Frenklin Delano Ruzvelt
Youtube/Printscreen
Frenklin Delano Ruzvelt

Youtube/Printscreen

Frenklin Delano Ruzvelt, Foto: Youtube/Printscreen

Na današnji dan, 6. januara 1941., američki predsednik Franklin Delano Ruzvelt (FDR) održao je pred Kongresom godišnji govor o stanju nacije koji će postati poznat kao "Govor o četiri slobode". Reč je o izuzetno važnom govoru koji će definisati američku spoljnu politiku za sve naredne godine. Isto tako reč je o odrednicama koje će biti usvojene vrlo selektivno, a neke ideje FDR-a buduća američka politika odbaciće poput "klasne izdaje"...

Podsetimo, vreme je Drugog svetskog rata, a SAD su još uvek neutralna zemlja. Ipak, američka neutralnost bila je predmet velikih napora unutar samih SAD, a FDR bio je jedan od onih koji su počeli da zagovaraju uključenje u Drugi svetski rat. Štaviše, njegov govor, koji dolazi 16 meseci nakon izbijanja Drugog svetskog rata i 11 meseci pre japanskog napada na Perl Harbor, bio je uvertira u američki ulazak u rat, zaokret od dosadašnje politike ne-intervencionizma.

Kako i znamo, nakon napada na Perl Harbor SAD će se uključiti u Drugi svetski rat te će doprineti porazu Sila osovine, kako u Evropi tako i u Aziji, pa će na kraju biti jedna od sila pobednica, a zbog činjenice da se sam rat neće voditi na američkom kopnu biće u poziciji da zauzmu status globalne super-sile u trenutku slabljenja tradicionalnih evropskih sila (jedini pravi rival nakon Drugog svetskog rata biće im SSSR).

Šta bi bilo da se SAD nisu uključile u Drugi svetski rat? Bi li Hitler, kako je u tom govoru 6. januara 1941. prognozirao FDR, uspostavio "globalnu dominaciju"? Teško. Naravno, analiziranje "alternativnih ishoda" Drugog svetskog rata uvek je vruća tema oko koje vole debate da vode istoričari, ali mnogi se slažu da je Hitler rat izgubio već te 1941. i to u trenutku kada se odlučio za invaziju na SSSR (prekršivši time sporazum sa Staljinom o nenapadanju).

Japanski napad na Perl Harbor

Printscreen/Youtube

Japanski napad na Perl Harbor, Foto: Printscreen/Youtube

Iako se Drugi svetski rat i danas često posmatra iz perspektive sudbine evropskih zemalja i sukoba koji su se ovde vodili, činjenica jeste da su se najveće bitke vodile na Istočnom frontu (Moskva, Kursk, Staljingrad, Lenjingrad, operacija Bagration...).

Naravno, sve anti-fašističke snage Evrope i sveta doprinele su Hitlerovom padu. Britanija se godinu dana sama suočavala s Hitlerom. Pokreti otpora u okupiranoj Evropi potkopavali su Hitlerovu dominaciju. SAD su i pre uključenja u rat uveliko pomogale logistički anti-Hitlerovskim snagama u Evropi, pa i SSSR-u. Bez američkog goriva sovetske vazduhoplovne snage bile bi u velikim problemima.

Adolf Hitler

Printscreen/Youtube

Adolf Hitler, Foto: Printscreen/Youtube

Ipak, nije sporno, i samo ideološki se to može poreći - SSSR je zaustavio Hitlera i slomio nemačku vojsku u presudnom trenutku. Da se SAD nisu aktivno uključile u rat, Hitler je mogao da bude poražen od strane SSSR-a i evropskih saveznika. No, šta bi to onda značilo za svet nakon Drugog svetskog rata? Možda bi SSSR postala jedina svetska super sila.

Takav scenario mogao se možda i dogoditi da FDR nije, na današnji dan 1941. godine, počeo pripremu za ulazak SAD u rat. Na kraju će se Drugi svetski rat završiti tako da će SAD doći sve do Berlina (koji će biti podeljen na četiri okupacione zone), a američki uticaj u Evropi i te kako se oseća i dan danas (američka vojska, na primer, nikada nije ni napustila Nemačku - sovjetske, odnosno danas ruske, tamo nema već 3 decenije).

FDR-ov govor bio je pak značajan ne samo u kontekstu zagovaranja američkog ulaska u rat (i to zagovaranje je zapravo bilo poprilično "između redova") već i po pitanju opštih smernica prema kojima bi se trebalo ravnati SAD (i ostatak sveta po uzoru na SAD). Spomenute "četiri slobode" po kojima je ovaj govor dobio naziv su:

1) Sloboda govora

2) Sloboda vere

3) Sloboda od siromaštva

4) Sloboda od straha

Prve dve su poprilično jasne te su i danas nešto što se u američkoj politici često ističe. Nadalje, to su slobode koje su zajamčene Prvim amandmanom američkog Ustava. Šta je pak s ove preostale dve? To je nešto, odmah ćemo uočiti, što se više ne spominje tako često u američkoj politici.

Naravno, FDR će ostati svetu možda i najpoznatiji po sprovođenju ekonomskog programa pod nazivom "New Deal". Taj program FDR je pokrenuo 1933. s ciljem savladavanja Velike ekonomske krize koja je izbila u Americi 1929. i koja je zahvatila celi svet. Srž "New Deala" je intervencija države u ekonomskom sistemu zemlje kako bi se pokrenuo "kotur" tržišne ekonomije.

 

Intervencija je bila na mnogim nivoima: kroz direktnu stimulaciju - izdavanjem povoljnih kredita, usvajanjem novih zakona, otvaranjem javnih radova i raznim drugim reformama. Pojedine reforme su bile dalekosežne za američko društvo kao primera radi priznanje rada sindikata i uvođenje starosnog i invalidskog osiguranja.

Očekivano, mnogi predstavnici američke političke klase i privredne elite oštro su napali FDR-a zbog "New Deala" nazivajući ga "izdajnikom svoje klase" i "socijalistom". Ali, FDR nije bio ni jedno ni drugo i danas iz retrospektive možemo videti koliko je "New Deal" zapravo značio za Ameriku - on je bio esencijalni ponovni pokretač njene ekonomije, samim tim jedan od ključnih faktora koji su njenu ekonomiju učinili toliko snažnom sve do današnjih dana.

To je ta "sloboda od siromaštva" koju je FDR spomenuo kao jednu od 4 temeljnih sloboda, ne samo za SAD i Amerikance, već i za sve ljude sveta. Zašto danas u SAD više niko ne spominje "slobodu od siromaštva"? Zato što to više nije Amerika FDR-a, očito!

Podjednako je zanimljiva i 4. stavka, "Sloboda od straha". Što to zapravo znači? Kako je sam FDR pojasnio:

"Sloboda od straha, u prevodu, znači globalno smanjenje naoružanja do te mere da više nijedna nacija neće biti u poziciji da izvede čin agresije protiv bilo kog svog suseda, bilo gde u svetu".

To je, složićemo se, jedna izuzetno kvalitetna ideja i, još jednom, jedna od "sloboda" koju danas više niko ne spominje ni u američkom društvu ni bilo gde u svetu!

Naravno, njegova želja za globalnim razoružanjem trebala je da bude implementirana nakon pobede nad nacizmom jer u svom govoru on takođe poziva na ubrzanu proizvodnju oružja kako bi se porazile Hitlerove snage u Evropi.

FDR je svedočio američkom ulasku u rat, ali ne i pobedi. Naime, iznenada je preminuo 12. aprila 1945. (od javnosti se krilo da je teško bolestan). To znači da nije svedočio ni atomskom bombardovanju Hirošime i Nagasakija koje je naredio njegov naslednik, Hari S. Truman. Da li bi FDR izveo atomske napade da je bio živ?

Možda, verovatno bi, ali možda bi se ipak snažnije okrenuo diplomatiji, naročito nakon što je SSSR ušao u rat protiv Japana. Ipak, najverovatnije je da bi, imajući u vidu da je on naredio vatreno bombardovanje Tokija u noći između 9. i 10. marta 1945. Ubijeno je najmanje 100,000 civila pa se ovaj napad smatra najdestruktivnijim bombardovanjem u ljudskoj istoriji (događaj je van Japana naravno uveliko pao u drugi plan sećanja zbog Hirošime i Nagasakija).

Šta je pak ostalo od FDR-ovih "četiri sloboda"? Eventualno tek prve dve. Siromaštvo i strah nešto su što je i te kako prisutno i u SAD i svetu, a prva sloboda, ona o slobodi govora, od strane SAD preformulisana je na način da se koristi, između ostalog, i za opravdanje američkog intervencionizma i politike smene režima.

Donald Tramp

Alo.rs

Donald Tramp, Foto: Alo.rs

Siromaštvo je "dobrodošlo" jer bez njega ne bi mogao ni da opstane kapitalistički sistem. Strah takođe. Aktuelni američki vojni budžet iznosi čak 738 milijardi USD! Siromaštvo ne nedostaje, straha još manje - ovih dana živimo na rubu potencijalnog američko-iranskog rata, a "Četiri slobode" neki su davno zaboravljeni san koji se spominje tek u kontekstu kalendarske godišnjice!