvor, jer kako navodi, ne postoji rizik od bekstva i da mu je određen neosnovano, da ne postoji rizik da ponovi krivično delo, niti uznemirenja javnosti.

Zamenica advokata Miroslava Vasiljevića istakla je takođe da njenom klijentu Marku Andriću nema razloga da mu bude produžen pritvor.

Advokat Stefan Jokić rekao je da se njegovom klijentu Aleksi Stošiću pritvor produžava samo po tački uznemirenja javnosti, a kako ističe nema konkretnih razloga da on može da uznemiri javnost.

Branilac Mijata Simeunovića Ivana Ostojić predložila je ukidanje pritvora i navela da je njen branjenik 19 meseci lišen slobode bez osnova.

Advokat Nikola Jerković zatražio je zamenu pritvora merom zabrane napuštanja stana za Milovana Tadića i Vladimira Greka. 

Branilac okrivljenog Alekse Dunjića advokat Živko Dedović zatražio je zamenu mere pritvora blažom merom. Branioci Alekse Dunjića i Vladimira Greka zamolili su sud da se dvojica okrivljenih obrate.

Advokat Aleksandra Vučeljića Boško Milić zatražio je zamenu mere pritvora merom zabrane napuštanja stana.

Advokat Dragan Malović zatražio je da Aleksi Šejiću bude dozvoljeno da se brani sa slobode ili da mu mera pritvora bude zamenjena blažom merom.

Advokatica Ivana Ostojića je zamolila sudiju da u obzir da uzme nove činjenice - odbranu Vojislava Đorđevića i izlaganje okrivljenog saradnika koji nijednom rečju nije spomenuo Mijata Simeunovića.

- Meni se uporno produžava pritvor zbog nekih krivičnih dela. Ja nisam sklon vršenju krivičnih dela. Ja svojim likom i delom ne bih uznemirio javnost. Ukoliko bih bio na slobodi vratio bih se na posao i proveo vreme sa porodicom i prijateljima, a ukoliko bi bila blaža mera, pridržavao bih je se - rekao je pred sudom Aleksa Dunjić.

Vladimir Grek je rekao da 23 meseca ima zdravstvene probleme. 
- Uprkos svim mojim naporima da se izlečim zdrvstvena služba mi sama kaže da oni to ne mogu da reše. Ja na terapije na VMA idem četiri meseca i one mi uopšte ne pomažu. Samo se mažem, a situacija se pogoršava - rekao je Grek.

Zatim se za reč javio i Aleksa Šejić koji takođe smatra da treba da bude pušten iz pritvora.

- Ja bih samo hteo da kažem da ja nisam bežao od nadležnih organa, bio sam dostupan, javio sam se na poziv tužioca, čim sam negirao krivično delo tužilac je tražio da me se po sve četiri tačke odredi pritvor. Ja sam 21 mesec u pritvoru, molim da mi se ukine pritvor. Ako ne može, bar neka se zameni blažom merom i da se vratim svom životu koji su prekinuli SBPOK i Tužilaštvo za orgenizovani kriminal - kazao je Šejić.

Tužilaštvo je predložilo da sud odbije sve predloge odbrane i da se okrivljeni zadrže u pritvoru.

Veće se potom povuklo na donošenje odlluke.


Sud je posle nekog vremena odbilo sve zahteve kao neosnovano, i dalje stoje zakonski razlozi zbog koji je pritvor određen i produžen.


Naredna ročišta: 20, 21, 22. i 23. decembra u 14.30 sati.
 

Lalić: Čuo sam se redovno sa Zvicerom preko glasovnih poruka, Miljković: Jel si siguran da je to bio Zvicer?

Miljković je zatim počeo da ispituje Lalića za kuču u Perastu i da li mu je poznato prezime Perunović o odakle.

Lalić je kazao da je reč o čoveku koji mu je napravio štetu u poslu.

Miljković: Objasni mi tu štetu. Evo da te ogradim, ne moraš da kažeš ime i prezime...

Lalić: Nemoj ti mene da ograđuješ.

Miljković: Kako ti je poznato prezime Perunović i u kakvoj je vezi sa kućom u Perastu?

Lalić: Poznato mi je više ljudi pod tim prezimenom. Jedan je bio član kakvačkog klana. Čovek koji je posredovao sa mnom u poslu je bio tog prezimena, a posle si ti zvao istaknutog člana kavačkog klana da vidiš da li su rod. Rekao si mi da si zvao Perunovića.

Miljković: Možda sam lagao.

Lalić: Lagao si uglavnom za novac.

Miljković: Da li si platio kuću?

Lalić: Ne, dobio sam kao obeštećenje, za štetu u poslu koju mi je napravio. Uzeo sam od Radoja Zvicera na zaduženje kilu kokaina koji je završio u policiji. To se navodno desilo zbog Perunovića. Taj kilogram je video oko 40.000 dinara, a kuća u Perastu nešto manje od 60.000. Ja sam rekao Zviceru da ću da nadoknadim štetu, on je to računao malo drugačija, ona je po mom mišljenju bila nerealno niska.

Miljković: Da li si tada naneo povrede Perunoviću?

Lalić: Jesam, ali zato što me je lagao da će on lično da uzme robu i da garantuje za nju, ali je podmetnuo nekog drugog.

Miljković: Znači biješ ljude kad te lažu. Što mene nisi prebio?

Lalić: Bijem kad me lažu i kad mi nanesu štetu. Tebe ne znam što ne, žao mi je. Tukao sam ga motkom po zadnjici.

Miljković: Je l pukla?

Lalić: Jeste.

Miljković: Je l' imao teške povrede? 

Lalić: Nije, hodao je normalno, a motka je pukla jer ima izrazito veliku zadnjicu.

Miljkovića je zatim interesovalo da li je Lalić pitao Veljka i njega da li može da dovede bilo koga i prebije na stadionu, na šta je Lalić istakao da mu je Perunović došao svojevoljno, da mu je objasnio zbog čega ga je tukao, ali da nije siguran da je od njih tražio odobrenje.

Miljković: Ja mislim da si ga namamio na prevaru. Da li si obrisao kamere sa stadiona kada si tukao Perunovića?

Llaić: Ne, nije bilo potrebe. Posle smo rešili situaciju. On je sutra došao na stadion sa manjim podlivima, mogao je da hoda, rekao je da nije bio u bolnici.

Miljković: Je l' postoji mogućnost da te je lagao?

Lalić: Postoji mogućnost da su me lagali svi u životu.

Miljković: Postoji mogućnost da ti lažeš sve nas. Da li si dao nama nešto od te kuće koja vredi mnogo više od štete koju si imao.

Lalić: Otkud ti znaš koliku sam ja štetu imao? 40.000 je kilogram kokaina, to nije šteta. Uhapšen je čovek, orao sam i to da platim. Kokain nije bio moj, uzeo sam na revers, morao sam da ga platim Radoju Zviceru.

Miljković: Da li poznaješ Radoja Zvicera?

Lalić: Nismo se nikada videli, ali smo intenzivno komunicirali, slao je glasovne poruke.

Miljković: Da li si ti bio siguran da su to njegove glasovne poruke?

Lalić: Veljko i ti ste mi rekli da je to on. Da je to Radoje Zvicer znam ne samo tako što ste mi vas dvojica rekli, već i nakon što mi je posle pokušaja atentata u Ukrajini slao svoju sliku iz bolnice i zamolio me da mu odnesem novac za čarter let iz Ukrajine koji će mi on kompenzovati preko kokaina. 

Miljković: Moje pitanje je bilo da li je to glas Radoja Zvicera?

Lalić: Ja nisam veštak glasa. Čovek mi slao sliku sa crevom u ustima i podignutim palcem, platio sam mu čarter let. Ja sam sa tim čovekom komunicirao direktno. Kako ti možeš da znaš da je ovo moj glas, ako me nisi video?

Miljković: Bravo, Laliću, tako ni ti nisi mogao da znaš da je to Radoje Zvicer. Sada si poentirao.

Sudija je zatim odlučila da prekine ispitivanje, rekla da pregleda svoja pitanja, da ih koncipira i da se osvrne na događaje koji mu se stavljaju na teret.

Marko Miljković: Zašto sad Laliću ne brineš za mene i Veljka kao nekada?

Posle pauze nastavila se polemika između Marka Miljkovića i Srđana Lalića. Posle brojnih prepucavanja Miljković se osvrnuo i na ubistvo Vlastimira Miloševića u javnosti poznatom kao slučaj "ubistvo na šinama".

Miljković:Koji su tvoji motivi da ne prijaviš kada si iz medija saznao za ubistvo, a tvrdiš da nisi znao da će se desiti.

Lalić: Isto kao i u drugim krivičnim delima. Jednostavno nisam prijavio. Delimično jer sam se objao da bi to moglo posle da bude problem za mene, a drugim delom da ne bih otišao u zatvor.

Miljković: Strahovao si od toga da ne odeš u zatvor, od toga si strahovao?

Lalić: Nisam strahovao, to je bio jedan od motiva.

Miljković: Ovde je sporazum onda iz istog razloga. Ako nisi tad prijavio da ne bi išao u zatvor, onda si sada sklopio sporazum da bi izašao iz zatvora. Zašto nisi prijavio? Nemaš krivičnu odgovornost, nisi svestan da će se desiti.

Lalić: Da ti i Belivuk ne biste snosili posledice.

Miljković: Što sad ne brineš tako za Belivuka i mene?

Lalić: Mnoge su se stvari diesile u međuvremenu, situacija se promenila.

Miljković: Da li smo bili prijatelji do trenutka hapšenja?

Lalić: Ne mogu da tvrdim sa sigurnošću da sam sa tobom ikada bio prijatelj. Sa Belivukom jesam, ali s tobom ne znam da sam bio u takvom odnosu. Drug da, saradnik da.

Miljković: Koja je razlika izmešu druga i prijatelja?

Lalić: U prisnosti.

Miljković: Da li bi išao drugu da kupiš lek, a prijatelju?

Lalić: I jednom i drugom.

Miljković: Da li si meni kupio nešto za merenje kiseonika kada sam imao koronu?

Lalić: Jesam.

Miljković: To si mi doneo prijateljski.

Lalić: Drugarski.

Miljković: Ako nisi imao svest o ubistvu što si otišao iz zemlje?

Lalić: Napustio sam zemlju jer sam mislio da će sve brzo da se slegne.

Miljković: Da li te je policija tražila?

Lalić: Nisam siguran.

Miljković: Što si pobegao?

Lalić: Jer su mi izvršili pretres stana. Ne znam zašto, ali mislim da nije pominjano ubistvo u nalogu.

Zatim se Miljković ponovo osvrnuo na ubistvo Vlastimira Miloševića pitanjem za Lalića da li bi mogao da mu da jedan dokaz da je on postavio GPS i kamere.

Lalić je kazao da postoji velika rupa na zidu preko puta stana Vlastimira Miloševića kroz koji prolazi kabl.

Miljković: Koji dokaz sem rupe možeš da pružiš?

Lalić: To je dokaz.

Miljković: To, Laliću, nije dokaz. Da li u ovoj mišjoj rupi ovde ima kamera.

Zatim je upitao Lalića šta su on i Belivuk radili kada je postavljao GPS uređaj.

Lalić: Stajali da neko ne naiđe. Ne znam kako ste stajali, bili ste iza mojih leđa. Ne znam gde ste gledali, gledali ste da neko ne naiđe. Verovatno ste gledali na sve strane.

Miljković: Da li se sećaš kako smo bili obučeni i kako ti.

Lalić: Za vas se ne sećam, za sebe se sećam zimske jakne koju sam nosio.

Miljković: Gde smo se nas trojica našli?

Lalić: Ja mislim da ste me pokupili ispred stana moje majke u večernjim satima. Ne znam tačno, ali moglo je da bude između 20  23 sata, eventualno ponoći, u tom nekom periodu.

Miljković: Kojim smo prevoznim sredstvom došli po tebe?
Lalić: "Škoda fabia". Registraciju ne znam, a boja je bila sivozlatna, znam je jer ju je Veljko koristio često.

Miljković: Koliko smo "škoda" imali u tom periodu?

Lalić: Sećam se te "fabie" i te boje sigurno, u nekoliko navrata.

Miljković: Da li isključuješ da smo imali pet takvih vozila iste boje.

Lalić: Ne isključujem.

Miljković: Opiši kako smo sedeli u autu.

Lalić: Nisam siguran ko je vozio od vas dvojice, ali ja sam bio pozadi.

Miljković: Gde smo ostavili vozilo u 27. marta?

Lalić: Nismo u 27. marta, ali u jednoj od sporednih ulica jesmo. Ne znam kako se zove, ali na mapi bih mogao da pokažem.

Zatim je Lalić ponovio da ne zna koje je vozilo korišćeno tokom ubistva Vlastimira Miloševića, a da je za ubistvo saznao iz medija.

Kazao je da je video na telefonu, dok je doručkovao na poslu.

- Prva reakcija mi je iznenađenje, a zatim se delimično razočarao i uplašio. Razočarao sam jer mi je Belivuk rekao da neće biti likvidacije. Čak sam jednom rekao eno ga, možemo da odemo da ga prebijemo, a ti si rekao ne, ne - kazao je Lalić. 

Miljković: Šta zančič delimično razočaran? U meri da se nikad ne družimo, ili da nastavimo?

Lalić: Delimično sam bio razočaran, nije bilo nepopravljivo, postojala je mogućnost da se družimo i družili smo se.

Miljković: Da li možete da dokažete da ste to jutro bili kod kuće.

Lalić: Nisam bio kod kuće, bio sam na poslu u Nemanjinoj.

Miljković: Ko Vas je tu zaposlio?

Lalić: Kakvo je to pitanje?

Miljković: Ima veze ko Vam je bio ujak. Njegov ujak je Momčilo Babić, sadašnji ambasador Srbije u Moskvi. Bio je direktor RFZO, a bio je ambasador u Češkoj. Gospodin Lalić je tamo radio svašta.

Lalić: Kada je bilo ubistvo nije bio direktor RFZO, a nikada nije bio ambasador u Češkoj. Ovo čini samo da bi me uzrujao i da neke ljude koji nisu u vezi sa ovim predmetom uvuče u medijsku hajku.


Milljković: Laliću, videćemo za sve tvoje laži. Da li si hapšen zbog nedavanja DNK?

Lalić: Čovek ne može da bude uhapšen zbog DNK.

Miljković: Da li si hapšen jer se nisi izazvao pozivu da daš DNK?

Lalić: To je jasnije pitanje, da.

Miljković: Ne, nego si ti nepismen. Kada je to bilo i gde?

Lalić: Krajem 2020. godine kod drugog ulaza u fudbal na Partizanovom stadionu. 

Miljković: Ko te je zaustavio?

Lalić: Policijska brigada. Izvršili su legitimisanje, rekli da je za mnom raspisana potraga, nisu znali zbog čega. Odvezli su me do policijske stanice.

Miljković: Čekaj, doći ćemo do policijske stanice. Šta si vozio?

Lalić: Sivi "BMW", koji sam uzeo od trećeg lica, od ljudi koji se bave popravkom vozila. Ljudi, ovo nije u vezi sa bilo kojim krivičnim delom.

Miljković: Sudija, ja ću da ga pitam sve što imam. Reci mi Laliću, šta se desilo dok si bio sa policijskim službenicima?

Lalić: Legitimisali su me, izvršili pretragu vozila, rekao da imaju potragu. Bio sam kooperativan, dok vi niste došli i počeli da vičete da izvade ruke iz gepeka.

Miljković: Zašto bismo mi to radili zbog tebe?

Lalić: Nisam to tražio.

Miljković: Što bismo mi tebe spasavali?

Lalić: Niste vi doši da me spasavate, ja to nisam tražio, oni su došli da me sprovedu, ne da me likvidiraju.

Miljković: Ja sam došao po tvom nalogu.

Lalić: Ne, nisi, zovi policijske službenike.

Miljković: Završiću sa ovim delom, da nam se Lalić ne nervira. Kada smo Belivuk i ja izašli iz pritvora ko se kome javio?

Lalić: Koji put?

Miljković: Ja sam samo jednom bio u pritvoru, nisam sto puta.

Lalić: Bio si više puta u policijskom pritvoru. Jednom si bio kada ti je uzelo blindirano vozilo. Zaista ne znam ko je koga prvi kontaktirao. Stupili smo u kontakt preko "Skaja", prvo sam pričao sa Veljkom. Ne znam ko je inicirao kontakt.

Miljković: Dok smo mi bili u pritvoru da li si nekome davao novac vezano za nas?

Lalić: Jesam, Ljubi, iz prijateljskih pobuda. Rekao sam da se pomogne grupa dok ste u pritvoru. Dao sam nekoliko hiljada evra.

Miljković: Odakle ti?

Lalić: Ne mogu da se setim. Nisam ukrao, čini mi se da nisam ni pozajmio. Ne sećam se kog je porekla bio taj novac. Dao sam odjednom.

Miljković: Da li se radi 9.800 evra?

Lalić: Ne.

Miljković: Da li si plaćen za ubistvo na šinama? Što si davao pare? 

Lalić: Nisam, bio mi je motiv da se pomogne Veljku Belivuku.

Miljković: Mene nisi znao?

Lalić: Jesam, ali nisam imao potiv da ti pomognem. Cilj mi je bio da pomognem Veljku Belivuku, nije mi stalo do grupe. Na prevaru mi je inputirao te reči u usta. Novac sam dao Veljku Belivuku.

Milčjković: Grupa ti nije bila bitna?

Lalić: Bio mi je bitan Veljko Belivuk.

Miljković: Da li je Belivuk dobio novac?

Lalić: Veljko mi je kasnije rekao da novac nije stigao do njega, da će on to da reši sa Ljubom, da ne brinem. Sećaš se, bio si tu.

Miljković: Ajmo da krenemo od bašte. Za uzgoj marihuane, ne paradajza. S kim si radio u Beču na uzgoju marihuane. Da li si tamo iznajmljivao stanove i kuće? Jesi imao baštu u Beču?

Lalić: Nisam imao stanove. Definiši termin bašta.

Miljković: Sada ću da ti definišem i više neću.

Lalić: Ne poričem da sam se bavio drogom. U Beču nisam lično iznajmio nijedan stan za uzgoj marihuane. Iznajmila su druga lica. Od toga sam negde imao samo gubitke, negde dobit.

Miljković: Da li si nudio drugim organizovanim kriminalnim grupama da napraviš bašte, pa da one uzgajaju?

Lalić: Moguće

Miljković: Ti si pomagao i drugim organizovanim kriminalnim grupama, onda si ti njihov član.

Lalić: Nisam to rekao. Rekao sam da sam pomogao u opremanju. Nisam dobijao novac kada sam opremao bašte za neke svoje prijatelje.

Sudija opominje Miljkovića da se drži optužnice, a da ne postavlja pitanja kakav je Lalić bio u osnovnoj školi!

Marko Miljković je zatim počeo sa čudnim pitanjima iz detinjstva Srđana Lalića. Pitao je da li Srđan od mlađih dana je imao želju da bude navijač, na primer "u osnovnoj školi, šestom, sedmom, osmom razredu".

Zatim ga je sudija opomenula, na šta je Miljković bahato odgovorio " pa kad neće da odgovori na pitanje, zato ga vozam od petog osnovne".

Lalić je istakao da je na utakmice išao od 19. godine, ali da je bio navijač navijačke grupe " United Force".

Miljković: Kako ste znali da to nije organizovana kriminalna grupa?

Lalić: Pa nismo vršili krivična dela. U okviru te grupe nisam prodavao drogu, jezgro grupe se nije bavilo time. Samostalno ne znam, ne verujem. Navijačka grupa u periodu kada sam ja išao na utakmice nije imala formalnog vođu.

Miljković: Pa koga ste slušali? Svakog.

Lalić: Pa ne.

Miljković: Laliću, ja još nisam čuo za navijačku grupu bez vođe.

Lalić: Čuli ste, čuli ste.

Posle gomile Miljkovićevih pitanja, sve je pretilo da preraste u raspravu, a zatim se oglasio i tužilac koji zamera zbog takvih pitanja. Kako je rekao, takvo ispitivanje može da traje beskrajno.

- Vi ste kao veće tu da kažete koliko vremenski mogu da postavljaju ova pitanja kredibiliteta, pa da možemo da pređemo na pitanja o krivičnim delima koja su predmet optuženja. ZKP definiše da se odredi vreme koliko će trajati koja procesna radnja. Odredite vreme koliko će ovo trajati. Jasno je kuda ide odbrana, samo nije jasno kada ćemo da dođemo do toga - rekao je tužilac.

Zatim je sudija rekla Miljkoviću da koncipira pitanja u vezi sa optužnim aktom, "a ne da počinje sa pitanja od petog osnovne".

- Ovaj ovde ne razlikuje navijačku i kriminalnu grupu i potencira na kriminalnoj grupi i govori ono što mu je ovaj ovde tužilac rekao -  kazao je Miljković.

Na pitanje da li je ranije poznavao nekog iz te grupe, odgovorio je da zna Veljka Belivuka i Bojana Hrvatina.

Miljković: Da li ste imali firmu za čišćenje?

Lalić: Ne.

Miljković: Da i je Pavle Đurić imao firmu za čišćenje, da li ste ga znali?

Lalić: Bio je suvlasnik, poznavao sam ga bili su bliski.

Sudija je upitala Miljkovića zbog čega je bitan Đurić, na šta je on odgovorio da jeste bitan jer je, kako kaže, Lalić, počinio krivično delo na štetu Pavla Đurića.

Na to je Lalović objasnio da su on i pomenuti Đurić bili bliski i da su bili kumovi.

Miljković je tada upitao Lalića da li je sugerisao da se pri čišćenju Pavlu Đuriću stavi neki prislušni uređaj?

Lalić: Ne znam da li sam sugerisao, ali kod Pavla Đurića znam da ništa nije postavljeno.

Miljković: Da li sam ti ja to rekao, da li sam ti ja sugerisao?

Lalić: Nisi, nismo o tome razgovarali.

Miljković: Da li si u vezi sa strankom Zelenih, da li si bio u njihovoj prostoriji?

Lalić: Nisam u vezi sa strankom, posećivao sam prijatelje.

Miljković: jeste vi kriminalna grupa? Šta ste radili tmao?

Lalić: Šta smo mogli da radimo, Miljkoviću?

Miljković: Pa prijatelji očigledno mogu zajedno da šmrču drogu, da ubijaju. Da li smo Veljko i ja bili s vama u toj kancelariji?

Lalić: Veljko je bio u dva navrata, možda 2016. godine.

Miljković: Kada sam ja došao u tu kancelariju?

Lalić: Rekao sam da se ne sećam, mislio sam da si šofer Veljku Belivuku. 

Miljković: Da li je tamo stajala neka presa? Za šta je služila? To si mi objašnjavao.

Lalić: Jeste stajala. Ne znam da sam tebi išta objašnjavao, nisi mi bio bitan u tom momentu. Kažem, mislio sam da si Belivukov šofer.

Miljković: Kako sam se predstavljao, kako si me zvao?

Lalić: Ne znam kako si se predstavljao, sa Belivukom sam te zvao mali Mare.

Miljković: Eto, prevario si se. A što si onda po mom nalogu išao da postavljaš GPS?

Lalić: 2016. si došao jednom ili dva puta, takvo sam mišljenje imao o tebi. Sačekaj malo da ti odgovorim.

Miljković: Ne zanima me tvoj odgovor.

Miljković: Kako sam ti se predstavio?Zašto mali Mare, nisam manji od tebe, niko me nikada tako nije zvao. Rekli ste policiji za novčanik za bitkoine kad ste uhapšeni?

Lalić: Oni su ga našli.

Miljković: Dao si im šifru.

Lalić: Nisam im rekao šifru. Rekao sam da mogu da im otvorim sve odmah. Hteo sam odmah da sarađujem sa policijom.

Miljković: Što ih nisi odmah odveo do Ritopeka da otvoriš prostoriju.

Lalić: Zato što je Dejan Lazarević odmah došao u moj stan. Po njegovom savetu sam se branio ćutanjem i da ne sarađujem sa policijom.

Miljković: Je l' te posavetovao i da otključaš novčanik?

Lalić: Nije bio tu tada.

Miljković: Sudija, hoćete sad pauzu?

Zatim je određena pauza do 30 minuta.

Sudija apeluje da je Miljkovićevo obraćanje zastrašujuće, Lalić viče: "Preti mi!"

Miljković je nastavo da Lalića rešeta pitanjima o njihovom "bunkeru" na stadionu Partizana, gde su održavali generalno sastanke, na šta je Lalić odgovorio "na više lokacija" ali između ostalog u bunkeru na stadionu.

Lalić je zatim opisivao njihovu prostoriju, pomenuvši i blindirana vrata.

Miljković: Ko je postavio i finansirao ta blindirana vrata?

Lalić: Ja sam organizovao postavljanje tako što sam našao majstora. Ne mogu da se setim kog datuma je majstor postavio blindirana vrata.

Miljković: Koja je marka tih vrata, pošto ste učestvovali u kupovini.

Lalić: Marke ne mogu da se setim, niti oznaka stoji na vratima. Znam gde sam kupio blindirana vrata, to je bilo na Banjici, u radnji ispod Osnovne škole "Bora Stanković". Mislim da su koštala 250 evra.

Miljković: Blindirana vrata od 250 evra?

Lalić: Kineska.

Miljković: Da li su ta vrata kineska ili ne?

Lalić: Ne mogu da kažem tačno gde su proizvedena, pretpostavljam da su kineska.

Miljković: Pošto si ti stručnjak za bezbednost na stadionu, da li znate da li kroz ta vrata može da prođe metak.

Lalić: Ja nisam veštak. Ne znam da li metak može da prođe.

Miljković: Zbog čega ste stavili slabija vrata? Da sam ti ja rekao, ja bih ti rekao da postaviš jača vrata, zbog moje bezbednosti dok sam unutra. Zašto nisi kupio skuplja vrata?

Lalić: Zato što mi vi niste dali pare za skuplja vrata.

Miljković: Da li smo mi na tim sastancima spominjali da smo organizovana kriminalna grupa?

lalić: Ja nisam bio na tako nekom sastanku.

Miljković: Na kom si bio? Šta se pričalo?

Lalić: Bio sam na mnogo.

Miljković: Reci mi nešto čega se sećaš iz glave, a što nisi mogao da pročitaš u optužnici. Ko je sazvao sastanak, kako smo sedeli? Ko je bio tu?

Lalić: Navedi ti jedan, pošto si bio tu. Pričali smo o ubistvima, o trgovini drogom, o starletama koje su dolazile.

Miljković: Opiši mi jedan sastanak. Šta si pričao?

Lalić: Ja nisam mnogo pričao. Ja sam uglavnom slušao.

Miljković:  Koga si slušao?

Lalić: Tebe.

Sudija je nakon Miljkovićevih drskih pitanja i tona rekla da Miljkovićevo obraćanje daje zastrašujući utisak.

Miljković: Šta sam pričao o Goranu Veličkoviću?

Lalić: Da ćeš vozilom da zatvoriš izlaz sa glavnog na zemljani put i tako onemogućiti da drugo, civilno, vozilo naiđe tokom otmice.

Miljković: Koji je to dan bio?

Lalić: To sigurno ne znam. Datum je bio 3. avgust, ako se dobro sećam. Već sam rekao gde. U bašti stadiona, kod letnjeg šanka, tačno se sećam. Ovaj konkretan sastanak se odigrao kod letnjeg šanka, nije bilo drugih ljudi, stajali smo u krugu sigurno Belivuk, Tešić, braća Budimir i ja. Ne mogu da se setim da li je bio Hrvatin. Ne mogu da se sećam svih sastanaka i svih detalja, ja nisam robot.

Miljković: Da li smo na nekom sastanku odabrali vođe grupe.

Lalić: Ja nisam bio na konstitutivnoj sednici kriminalne grupe.

Inače, advokatica Gordana Božilović Petrović tražila je da sud zabrani Laliću da se smeška i pravi grimase.

Miljković: Da li je iko od nas rekao reči organizovana kriminalna grupa ili si to pročitao u optužnici?

Lalić: Ne mogu da kažem sa sigurnošću, nismo se izražavali tako formalno.Ti si se više izražavao sirovo i banalno. Ne znam da li si znao za termin organizovana kriminalna grupa pre nego što smo ušli u ovu sudnicu. Dva puta sam odgovorio, on insistira.

Miljković: Ima da odgovoriš na sva moja pitanja.

Lalić: Preti mi, sudijo.

Miljković: Da li je Spasojević prisustvovao sastancima? Navijačkim ili organizovane kriminalne grupe?

Lalić: Moguće i jednim i drugim.

Miljković: Kako određuješ da li je navijački ili sastanak kriminalne grupe.

Lalić: Tako što navijačkim sastancima prisustvuju navijači.

Miljković: Kako vas pozivamo na sastanke organizovane kriminalne grupe?

Lalić: Usmeno ili putem "Skaja". Obavestite nekog ko mi prenese usmeno. Kako ste tog nekog obavestili, ne znam. On bi mene usmeno obavestio kao posrednik. Nisam pitao kako si ti njega obavestio. Bojan Hrvatin je prisustvovao sastancima kriminalne grupe, navijačkim koliko ja znam ne.

Miljković: Šta će on tu ako ga nismo pozvali?

Lalić: Malopre si me pitao da li je bio na navijačkim sastancima, ja sam rekao mislim da ne, tako da verovatno nije bio pozvan.

Miljković: Moje pitanje je jasno.

Lalić: Nije.

Miljković: Da li je Bojan Hrvatin prisustvovao sastancima organizovane kriminalne grupe? Kada?

Lalić: Jeste. Dosta puta. 

Miljković: Kad? Ti dobro barataš datumima?

Lalić: Ja dobro baratam datumima, ali nisam robot, ne mogu da zapamtim sve.

Miljković: Da li si bio na sastanku na nekoj trim stazi?

Lalić: Mislim da jesam.

Miljković: Zašto prećutkuješ taj sastanak.

Lalić: Više puta sam se sastajao sa Belivukom na trim stazi.

Miljković: Kada je bio sastanak na trim stazi, šta Vi mislite?

Lalić: Mogu da opišem kakve sam razgovore vodio na stazi, ono čega se sećam. Veljko i ja smo više puta pričali, stvarno ne znam kog datuma.

Miljković: Koja je poenta sastanka? Jesu bili vezani za krivično delo?

Lalić: Koja je poenta bilo kog sastanka? Nisam rekao decidno da su to bili sastanci. Izvrćete moje reči. Ja sam rekao da ja mislim da je možda moglo da bude sastanaka na trim stazi i da mogu da navedem da sam sa Veljkom i drugima mogao da vodim razgovore dok smo šetali. Baš zato što ne znam tačno šta je bila tema razgovora, ne mogu da opredelim da li je bio sastanak ili delovanje.

Miljković: Kako razdvajaš koji je sastanak u okviru organizovane kriminalne grupe, a koji ne?

Lalić: E, to je pitanje, moj Miljkoviću. Razdvajao sam po temama. Ako pričamo o prirodi...

Miljković: O kojim temama si pričao?

Lalić: Ako pričamo o temama koje nisu u vezi sa organizovanom kriminalnom grupom, to je neformalni razgovor, ako pričamo o temama u vezi sa grupom onda je sastanak.

Miljković: Da li ste nekog vrbovali da pristupi našoj navodnoj OKG? Da li poznajete Borisa Vojinovića? Da li smo ga upoznali preko Vas?

Lalić: Ne sećam se da sam vrbovao. Poznajem Vojinovića, upoznali ste ga preko mene.

Miljković: To znači da ste vrbovali Vojinovića da postane član navodne OKG.

Lalić: Nisam siguran.

Miljković: Kako tvrdite da je Vojinović član grupe, kada se učlanio?.

Lalić: Ne znam tačan momenat kada je iko dobio člansku kartu ove grupe.

Miljković: Vojnović je Vaš prijatelj od kad?

Lalić: Nisam siguran, nekoliko godina. 

Miljković: Nekoliko godina može da bude 100 godina.

Lalić: Može. Recimo pet godina.

Miljković: Na šta se svodilo vaše pozanstvo?

Lalić: Uglavnom na druženje. Učestvovali smo zajedno i  u kriminalnim radnjama - pratnja, otmica, trgovina drogom. To smo radili u proteklih par godina.

Lalić je istakao da je u inostranstvo otišao jer se uplašio da bi mogao da bude uhapšen posle ubistva na šinama. Da je u Češkoj bio sam, ali da se nalazio sa Vojinovićem.

Miljković: Da li je "pasat karavan" bio plave boje? Da li si ti postavio lokator?

Lalić: Mislim da jeste i jesam.

Miljković: Da li je vozilo imao alu ili čelične felne?

Lalić: Ne znam, bila je zima.

Miljković: Da li je lokator još na autu?

Lalić: Ako ga neko nije skinuo, mogao bi još da bude tamo.

Miljković: Ko zna da je postavljen?

Lalić: Ti ja i Veljko. Ja sam se informisao kod vas da li ste skinuli. Nisam se informisao da li je policija skinula.

Miljković: Pojasni kako si organizovao postavljanje kamere?

Lalić: Pribavio sam opremu, izbišio rumu, postavio uređaje, isprogramirao i organizovao čoveka koji će to da montira.
 

Burno na suđenju: Miljković napao Lalića: "Sad ću da te ispitujem više sati!", Lalić: Miljkoviću voliš da lažeš!

Marko Miljković se javio za reč, a sudija mu je rekla da može da se laliću obrati kada sa pitanjima budu zavrpili advokati branioci, ali da je pre njega na redu Veljko Belivuk.

- Ja bih vas zamolio da postavljam pitanja na kraju, jer je to neka naša taktika odbrane - rekao je Belivuk.

Zatim je za govornicu izašao Miljković pohvalivši se kako posle višesatnog izlaganja Lalića, sada on ima višesatno ispitivanje".

Miljković: Reci mi, Laliću, koliko si imao Soprana u telefonu sa "Skaj" komunikaciji? Kratosa?

Lalić: Po jednog. Kantona dva, Aresa, nekoliko.

Miljković: Kada si upoznao mene i Belivuka?

Lalić: Već sam odgovorio, to ima u spisima prdmeta.

Miljković: Laliću nemoj da mi govoriš šta ima u spisima predmeta, ja te pitam.

Miljković: Kada smo Veljko i ja oformili grupu?

Lalić: Grupa je punu formu dobila 2019. godine, osnovali ste je nešto ranije, ja nisam bio prisutan.

Miljković: Znači ne znaš. Odgovori mi. Kako se zvala grupa? 
Lalić: Iz principa.

Miljković: Kako i na koji način si postao član grupe? Ponovi, ja nisam čuo.

Lalić: Na učtivu molbu ću ti odgovoriti, samo mi ponovi pitanje.

Miljković: Kako si postao deo kriminalne grupe?

Lalić: Tako što sam bio deo grupe i primao vaša naređenja. 

Zatim je Miljković više puta ponavljao jedno te isto pitanje, rekavši da ga ne čuje dobro, na šta mu je Lalić odgovorio:

- Ti se približi da čuješ bolje, ako imaš mogućnosti - rekao je Lalić.

Miljković: Kako se zvala organizovana kriminalna grupa?

Lalić: Iz principa.

Miljković: Kako ti razlikuješ dve grupe'

Lalić: Ja sam samo formalno bio član navijačke grupe, više sam bio član kriminalne grupe. Mislim da ste me pozvali usmeno. Ne mogu da se setim tačnog datuma kada smo razgovarali o tome. Ne mogu da se setim koji me je od vas dvojice pitao. 

Miljković: Kako sam te pitao?

Lalić: Niste me pitali telefonom i niste mi sigurno pisali mejl. Sećam se našeg razgovora, rekao si da je grupa u punom kapacitetu, rekao si mi da koristim resurse grupe, poput prostorija.

Miljković: Prostorije resursi? Je l' znaš šta su resursi? Ajde objasni. Ako ne znaš, reci.

Lalić: Podučite me, Miljkoviću.

Miljković: Šta je bio motiv.

Lalić: Finansijski.

Miljković: Onih 15.000 evra koje si dobio?

Lalić: Ne, ona prazna obećanja koje sam dobio. Ti uglavnom voliš da lažeš oko novca i zacrveniš se kad lažeš.

Lalić se žalio da je reč o provokaciji.

 

Lalić: Mladića kojeg je klan oteo i zlostavljao, pre toga preživljavao seksualno uznemiravanje kad je stopirao!

Advokat se zatim dotakao teme otmice i zlostavljanja I. S. na stadionu Partizana, upitavši Lalića kako je uspeo da zapamti datum kada se sve izdešavalo sa I. S., ako ne može da upamti datum odlaska kod javnog beležnika.

- Upečatljiv datum mi nije kad odem kod notara, ali kada udaram nekog motkom po nogama, onda jeste - odgovorio je Lalić, a sudija ga je opomenula zbog retorike koju koristi.

Lalić je upitan zašto je I. S. dao 2.000 dinara, na šta je odgovorio da mu ga je bilo žao, a zatim se dotakao stravičnih detalja oko neprijatnosti koje je mladić ranije doživeo što mu je ispričao tada kada je došao na stadion..

- Ljudi koje je ustopirao su ga primoravali da ih oralno zadovoljava. Ne znam da li su ga samo primoravali i da je ostalo na tome, nisam išao toliko u detalje, samo mi je rekao da su ga primoravali - dodao je Lalić i dodaje:

Na pitanje sudije koliko je I. S. bio na stadionu pre nego što je on došao, Lalić je rekao da je I. S. zatekao na stadionu, da zna da je sigurno jednu noć prenoćio na stadionu jer se nije okupao.

- Nismo se poznavali. I. S. nije izjavio da sam ga ja udario, ali ja jesam. Upoznali smo se tog dana i tada sam mu dao novac - rekao je Lalić.

Lalić se žali: Sudija namerno mi postavljaju pitanja da otkrijem adresu da bi se provlačila po novinama

Srđan Lalić, svedok okrivljeni izašao je za sudsku govornicu, kako bi odgovarao na pitanja advokata branilaca.

Advokat Boško Milić, branilac Aleksandra Vučeljića ispituje Lalića da li je učestvovao u sređivanju restorana na stadionu partizana, koliko je često bio u restoranu, da li je tačno da li je tačno da su u bašti restorana bila organizovana akcija davanja krvi.

Lalić je istakao da nije siguran, ali da se seča da učestvovao finansijski u krečenju restorana.

Ispitivan je koliko je često boravio u njihovom "bunkeru", koliko je ljudi bilo u određenom trenutku prisutno...

- Mislim da sam dan pre hapšenja, ujutru, bio na stadionu. Uhapšen sam u ranim jutarnjim časovima - rekao je Lalić.

Na pitanje branioca Milića da li mu je poznato šta je radio 5. januara 2020. godine, Lalić je zamolio advokata da bude precizniji.
- Kad me tako pitate šta sam radio... Ustao sam, doručkovao... Morate da mi date bližu odrednicu - odgovorio je Lalić.
- Da li vam je poznat prenos novca od oko 8.780.000. Kod Vas je prilikom hapšenja pronađena potvrda. Šta ste plaćali tog dana? - pitao je Milić.
- Po ugovoru, plaćao sam lokale. Jedne jedine koji postoje u spisima predmeta, o kojima je dokumentacija oduzeta, koje spominjemo ovde dva dana. Druge nemam - odsečno je rekao Lalić.

Na pitanje da li mu je poznat datum 22. jul 2020 godine, ističući da je bio kod javnog beležnika.

 - Odlazak kod beležnika nije toliko upečatljiv da bi ga pamtio dve godine.
Sudija, moram da reagujem. Juče sam dobio pitanje gde sam stanovao, samo da bih dao adresu majke, danas dobijam pitanje o "roleksu" koji sam dobio na poklon. Pitaju sve ovo da bi se imena ljudi provlačila po novinama, da bi se moja adresa provlačila po novinama. Oni hoće da ja spomenem ime i prezime nekoga kako bi ga ugrozili - rekao je Lalić.

 

Pratite najnovije VESTI SA FRONTA

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading