Batut
Wikipoedia Commons
Batut

Wikipoedia Commons

Batut, Foto Privatna arhiva

Anketa:

Da li vas zanima istorija našeg naroda?

 

U ranom detinjstvu pokazao je sklonost ka crtanju, a porodični prijatelj Svetozar Miletić mu je nudio stipendiju samo u slučaju da žele izabrati poziv pravnika, što je odbio. Međutim, njegovo srce pripadalo je medicini.

Batut

youtube

Batut, Foto: youtube

Zahvaljujući porodicama iz Sremske Mitrovice, odlazi na studije medicine u Beč, gde će završiti prvu godinu uz pomoć mesečnih prihoda od dve forinte koje su mu slali iz rodnog grada. Ipak, taj novac mu nije pokrivao osnovne potrebe. Vraća se u Novi Sad i predaje tri godine u "realci" kako bi prikupio novac za nastavak školovanja.

Završava medicinu na Bečkom univerzitetu tokom 1878. godine, a među profesorima koji su mu predavali nalazila su se neka od najcenjenijih imena iz oblasti medicine sa prostora, kako Beča, tako i cele Evrope, te stoga ne čude ni njegovi uspesi na ovom polju.

Pročitajte još:

Zanimljiv je i način kako je došao do svog nadimka Batut. Nakon usavršavanja vratio se 1885. godine, a na teritoriji tadašnje države postojala su još dva lekara čija imena su bila potpuno ista kao i njegovo.

Nakon kraćih dogovora, svako je uzeo nadimak po svojoj želji, a sremski Milan Jovanović uzeo je nadimak Batut po prezimenu nekadašnjeg očevog kolege trgovca.

Nije bilo neophodno da prođe mnogo vremena kako bi pokazao svoje afinitete prema pisanoj reči i obrazovanju iz oblasti zdravstva, te je već tokom 1880. godine pokrenuo list "Zdravlje" sa ciljem davanja saveta običnom narodu. Bio je to prvi list koji se bavio "higijensko-prosvetnim" sadržajem.

Moto ovog lista sadržao je suštinu samog Batutovog delovanja tokom celog života – "Zdravlje je sreća i snaga, a bolest najamnik propasti".

Jedan period svog života proveo je kao glavni lekar Cetinjske bolnice, a zalaganjem Vladana Đorđevića, vraća se u Srbiju i dobija stipendiju za dalje usavršavanje u Evropi. Proveo je naredne godine radeći na nekim od vodećih medicinskih institucija u Evropi – od Minhena i Berlina, pa sve do Pariza i Londona.

Za života upoznao je i Luja Pastera, koji se posebno bavio problemima higijene i bakteriologije.

Nedugo nakon specijalizacije u Parizu, pozvan je da osnuje Katedru za bakteriologiju na Karlovom univerzitetu u Pragu. Međutim, koreni i nostalgija su ga ipak doveli na Veliku školu u Beogradu gde je dugi niz godina radio kao redovni profesor na Katedri higijene i sudske medicine, piše "Danas".

Jedno od najvećih priznanja za svoj rad, kako naučni, tako i pedagoški, dobija u momentu kada je postao rektor Velike škole. Ni Karlov univerzitet ga nije zaboravio, pa je tako 1938. godine postao počasni doktor.

Međutim, u moru zasluga koje mu se pripisuju, jedna se ističe. Posle višedecenijskih borbi sa kolegama iz struke, 1919. godine uspeva da ostvari svoje težnje – osniva Medicinski fakultet u Beogradu i postaje njegov prvi dekan i profesor higijene.

Spisak njegovih aktivnosti i u pogledu društvenog aktivizma nije ništa kraći od stručnog – bio je predsednik Srpskog lekarkog društva, Jugoslovenskog lekarskog društva, Društva za čuvanje narodnog zdravlja, ali je bio i višegodišnji član i predsednik Glavnog sanitetskog saveta.

Pročitajte još:

Kada se sve sabere, bio je jako posvećen i naučnom i društvenom radu. Najveći akcenat stavljao je na narod, trudeći se da svoj rad približi i onima koji nisu bili vični nauci i knjigama. Bio je veliki pobornik porodice i porodičnih vrednosti kao stuba nacije. Prema Batutu „porodica je temelj snage i duha naroda, raskrsnica svih puteva i prvenstveni izvor dobra i zla u ljudskom društvu”.

Ostavio je neuništiv trag, kako u istoriji medicine naše zemlje, tako i u sveopštem kontekstu naše istorije. Njegova odlikovanja predstavljaju najstariju i istorijski veoma značajnu grupu u okviru Zbirke odlikovanja Arhiva SANU.

Preminuo je u Beogradu 11. septembra 1940. godine u 92. godini života, a tim povodom je i list "Vreme" napisao sledeće: "Jedva desetak dana posle smrti dr Đoke Nikolića, pošao je juče u mir i večni pokoj naš medicinski velikan dr Milan Jovanović Batut. Sa njim odlazi u povest jedan čitav vek ne samo našeg medicinskog nego uopšte i kulturnog razvijanja i podizanja našeg naroda. Jer dr Milan Jovanović Batut bio je u stvari naš najjači rabotnik na higijenskom prosvećivanju naroda".

Pročitajte još: