Đorđe Balašević
Rajko Ristić/Alo!
Đorđe Balašević

Rajko Ristić/Alo!

Đorđe Balašević, Foto: Rajko Ristić/Alo!

Gostujući u emisiji “Pesnik panonskog srca” na RTS, posvećena Đorđu Balaševiću, Vuk Žugić, dugogodišnji direktor Kulturnog programa “Sava centra”, ispričao je kako je nastala pesma “Ne lomite mi bagrenje”.

“Đorđe Balašević je po običaju bio u “Sava centru”, dogovorali smo te tradicionalne novogodišnje koncerte. Šta je ovde bitno. Sektor za kulturu se nalazi nad velikom dvoranom, povezan je kabinet iz kojeg smo mi pratili koncerte, i on je došao da potpiše ugovor za novogodišnje koncerte. I tada je bila glavna vest da dolazi voz naših građana sa Kosova koji žele da ih neko primi iz rukovodstva naše zemlje zbog svega onog što se njima i u njihovim životima dešavalo.

I, negde, dok smo mi pričali uz dogovore oko novogodišnjih koncerata, u tom rukovodstvu pao je dogovor gde mogu da ih prime zbog broja ljudi, da to bude u velikoj dvorani “Sava centra”. Mi to nismo ni znali, dok neko nije ušao. I neko kaže, puni se sala ljudima koji su došli sa Kosova, zaista, najšireg dijapazona starosti.

I Đole je rekao: “Hajde da vidimo, da to posmatramo”, pošto zna da postoji ta kabina.

Za stolom bili tadadašnjeg rukovodstva države, a u punoj sali građni naši Srbi sa Kosova. I oni su izlazili jedan po jedan i pričali stvarno strašne životne priče. Zaista je to bilo dirljivo. Jedan veliki čovek, Balašević Đorđe je to slušao četiri sata. Mi smo se pozdravili, ugovor je bio potpisan, i on se javio posle nekoliko dana i rekao mi:

“Napisao sam jednu posebnu pesmu”.

Ta pesma je bila “Ne lomite mi bagrenje”. Dugo su je povezivali samo sa Kosovom i stradanjem Srba na Kosovu, ali ona je kao i sve jednog filozofskog, metaforičnog značenja. Ne lomite mi život, bilo gde i bilo kome. Ne lomite ono najlepše što osećam prema svojim ljubavima, prema svom bagrenju, prema svemu što su naši životi ….” rekao je Vuk Žugić.