miš, paralizovani miš, eksperiment
youtube- printsc.
miš, paralizovani miš, eksperiment

youtube- printsc.

miš, paralizovani miš, eksperiment, Foto: youtube- printsc.

Nažalost, još uvek ne postoji mogućnost da ljudi koji ostanu paralizovani nakon nesreća ili saobraćajnih nezgoda ponovo prohodaju. Međutim, čini se da se laganim koracima možda približavamo činjenici da ćemo u budućnosti moći u potpunosti da pomognemo tim ljudima da ponovo žive punim plućima. Nauka napreduje i nedavno je uspela u naizgled nemogućem.

Tim nemačkih istraživača uspeo je da pomogne paralizovanim miševima sa povredama kičmene moždine da hodaju. Zahvaljujući razvijenom proteinu nanetom na mozak, vraćene su nervne veze kod pregledanih miševa. Ovo je izuzetno otkriće, jer se do sada pretpostavljalo da kod sisara ove veze ne mogu biti obnovljene niti popravljene na bilo koji način.

Međutim, naučnici sa Univerziteta u Bohumu na zapadu zemlje uspeli su da koriste poseban protein da podstaknu proces obnavljanja nervnih ćelija u mozgu paralizovanih miševa. Oni su naknadno pomogli da se poprave nervne veze direktno u kičmenoj moždini, što je glodarima omogućilo da ponovo hodaju, piše portal Njujork Post .

„Ono što je jedinstveno u ovom istraživanju je činjenica da protein koji stvaramo ne utiče samo na nervne ćelije, već i na druge delove mozga“, objašnjava Fiščer, šef istraživanja. „Zahvaljujući ovoj relativno maloj intervenciji, uspeli smo da utičemo na veliki broj živaca, što dovodi do njihovog oporavka i do činjenice da miševi na kraju mogu ponovo da hodaju.

Paralizovani glodari na kojima je protein primenjen tokom studije , u proseku su se mogli ponovo kretati dve do tri nedelje nakon prve doze. Sam primenjeni protein sadrži genetske informacije koje dovode do stvaranja takozvanog hiper-interleukin-6 u mozgu, navodi se na veb lokaciji univerziteta.

Naučni tim trenutno istražuje kako bi se ovaj revolucionarni tretman mogao poboljšati i koristiti u većem obimu.

„Zanima nas da li će i kako naša metoda delovati na većim sisarima. U sadašnjim uslovima govorimo o svinjama, psima ili, na primer“, pojašnjava Fišer.

Iako je istraživanje u stvari još uvek na početku, već se postavlja pitanje da li se isti tretman može primeniti i na ljudima. Fišer ne isključuje takvu mogućnost, ali jasno primećuje da tako nešto sigurno nećemo videti u bliskoj budućnosti. „Tada, ako tretman deluje kod većih sisara, moraćemo da se uverimo da je bezbedan za ljude. Međutim, to će sigurno potrajati mnogo, mnogo godina “, dodaje on.

BONUS VIDEO