Kosovo i Metohija
Printscreen
Kosovo i Metohija

Printscreen

Kosovo i Metohija, Foto: Printscreen

Svakoga dana do nas dolaze informacije o napadima na Srbe i srpske manastire kojih na prostoru Kosova i Metohije ima mnogo. Upravo ova teritorija oko koje se i danas vode borbe, predstavlja kolevku srbstva. Ko je sebi dao za pravo da upravo ovu teritoriju obeća Albancima, narodu koji je veštački stvoren iz ostataka jermenskog plemena čija postojbina i domovina se nalazi iza Kavkaza, daleko od Balkana i Srbije?

Čovek koji je Kosovo obećao Albancima kao "etnički čistu" teritoriju, praktično im dozvolivši da sa Kosova i Metohije istrebe Srbe, na najbrutalniji način je isti onaj čovek koji je po nalogu Vatikana stvorio drugu "Jugoslaviju", "najveći sin naših naroda i narodnosti", čovek koji se javnosti predstavio kao Josip Broz Tito. Ovaj čovek, sumnnjive prošlosti, predstavljajuće se kao Hrvat i katolik, Srbe i Srbiju je otvoreno mrzeo. Tu mržnju se nije ni trudio da sakrije. Naprotiv, uništenje Srbije je bio njegov "veliki plan" koji je skoro i ostvario.

Nemiri su počeli 1980ih godina prošlog veka na teritoriji Kosova i Metohije. Albanci su tako, na određeni način "postavili kulise" za raspad Jugoslavije, one koju su "Josip Broz Tito" i Vatikan stvorili. Za Srbe koji su tu od davnina, Kosovo je isto što i Jerusalim za Jevreje. To je najveća srbska svetinja. Ovde je potrebno određeno poznavanje istorije. Na Kosovu se nalaze najvažniji srbski manastiri. Iako su oko 1904. godine Albanci proterani sa Kosova, oni su se u Drugom Svetskom ratu vratili na ovu teritoriju, pod zaštitom Italije.

Nakon završetka rata, Tito je sprečavao srpske porodice da se vrate na teritoriu Kosova i Metohije. Tako su Srbi, nrod čija je vekovna kolevka upravo na Kosovu i Metohiji, na ovoj teritoriji izgubili većinu. Titova krivica za kosovsku "dramu" je očigledna i nesumnjiva. On je rešenje ovog problema učinio težim, zapravo, učinio ga je nemogućim.

Kako bi "umirio" Albance i zadržao ih u okvirima Jugoslavije, Tito je u Ustavu donetom 1974. godine Kosovu i Metohiji dao status autonomne pokrajine u okviru Jugoslavije. Komunistički kadrovi albanske nacionalnosti koje je Tito postavio sa ciljem proterivanja i istrebljenja Srba sa Kosova, ovu autonomiju su zloupotrebljavali na najgori mogući način.

Albanci su počeli da insistiraju na etnički čistom Kosovu i Metohiji ubijajući i proterujući pripadnike srbske "manjine". Srbi su ovaj postupak nazvali ispravnim terminom – "etničko čišćenje" . Zapravo to se i dogodilo na Kosovu. Pre početka Drugog svetskog rata na Kosovu su Srbi imali većinu tj sa 50% su bili većina. Krajem 1980ih godina prošlog veka, na prostoru Kosova i Metohije srbski narod je postao manjina sa 10% stanovništva. Do ovoga je došlo sistematično i postupno različitim metodama. Od ubijanja celih porodica preko otimanja imovine Srba sa Kosova i Metohije pa do obesvećenja srbskih grobova i skrnavljenja pravoslavnih manastira koji se na ovom prostoru nalaze vekovima.

Međunarodna zajednica je o ovome ćutala decenijama. Sada, kada su Albanci izgubili međunarodnu podršku, klupko je počelo da se odmotava. Josip Broz, odnosno Josip Ambroz (polubrat prvom preko pravog oca, i prva zamena) odnosno Valter Vajs (druga zamena, ali sa istim ciljem), ili poljski Jevrejin u službi Vatikana bio je srbomrzac jednako koliko i Ante Pavelić, poglavnik NDH. Zajedno su školovani i odgojeni u istom duhu – sa samo jednim ciljem. Uništiti Srbiju i srbstvo.