Adolf Hitler
Printscreen/Youtube
Adolf Hitler

Printscreen/Youtube

Adolf Hitler, Foto: Printscreen/Youtube

Da li bi se Drugi svetski rat okončao porazom Nemačke da je Hitler imao pristup tajnom naprednom oružju za koje mnogi tvrde da je postojalo negde u Južnoj Americi i na Antarktiku, pitanje je koje i danas pokreće mnoge nedokazane, ali veoma intrigantne teorije. Jedan od odgovora je i dokazana veza sa članovima Društva Tule čiji je Hitler bio veliki pobornik, i više nego odan član.

Društvo Tule osnovao je nemački okultist Rudolf fon Sebotendorf 1918. kao minhenski ogranak tajnog društva Germanenorden, odnosno Reda tevtonskih vitezova osnovanog 1912. godine. Adolf Hitler se od rane mladosti zanimao za okuliste pa nije čudo što je najviše svojih istomišljenika našao baš u ovom društvu. Ditrih Ekart i Alfred Rozenberg, vodeći članovi društva, zapravo su kreatori stvaranja teze o arijevcima kao potomcima drevnog naroda Tule, koji imaju atletsko držanje, plavu kosu i plave oči.

Članovi Tule verovali su da su potomci stanovnika Tule, odnosno Hiperboreje, koji su preživeli kataklizmički rat. U njihovim učenjima bili su izabrani kao pripadnici više rase sa ostrva Tula koji su otišli u Indiju, nakon toga u pustinju Gobi, da bi se na kraju skrasili na Tibetu. Potvrda da je Hitler zaista verovao u to su i ekspedicije na Tibet koje su predvodili viđeniji nacistički naučnici, naravno, članovi SS Anenerbe, da bi dokazali da Nemci potiču odatle. Ekspedicije su odlazile i na Himalaje, a sa Tibeta su doneli drevne zapise, ali i doveli u Nemačku nekoliko lokalnih monaha da im protumače te tekstove. Te ekspedicije su počele odmah nakon Prvog svetskog rata, a vrhunac su dostigle tridesetih godina prošlog veka kada je Hitlerova nacistička partija dospela na vlast. Među glavnim društvima koja su organizovala ove ekspedicije bili su pobornici društva Tule, Vril i Crno sunce.

Članovi Društva Tule zagovarali su stav da su predodređeni da osvoje "životni prostor" na štetu drugih naroda koje smatraju manje vrednim, a Fridrih Kron je 1920. predložio Hitleru kukasti krst kao zaštitni znak za njegovu Nacionalsocijalističku nemačku radničku partiju. Drevni indijski simbol sreće, svastika je bila i tradicionalni simbol Tora, nordijskog boga groma, a Hitler ga je prihvatio i pretvorio u svima poznati simbol nacizma.

U dokumentima ljudi koji su se u to vreme bavili tajnim društvima ostala je zapisana i pretpostavka da je društvo većim delom rasformirano krajem dvadesetih godina, ali taj podatak nije pouzdan. Neki istoričari veruju da je ono nastavilo da funkcioniše, i to ne samo u Nemačkoj, već da su mnoge ćelije operisale širom Evrope, pa i Amerike i Rusije. U svojoj knjizi Heder Pringl je dala originalnu mapu aktivnosti Anenerbea, formalnog naslednika Društva Tule, i jedan o pravaca ukazuje direktno na Srbiju. Istorijski je potvrđeno da su članovi SS Anenerbea boravili u toku Drugog svetskog rata u Beogradu, Nišu, Sremskoj Mitrovici i Gamzigradu, odnosno u gradovima u kojima postoje razna nalazišta iz doba Starog Rima.

Sva je prilika da, bez obzira na to da li je postojao kontinuitet u radu društva, mnogi viđeni članovi su i dalje bili aktivni bilo lično, bilo kroz svoje sledbenike. Među njima je i Fon Sebotendorf, koji se godinama smatrao autorom pozdrava "Sieg Heil" (Zig hajl) ili "Živela pobeda", kojim se posle pozdravljao nacistički vođa, ali među istorijskim objašnjenjima je i da su nacisti sebe takođe smatrali i naslednicima Rimskog carstva, tako da su njihove insignije podsećale na rimske, kao i da je pozdrav sa uzdignutom desnicom zapravo preuzet od Rimljana.

Iako postoji detaljna literatura o ulozi Društva Tule u dolasku Hitlera na vlast, malo detalja je poznato o društvima Vril i Crno sunce, čiji uticaj je bio i te kako značajan.

Društvo Tule je osnovano 17. avgusta 1918. godine, a društvo Vril kratko nakon toga. Vril su formirale žene medijumi koje su koristile svoje psihičke moći kako bi komunicirale sa drevnim podzemnim i vanzemaljskim civilizacijama. Smatra se da je društvo Crno sunce, kom je pripadao čak i Hajnrih Himler, usko sarađivalo sa društvima Tule, Vril i ostalim tajnim društvima prilikom formiranja nemačkih frakcija koje su kasnije izbegle u Južnu Ameriku. Kada je 1939. godine nacistička Nemačka uspostavila prvu zvaničnu bazu na Antarktiku, tajna društva su poslala najtalentovanije naučnike da izgrade tamošnju odbeglu nemačku frakciju. Navodi se da su oni koristili tri baze koje je napravila drevna podzemna civilizacija, ali kada je admiral Bajerd stigao na Antarktik u januaru 1947. godine, on se susreo sa odbeglim nemačkim tajnim društvima čija je tehnologija bila mnogo naprednija nego Himlerova. Odbegla nemačka frakcija porazila je američku mornaricu.

Himler je verovao da se Crno sunce uspešno infiltriralo među ostala nemačka tajna društva i da će druga društva s njima podeliti tajne tehnoloških programa započetih na Antarktiku i u Južnoj Americi, i kao i Hitler, verovao je da postoji superoružje koje će im obezbediti konačnu pobedu.

Međutim, to se nikad nije dogodilo. Tajna društva ili nisu imala nikakva superoružja ili su odlučila da u toj iluziji drže Hitlera i na taj način učestvuju u padu nacističkog režima.

Pristalice ove teorije veruju da je s obzirom na to da je društvo Tule finansiralo nemačku Radničku partiju, prethodnicu Nacističke partije, zapravo odabralo Hitlera za vođu partije jer je verovalo da može lako da ga kontroliše. Dakle, nemačka tajna društva su iskoristila Hitlerov režim i usmerila resurse na izgradnju tehnološke infrastrukture za nemački program na Antarktiku i u Južnoj Americi. Međutim, postoji mogućnost da se Hitler okrenuo protiv svojih sponzora, ugrabio apsolutnu vlast i zabranio tajna društva.

Tajna akcija "Spajalica", o kojoj počinje da se govori nekoliko decenija kasnije, dovodi se u vezu sa periodom posle Drugog svetskog rata, a u okviru koje je mnoge članove Društva Tule vrbovala Amerika. Pominje se čak broj od 700 ljudi koji su dobili novi identitet kao i mogućnost da nastave sa projektima na kojima su radili pod Hitlerom.

Pretpostavlja se da je najpoznatiji među njima čovek koji je kasnije bio jedan od kreatora američkog svemirskog programa, kao i poznati hemičar koji je izvodio eksperimente u logoru Aušvic. Svi oni nastavili su rad u oblastima svoje struke u najboljim mogućim uslovima.

Oni koji su zbog svog angažovanja na nacističkim projektima bili previše eksponirani, sličnom operacijom, šifrovanom kao "Sigurna kuća", prebačeni su na razne lokacije po zemljama Južne Amerike, gde su im, pod novim identitetom, takođe stvoreni svi uslovi da nastave rad.

Društvu Tule kao organizaciji se negde u tom periodu gubi svaki trag, ali mnogi smatraju da je mreža tajnih društava na neki način prihvatila i očuvala osnovna načela Društva Tule. Ljudi koji podržavaju teorije da se svetom, nezavisno od politike i političara, upravlja iz tajnih centara moći, tvrde da će se pretpostavke o radu ovog društva u 20. veku sigurno kad-tad dokazati, uključujući period koji je prethodio dolasku Hitler na vlast i događanjima vezanim za Drugi svetski rat.

Pročitajte još: