Prvo i vredno izdanje Hobita
prinstcreen
Prvo i vredno izdanje Hobita

prinstcreen

Prvo i vredno izdanje Hobita, Foto: prinstcreen

Priča Endija Hjusona iz Londona može se podvesti i pod sudbinu i pod sreću, budući da ga je ona pogledala kada se najmanje nadao.

Radio je u kancelariji u centralnom Londonu, a 2012. je u blizini njegove kancelarije bila dobrotvorna organizacija koja je imala prodavnicu doniranih proizvoda. Priznaje da je tamo odlazio kako bi ćaskao sa vlasnicom Mišel, ali nije bio jedini budući da je to bilo pravo središte čitave zajednice, prenosi Blic. 

- Bio sam tamo jedan dan kada je došao hipi par i počeo da istovara kamper pun knjiga. Bilo ih je na stotine. Primetio sam kopiju "Hobita". Čudno, kupio sam novi primerak nekoliko nedelja ranije jer sam želeo ponovo da ga pročitam pre nego što film izađe, ali sam ga izgubio. Pomislio sam: "To je sreća, mogu sada da ga pročitam. Ispod nje nalazio se pomalo isprljan časopis o crtanim filmovima iz 70-ih, koji sam odabrao za prijatelja umetnika - priča Endi za "Gardijan".

Mišel mu je prodala oboje za funtu (129 dinara). Knjiga je na koricama imala ilustraciju drveća i planina u plavoj, zelenoj i crnoj boji sa Tolkinovim imenom ispod.

- Počeo sam da je čitam u vozu na putu za posao i kasnije kada idem kući. Ne čitam baš brzo, pa je potrajalo mesecima dok je nisam završio. U jednom momentu prišla mi je žena i rekla da moja knjiga izgleda baš staro i da bi trebalo da proverim da li vredi nešto - objašnjava Endi.

Odmah je potražio na internetu i šokirao se kada je video da je prvo izdanje "Hobita". Otkriće mu je olakšala činjenica da je u prvom tiražu referenca Čarls Latvidž Dodžsona - poznatijeg kao Luis Kerol pogrešno odštampana.

- Saznao sam da je u prvom izdanju 1937. odštampano 1.500 primeraka. Možete da proverite da li ih imate tako što ćete potražiti referencu Čarls Latvidž Dodžsona štampanu u beleškama o romanu na omotu. U prvom izdanju ime je pogrešno napisano kao "Dodgeson" (umesto "Dodgson") i morali su da ga koriguju ručno. Proverio sam poleđinu i pronašao precrtano "e". Mislio sam: "To ne može biti." - bio je šokiran Endi.

Srećom, njegova devojka tada je radila u jednoj britanskoj aukcijskoj kući, tako da je kontaktirala stručnjaka odeljenja za knjige.

Na aukciju je čekao četiri meseca, a kako se približavala premijera filma "Hobit", vladalo je veliko interesovanje za taj žanr.

- Aukcija je konačno počela. Većina predmeta koja je prodata pre mog koštala je oko 2.000 funti. Razmišljao sam da je dobro ako zaradim i 500. Kada je došao red na moju knjigu, aukcionar je rekao: "Počećemo sa 3.000 funti", tako da sam već bio oduševljen. Svako je dizao za 500. Licitacija je dostigla 10.000 brže nego što sam se nadao. Kada je došla do 13.000 svi su već bili u čudu. Izašao sam bogatiji za 16.000 funti! - priča Endi.

Inače, 16.000 funti je čak 2.065.469 dinara, odnosno 17.558 evra.

- Nemam nekog bogatog rođaka koji bi mi doturio novac kada mi zafali. Devojka me je nagovorila da napravim izložbu fotografija, što sam oduvek želeo. Takođe, dao sam depozit za stan u kojem još uvek živimo. Nastavio sam da svraćam kod Mišel u radnju, sve dok je nije zatvorila pre par godina. Dao sam malu anonimnu donaciju, ali im nikada nisam ispričao šta se dogodilo - zaključuje Hjuson.