Vuk Stefanović Karadžić
Printscreen
Vuk Stefanović Karadžić

Printscreen

Vuk Stefanović Karadžić, Foto: Printscreen

„Izvinuo sam ti se već tri puta“

Ako ste se nekome izvinili, to znači da vam je žao. Ako ste se nekome izvinuli, to znači da ste se iskrivili? Greške nastaju zbog toga što se dva glagola potpuno drugačijeg značenja razlikuju samo u jednom vokalu. Izviniti se znači da nekome upućujete izvinjenje, a izvinuti znači da ste izvinuli, iskrivili. Osim ako se niste savili u struku, vi se niste izvinuli nego izvinili.

„Ja to nikad ne bi rekao! Da li bi vi to rekli?“

U govoru se često bih, bismo i biste skraćuju na bi, pošto nam je to kraće i lakše da izgovorimo. Greška je u tome što je u pitanju glagol biti u aoristu, i oblik bi jeste pravilan za neka lica, ali ne za sva. Podsetimo se kako glasi glagol biti u aoristu.
Jednina:

1. Ja bih

2. Ti bi

3. On, ona, ono bi

Množina:

1. Mi bismo

2. Vi biste

3. Oni, one, ona bi

Dakle, nije „pravilnije“ bih od bi. *Ti bih – nije pravilno, isto kao što nije pravilno ni *ja bi. Pravilno je samo ti bi, ja bih, mi bismo, vi biste.

„Platiću letovanje 400 eura!“

Ako govorite srpski, valuta plaćanja neće biti *euri nego evri, bez obzira na to šta piše na samim novčanicama. U našem jeziku je za tu valutu normiran jedino naziv evro, ne *euro.

*„Nemoj to da radiš jel sam ti ja tako rekao! Jer si me razumeo?“

Trudite se da se ovako neizražavate. U pitanju su dve potpuno različite stvari.

1. Uzročno-posledična rečca glasi jer.

2. Li je upitna rečca.

Konstrukciju je li, koja se u govoru često krati na je l’, čine skraćeni oblik pomoćnog glagola jesam i ona upravo pomenuta upitna rečca li.
Sve u svemu, reč *jel u srpskom jeziku ne postoji. Postoje reči je, li i jer. Postoji i jeli, to kažemo kad su neki ljudi nešto jeli, pojeli. *Jel ne kažemo nikad. Kažemo je l’ ako postavljamo pitanje, i kažemo jer kada pričamo o nekom uzroku ili posledici.

„Kući sam“

Kada ste u bašti ili u kafiću, kažete li: *„Bašti sam“, *„Kafiću sam“?Zašto onda govorimo: *„Kući sam“? Zaista ne bi trebalo. Imenice u lokativu se u srpskom jeziku koriste uvek, i bez izuzetka, sa predlogom. Tako da možete reći u kući sam, ili kod kuće sam. *Kući sam je kraće, lakše i brže za izgovor, ali to što je nešto lakše nije dovoljno dobar razlog da se izražavamo nepravilno.

*„Svo vreme sam tako i mislio!“

Taj pridev glasi sav (paradajz), sva (paprika), sve (vreme). Oblik svo prosto i jednostavno – ne postoji, a ako ste govornik srpskog jezika, zašto biste koristili reči koje u njemu ne postoje? Sve se po padežima menja: sve, svega, svemu, sve, sve, svim, svemu. A ako nikako ne možete da prevalite preko jezika sve vreme, možete reći i celo vreme, mada se preporučuje upotreba prvog izraza.

 

 

Komentari (1)

Melbourne

17.07.2020 12:54

Mutno je nebo svo! Aleksa je to izgovirio nepravilno!