Aleksandar Srećković sa ocem
Privatna arhiva
Aleksandar Srećković sa ocem

Privatna arhiva

Aleksandar Srećković sa ocem, Foto: Privatna arhiva

Aleksandar Srećković, danas s 38 godina na plećima, za sobom ima karijeru provedenu u 13 klubova. Među njima je Apolonija iz Albanije! Tih dana 2008. godine, kada je ušao u anale kao prvi srpski fudbaler u ligi te zemlje, Srećković se priseća u razgovoru za „Alo!“.

- Ubrzo posle svadbe, euforiju je prekinuo poziv nazovimenadžera. Predložio je da karijeru nastavim u Albaniji. U dahu se nadovezao konstatacijom: „Sjajno plaćaju!“ - priča nekadašnji levi bek.

Lovu su nam doneli na biciklu

Prihvatili ste?

- Apolonija je bila na pripremama u Crnoj Gori. Ideja je bila da upoznam ekipu, prihvatio sam, željan izazova. Zadovoljio sam na test-utakmicama, sa još tri naša fudbalera, i dogovorili smo se o uslovima. Kontakt za transfer bio je frizer iz Novog Pazara! Imao je uticajnog rođaka u Fijeru, odakle je Apolonija. Obavio je prvi, ispostavilo se i poslednji transfer.

Kako su vest primili porodica i prijatelji?

- Nije im bilo svejedno zbog tadašnjih problema u toj zemlji, a ja sam želeo da vidim kako je tamo. U krajnjem slučaju, nisam ništa potpisao pre odlaska, tako da sam mogao da se vratim.

Samcima zabranjen ulaz

Fijer je tada, kaže naš sagovornik, živeo do 22 časa.

- Bila su dva kafića sa oznakom „per familiar“, što je značilo da momci ne mogu da uđu sami, već samo devojke ili mešano društvo. Imali smo prolaz jer je gazda bio fan kluba.

Kako ste se prebacili u Fijer?

- „Golfom 3“! Pun kao oko, niko reč da progovori do juga Albanije. Oraspoložio nas je ulazak u moderni Drač. U Fijeru smo se našli sa frizerovim istetoviranim rođakom menadžerom i onako iscrpljeni otišli u restoran. Znao je srpski, pošto je njegova žena iz Novog Pazara. Momcima nije bilo prijatno. Jedan mi je šapnuo: „Brate, bežimo, ovo nema veze sa fudbalom.“ Umirio sam ga šalom: „Ne brini, da je frka, dali bi nam plastični escajg.“

Na kraju nije bilo problema?

- Posle nekoliko dana ubeđivanja, dobili smo novac. Doneo ga je sredovečni sekretar kluba na biciklu! Posle besane noći, čim je svanulo, uputili smo se pred banku i formirali red dok se ne otvori. Odahnuli smo tek kada je lova bila na sigurnom.

Aleksandar sa suprugom Jovanom na Beogradskom maratonu

Privatna arhiva

Aleksandar sa suprugom Jovanom na Beogradskom maratonu, Foto: Privatna arhiva

Za policajca srpski bukvar

Kako su vas prihvatili navijači?

- Objasnili su nam da je bolje da ispadnemo nego da izgubimo od Lušnje. Igrao sam levog bočnog, prođem dva igrača, centriram, a naš centarfor postigne gol za 2:1. Euforija! Ostavio sam dobar utisak, koji se prenosio iz utakmice u utakmicu.

Još ste postali zvezde u Fijeru?

- Nismo mogli da prođemo glavnom ulicom a da nas neko ne pohvali ili nešto pita. Sećam se momka koji je prodavao diskove. Kada nas vidi, on pusti da trešti Viki Miljković. Valjda je mislio da je gotivimo. Policajac, koji je govorio srpski, tražio mi je disk Zdravka Čolića, kao i Lepe Brene. Doneo sam mu i naš bukvar.

Kako je prekinuta idila?

- Sve je bilo super do promene trenera. Ostala mi je lepa uspomena i odlično životno iskustvo, ali pre svega prijatelji, sa kojima sam u kontaktu - zaključio je Srećković, koji u braku sa Jovanom ima dve ćerke.

Sad je trener u akademiji

Aleksandar se posvetio trenerskom poslu u akademiji „AS Sport Education“.

- Cilj je nadogradnja fudbalskih sposobnosti konstantnom pričom o usmeravanju. Ponekad savet ume da bude korisniji od treninga u formiranju kvalitetnih igrača i ljudi.