Vavilon
Shutterstock
Vavilon

Shutterstock

Vavilon, Foto: Shutterstock

Holandski naučnik Metju Osendrajver sa Humboltovog univerziteta u Berlinu zaključio je na temelju analize pet glinenih pločica iz drevnog Vavilona da su Vavilonci osmislili apstraktni oblik geometrije (trapezoid) kako bi pratili nepravilno kretanje planeta. Tako su izračunali da se brzina Jupitera menja s vremenom.

Razlog posmatranja upravo Jupitera leži u tome što su ga povezivali sa svojim vrhovnim bogom Mardukom.

Ovo je vrlo važno jer se do sada smatralo da su takve tehnike prvi uveli Evropljani u 14. veku, a da su se vavilonski astronomi služili isključivo aritmetičkim konceptima.

Vavilon je bio antički grad u Mesopotamiji, blizu današnjeg grada Al Hilaha u Iraku. Vavilon je bio glavni grad Vavilonskog carstva. Ime mu je nastalo prema akadskoj reči Babilu, što znači "Božja vrata", a koja je bila prevod sumerskog imena za grad, Kadingira.

Vavilon je upisan na UNESCO-v popis mesta svetske kulturne baštine u Aziji 2019. godine jer su "njegovi ostaci, spoljašnje i unutrašnje gradske zidine, vrata, palate i hramovi, jedinstveno svedočanstvo jedne od najuticajnijih carstava drevnog sveta.

Sedište uzastopnih carstava, pod vladarima poput Hamurabija i Nabukodonosora II., Vavilon predstavlja izraz kreativnosti Novovavilonskog carstva na svom vrhuncu. Povezanost grada s jednim od sedam svetskih čuda antike (Viseći vrtovi Semiramide), takođe su inspirirali umetničku, popularnu i versku kulturu na svetskom nivou.

Pretpostavlja se kako je Vavilon bio najveći grad na svetu od oko 1770. - 1670. pr. n. e., pa ponovo oko 612.-320. pr.n.e. Takođe, bio je prvi grad koji je imao više od 200.000 stanovnika.

Vavilon je imao pravougaonu osnovu opasanu bedemima, a od devet gradskih vrata najpoznatija su Ištarine dveri ukrašene sa 575 reljefnih lavova, zmajeva i bikova.

U grad je vodilo devet širokih ulica i u njemu je bilo više hramova; najznačajniji je onaj boga Marduka, glavnog božanstva, zaštitnika Vavilona, kao i hramovi Ninmahe, boginje Ištar, Belit-Nine, Adadov i Šamašov. Među palatama se izdvaja letna palata Nebukadnezara, udaljena oko 3 km od centra grada. Danas je ovo veliko područje nepregledna gomila krhotina, peska i opeke, čiju sumornu jednoličnost remete palme datula i iskopine.

Jedini čovek koji živi unutar drevnog grada je čuvar ruševina i malog muzeja pod upravom Iračke kancelarije za starine.

Ruševine danas potvrđuju istinitost proročanstva o Vavilonu koje je pre 2.700 godina napisao prorok Isaija:

- Nikada se više neće naseliti, od kolena do kolena ostaće nenaseljen. Arapin tamo neće dizati šatore, niti će pastiri onde počivati. Počivaće onde zveri pustinjske.