Opsada Lenjingrada
Youtube/Printscreen
Opsada Lenjingrada

Youtube/Printscreen

Opsada Lenjingrada, Foto: Youtube/Printscreen

Najveća opsada jednog grada u istoriji završila se na današnji dan - stravična opsada Lenjingrada trajala je od 8. septembra 1941., kada su nemačke snage zauzele i zadnji put koji vodi prema gradu, pa sve do 27. januara 1944. godine kada je opsada napokon slomljena. Ta blokada, koja je potrajala gotovo 900 dana, bila je jedna od najdestruktivnijih i najdužih u ljudskoj istoriji, a što se tiče žrtava verovatno i najsmrtonosnija.

Zauzimanje (ili uništenje) Lenjingrada bio je jedan od ključnih strateških ciljeva nemačke operacije Barbarosa. Po početku invazije na SSSR Hitler je naredio: "Prvo Lenjingrad, drugo Donbas, treće Moskva". Više je razloga - Lenjingrad, današnji i nekadašnji Sankt Peterburg, bio je bivši glavni grad Rusije, simbolični glavni grad Oktobarske revolucije. Dalje, grad je imao veliku vojnu važnost pošto je bio glavna baza sovjetske Baltičke flote.

U ekonomskom smislu Lenjingrad je bio izuzetno bitan zbog brojnih fabrika (uz veći broj fabrika naoružanja), predstavljao je oko 11% ukupne sovjetske industrijske proizvodnje.

Prema nekim izvorima Adolf Hitler bio je toliko uveren da će njemačke snage osvojiti Lenjingrad da su navodno već bile štampane pozivnice za proslavu koja je trebala da se održi u lenjingradskom hotelu Astoria. Postoje i razne teorije po pitanju koji su bili nemački planovi u slučaju osvajanja grada. Neki tvrde kako je ideja bila da se promeni ime gradu u "Adolfsburg" te da ga postave za glavni grad nemačke provincije Ingermanland.

Ali, veći deo istoričara slaže se da je Hitler zapravo imao nameru da sravni grad sa zemljom. U naredbi koja je poslata direktno nemačkoj vojsci navodi se: "Nakon poraza sovjetske Rusije neće biti interesa za daljnjom egzistencijom ovog velikog urbanog centra...

Nakon što grad bude okružen potrebno je odbaciti sve zahteve za predajom, jer problem relociranja i hranjenja gradske populacije ne može i ne sme biti na nama. U ovom ratu, gde se borimo za svoju samu egzistenciju, ne može nam biti interes održavanje čak ni dela te velike urbane populacije".

Drugim rečima, plan je bio uništiti i grad i njegove stanovnike, a u vreme kada je počela nemačka invazija, u Lenjingradu je živelo čak oko 3 miliona ljudi. Do dolaska nemačke vojske pred Lenjingrad iz grada je pobeglo oko pola stanovništva, ali još oko 1,5 miliona ljudi ostalo je unutra...

Nemački plan je bio da izgladne stanovnike Lenjingrada do smrti - glad se u ovoj opsadi koristila kao oružje, a nemački naučnici čak su izračunali kako će glad u gradu nastupiti već za nekoliko nedelja.

U septembru 1941. grad je stavljen pod opsadu. Nemačka vojska opkolila ga je sa svih strana osim sa severa gde je taj deo "posla" za Nemačku odrađivala finska vojska - inače brojni današnji finski istoričari tvrde kako Finska nije učestvovala u genocidnoj opsadi Lenjingrada. U direktnim napadima zaista i nije, čak ni na nemačke zahteve, ali činjenica jeste da su doprineli 900-dnevnom užasu blokirajući severnu stranu grada.

Pakao su prošli i civili koji su uspeli da pobegnu iz grada pred početak opsade - mnogi su poginuli u bombardovanju, a oni koji su se spasili morali su utočišta da potraže po raznim udaljenim mestima SSSR-a. Ali, oni koji su ostali u Lenjingradu proživeće jedno od najstrašnijih vremena ikad zabeleženo na stranicama ljudske istorije. Mnogi neće preživeti - ukupan broj žrtava opsade Lenjingrada procenjuje se na više od 1 milion ljudi, prema nekima i na 1,5 miliona ljudi.

Na direktnu Hitlerovu naredbu nemačka vojska je uništila i popljačkala sve što se moglo u rubnim delovima grada pod njihovom kontrolom, odnosno izvan kruga direktne odbrane. Brojna umetnička dela su ukradena i odneta u Nemačku. Veliki broj fabrika, škola, bolnica i druge civilne infrastrukture uništen je za vreme vazdušnih napada i artiljerijskog dejstvovanja.

Kada je nastupila glad u gradu, bila je nezamisliva. Glad je postala ekstremna u zimu s 1941. na 1942. U proseku osoba u gradu morala je da preživi sa svega 125 grama hleba na dan - i to kakvog hleba, hleba koji je bio 50-60% sastavljen od piljevine i drugih nejestivih sastojaka. Povrh toga su se zaredale i ekstremno niske temperature od po -30 °C.

Ta prva zima opsade bila je, da stvar bude još gora, jedna od najhladnijih zadnjih decenija. Uprkos tome ljudi su radili tokom cele zime u improvizovanim fabrikama oružja - često bez krova.

Gradski transport, očekivano, prestao je da funkcioniše, što znači da je prelazak čak i malih udaljenosti unutar grada bio ogroman izazov. Ljudi su često umirali nasred puta. Stanovnici grada morali su da se naviknu na takve jezive prizore.

U tim neljudskim uslovima pojavljivao se i kanibalizam. Iako takvi slučajevi jesu dokumentovani u zapisima NKVD-a, istoričari se slažu kako je takvih slučajeva ipak bilo relativno malo uzevši u obzir broj ljudi pod opsadom i strašne uslove koji su tada vladali. Puno češći slučaj od kanibalizma bila su ubistva s ciljem otimanja bonova za hranu. U prvih šest meseci opsade na prostoru grada dokumentovano je oko 1,200 takvih slučajeva. U isto vreme smrtnost u gradu bila je ogromna - na mesečnoj bazi umiralo je oko 100,000 ljudi.

Uprkos svemu stanovništvo Lenjingrada herojski je odolevalo sudbini. Jedan od trenutaka koji će se pamtiti dogodio se 9. avgusta 1942. kada je 7. simfonija Dmitrija Šoštakoviča pod nazivom "Lenjingrad" izvedena od strane Lenjingradskog radijskog orkestra. Koncert je emitovan sa zvučnika koji su postavljeni širom grada, a deo ih je okrenut i prema neprijateljskim položajima. Naime, upravo je 9. avgust 1942. ranije Hitler "zacrtao" kao dan proslave povodom pada grada. Izvođenjem simfonije "Lenjingrad" sam grad poslao je poruku o svom neslomivom duhu.

Svega nekoliko dana kasnije, u ranu jesen 1942. godine, krenula je sovjetska ofanziva "Sinjavino" koja je imala za cilj da probije blokadu grada. U isto vreme nemačka vojska spremala se za konačnu ofanzivu s ciljem zauzimanja grada (operacija "Nordlicht"). Veruje se kako Sovjeti nisu znali šta Nemci pripremaju (niti su ovi znali da Sovjeti pripremaju ofanzivu) pa je zapravo ofanziva "Sinjavino" došla u zadnji trenutak kako bi zaustavili konačan nemački napad na grad.

Iako sovjetske snage nisu uspele da probiju blokadu, uspeli su da zaustave nemačku operaciju zauzimanja grada, odnosno konačnog stezanja obruča.

Početkom iduće godine, 18. januara 1943., kreće velika sovjetska operacija "Iskra" koja je uspela, uprkos velikim gubicima, da otvori jedan uski koridor prema opkoljenom Lenjingradu. Tokom te zime, ali i cele iduće godine, ovaj "put života", koji je vodio uz obalu i preko smrznutog jezera Ladoga, držala je Lenjingrad u životu, jedva, ali u životu.

Tek godinu dana nakon probijanja koridora napokon je, nakon 872 dana, podignuta opsada Lenjingrada. 27. januara 1944. sovjetska Lenjingrad-Novgorod ofanziva odbacila je nemačku vojsku s južnog dela grada (na udaljenost od oko 100 km). Tog leta i finska vojska odbačena je dalje od grada.

Opsada Lenjingrada jedna je od najstrašnijih priča iz celog Drugog svetskog rata. Mnogi se slažu da bi se ova opsada trebala tretirati kao genocid pošto je postojao unapred pripremljeni plan za izgladnjivanjem stotina hiljada ljudi do smrti.

Istoričar Michael Walzer ističe kako je u Opsadi Lenjingrada ubijeno više civila nego u bombardovanju Hamburga, Drezdena, Hirošime i Nagasakija zajedno. Američka vojna akademija pak procenjuje kako je za vreme opsade grada stradalo više ljudi nego što su sve američke i britanske žrtve zajedno u celom Drugom svetskom ratu.

Može li se reći da je danas priča o Opsadi Lenjingrada namerno marginalizovana? I te kako. Iako je reč o jednoj od najstrašnijih epizoda 20. veka, svih vekova uopšte, Opsada Lenjingrada danas nije opšte poznata priča. Da, "zna se" za nju, ali većinom ovu priču znaju poznavaoci istorije. Koliko je šira javnost uopšte upoznata sa stradanjem Lenjingrada, s opsadom koja je imala za cilj da fizički uništi celokupno stanovništvo ovog istorijskog grada? Zašto je tako?

Razlog svakako treba tražiti i među drugim pričama gde se marginalizuju sovjetske žrtve, ali i sovjetski ključni doprinos porazu Adolfa Hitlera. Danas, kada su odnosi između Zapada i Rusije ponovo vrlo hladni još se i više radi na tome.

Na današnji dan razbijena je Opsada Lenjingrada, 27. januara 1944., a na isti dan godinu dana kasnije, 27. januara 1945. - tačno 75 godina od danas - oslobođen je najstrašniji genocidni kamp smrti - Auschwitz.

Svi znaju da su nacisti napokon poraženi i da je i Auschwitz oslobođen, ali koliko ljudi zna ko je oslobodio Auschwitz? Koliko ljudi danas možda ima i potpuno pogrešne informacije (misleći da je Auschwitz oslobodio neko drugi)? Auschwitz je oslobodila sovjetska Crvena armija, ista je slomila i opsadu Lenjingrada, i pobedila u strašnoj Bici za Staljingrad, pa na kraju porazila i nacistički Treći Rajh.

Može se to nekome sviđati ili ne, možda bi neki voleli da je rat završio drugačije - da se uništavanje ljudi u Auschwitzu nastavilo, da su u Lenjingradu svi umrli od gladi... - ali nije. Sovjetska vojska porazila je Hitlerovu i danas, 7 decenija kasnije, ta pobeda im se oduzima ili umanjuje kroz zločin istorijskog revizionizma.

Komentari (1)

normalan

27.01.2020 13:33

Истина је да је све наведено у тексту скрајнуто, али ће будућност победити и показати наредној историји право место и финске и пољске, а о америци да и не причам. Све то неко однекуд посматра и пресуђује. Ко доживи видеће.