Čuveni hotel
Youtube/ screenshot Tom Hall
Čuveni hotel

Youtube/ screenshot Tom Hall

Čuveni hotel, Foto: Youtube/ screenshot Tom Hall

 Maunt Vašington Hotel u NJu Hempširu ima dugu istoriju sablasti i neodoljivo izgledom podseća na zdanje u kojem je sniman film "Isijavanje" 1980. godine Mada je Stivenu Kingu za inspiraciju poslužio hotel u Koloradu, u kojem je radio u mladosti, sličnost je velika i "lovci na duhove" često dolaze u Maunt Vašington.

Priča o "Maunt Vašingtonu" počela je davne 1900. godine, kada je industrijalac Džozef Stikni, koji je odlučio da u grandiozan hotel uloži novac koji je zaradio u rudnicima uglja i na izgradnji železnice u Pensilvaniji. Hotel je završen 1902. godine i smatranje jednim od najluksuznijih u to vreme. Pruža veličanstven pogled na planinske predele.

Stikni se oženio lepom Kerolajn Foster, kćerkom uspešnog trgovca mesom iz Bostona, ali je već naredne, 1903. godine, preminuo od srčanog udara. Kerolajn se preudala za princa iz francuske kraljevske loze i stekla titulu "princeze Fosinji Lusinž". Nastavila je da vodi hotel do smrti 1936. godine.

Užasno sujetna

Kerolajn je bila omiljena među gostima i osobljem, iako je imala hirove. Nije podnosila ako je neka dama bila elegantnije obučena od nje. Zato je više puta u toku dana menjala garderobu, a u trpezariji je, na galeriji, imala svoj sto za jednu osobu, pa je i odatle "držala na oku" pripadnice lepšeg pola.

 Kada nije boravila u Francuskoj, imala je u Maunt Vašingtonu privatni apartman - 314. U njemu je još uvek isti rezbareni, hrastov krevet, koji je uvek nosila sa sobom odlazeći u Južnu Francusku i vraćala ga nazad, ali više gostiju koji su u njemu spavali tvrde da su viđali utvaru žene u elegantnoj odeći iz viktorijanskog doba ili je zaticali kako sedi na ivici kreveta, raščešljava kosu i stavlja šnale. Duh ima običaj da spavače bocka po tabanima šnalama i čiodama.

U Apartmanu 314 se svetla pale i gase sama od sebe, električni kamin uključuje i isključuje kada niko nije tu, a dečije igračke tajanstveno nestaju i pojavljuju se.

Uprava hotela ne krije postojanje duha, pa čak i legendu o princezi Kerolajn stavlja na svoj veb-sajt. Na izveštaje onih koji u sobi dožive neobjašnjive incidente, menadžment kaže:

- Hvala što ste podelili vaša iskustva za vreme boravka u hotelu. Mi smo veoma zadovoljni što smo bili u stanju da ispunimo vaša očekivanja - odgovaraju.

Svoju priču o nekadašnjoj vlasnici hotela ima i iskusni reporter i pisac Dino Vurnas, koji je odseo u apartmanu 314 i u toku noći probudio se zbog toga što je soba bila okupana nežnom, gotovo eteričnom svetlošću.

Sutradan, kada je to ispričao osoblju, ispričali su mu legendu o Princezi, ali je na to samo odmahnuo rukom. Naredne noći, pred zoru, prozbudili su ga zvuci potpetica po drvenom podu, a da nije video nikoga da hoda po njemu. Nikakvo racionalno objašnjenje nije mogao da nađe.

Odrabana od duhova

Interesantno je da je arhitekta, Čarls Eling Giford, projektujući hotel, u njega ugradio - "odbranu protiv duhova!" U svakoj od četiri kule, broj stepenica je različit, zato što je postojalo verovanje da to zbunjuje sablasti i sprečavaju ih da tumaraju po zdanju.

 Dino je na zahtev uprave napravio grupnu fotografiju osoblja ispred hotela i kada je proučio snimak, zapazio je na jednom prozoru magličasti lik žene odevene u dugačku haljinu iz viktorijanskog doba. U hotelu tada nije bilo nikoga, jer je bio privremeno zatvoren za goste.

Prozor sa ženskim likom nalazio se tačno ispod apartmana 314. Iako skeptičan u odnosu na duhove, fotograf je zaključio da je to, na kraju krajeva, ipak njen hotel i da možda njeno prisustvo ne treba poricati!

Pročitajte: