Stranica „Defterta za Vukovu oblast“
Alo!
Stranica „Defterta za Vukovu oblast“

Alo!

Stranica „Defterta za Vukovu oblast“, Foto: Alo!

To pokazuje dokument „Defter za Vukovu oblast“, koji sadrži detalje popisa stanovništva koji je sproveden u Osmanskom carstvu. Ovaj značajni dokument, koji se čuva u Istorijskom arhivu u Istanbulu, otkriva veoma važne činjenice koje potvrđuju da Kosmet nikada nije bio albanska teritorija.

Na osnovu tog dokumenta zaključuje se da Albanci nikada nisu bili starosedeoci na prostoru KiM, kao i da nisu ni učestvovali u Boju na Kosovu, koji se dogodio 1389.

Dokument je nazvan po Vuku Brankoviću, a Kosmet su Turci nazivali "zemlja Brankovića". U tom periodu, na prostoru KiM turski popisivači izbrojali su 480 naselja u kojima je bilo 13.000 kuća, od kojih je 12.840 pripadalo Srbima pravoslavcima. Vlasi su tada posedovali 75, Albanci 46, a Bugari 17 kuća. Pet domaćinstava bilo je u vlasništvu grčkih porodica, a jedna je pripadala jevrejskoj porodici.

Prema tom dokumentu, koji je napisan na 480 stranica, 46 albanskih kuća nalazilo se u 23 sela.

Turski popisivači istraživali su i popisivali sva prezimena koja su sredinom 15. veka postojala na KiM. Srpskog porekla bilo je 95,88 odsto prezimena, dok je albanskih prezimena bilo oko 0,26 odsto. Ostatak su romanska i grčka prezimena. Takođe, nijedan toponim nije bio na albanskom jeziku.

Istoričar Salih Selimović kaže da su Turci popise obavljali vrlo pedantno i precizno i da zato ne treba sumnjati u podatke koji se nalaze u dokumentu „Defter za Vukovu oblast“. Selimović za „Alo!“ kaže da su popisi obavljani pod kontrolom nadležnog kadije i vojnoupravnog starešine.
- Turski popisi se zato u ozbiljnoj istorijskoj nauci i uzimaju kao relevantni izvori, odnosno, oni su izvori prvog reda. Turski popis zemlje Vuka Brankovića iz 1455, koji je obuhvata i današnje Kosovo i Metohiju, najrelevantniji je istorijski izvor o tadašnjem stanovništvu Kosova i Metohije, kao i dela sadašnje severne Albanije. Te popisne knjige ili defteri čuvaju se u turskim arhivima u Istanbulu i Ankari, a neki su i prevedeni na srpski jezik - kaže Selimović i dodaje da „Defter za Vukovu oblast“ potvrđuje činjenicu da je broj albanskih domaćinstava na KiM bio zanemarljiv u odnosu na broj srpskih pravoslavnih domaćinstava.

Selimović kaže da je sve do polovine 17. veka na prostoru Stare Srbije bilo ukupno 226 albanskih domaćinstava.

- Posle Velike seobe Srba 1690. i druge seobe 1737. nije postojala albanska većina. Krajem 18. i u prvoj polovini 19. veka oni postaju relativna većina. Masovno su se, uz podršku turskih vlasti, Albanci spuštali sa planina u pitome predele Kosova i Metohije, gde su vršili nasilnu albanizaciju Srba, i pravoslavnih i muslimana, a bila je česta pojava proterivanja domaćeg stanovništva raznim metodama nasilja - kaže Selimović i dodaje da je naučno dokazano da Albanci nisu potomci Ilira i da su na Balkan dovedeni 1043. iz južne Italije.

- Albanska zvanična istorija je puna falsifikata i pamfleta, a sve u službi ideje o stvaranju velike Albanije. Doduše, ima i albanskih istoričara koji se ne slažu sa takvom revizijom istorije, ali su zato u nemilosti - rekao je Selimović.

Radislav i Olivera najčešća imena

U tom dokumentu, koji se čuva u Istanbulu, zapisana su i najčešća srpska imena na KiM. Tako su se Srbi u 15. veku na prostoru Kosova i Metohije najčešće zvali Radislav, Bogdan, Radica, Stjepan, Nikola, Rajko, Miloš, Radoslav, Bogoje, Doroslav, Bogdan, Priboje i Milovan. Popularna ženska imena u to vreme na KiM bila su Olivera, Radislava, Stojislava, Jelena, Stanislava, Vladislava i Vukosava.

Iseljavanje u više etapa

Broj Srba na KiM posebno se smanjio tokom osmanlijske vladavine, a zatim i tokom Drugog svetskog rata, kada je više od 200.000 Srba pobeglo u centralnu Srbiju. Iseljavanje se nastavilo neposredno pre i posle 1999. godine i NATO agresije.

Pročitajte još: