Živković, Drente, Adžić
EPA/Martin Meissner
Živković, Drente, Adžić

EPA/Martin Meissner

Živković, Drente, Adžić, Foto: EPA/Martin Meissner

Bili su talenti koje su dizali u nebesa, a veliki klubovi su ih kao tinejdžere kupovali za ogroman novac. Delovalo je da će pokoriti svet i da će biti među najboljim svetskim fudbalerima, uz rame Kristijanu Ronaldu, Leu Mesiju, Kilijanu Mbapeu, Vidržilu van Dajku... Ne samo da nisu stigli do tih visina, već nisu uspeli da postanu standardni prvotimci u iole ozbiljnijem klubu i protraćili su ogroman talenat koji su imali. Neki zbog lenjosti, neki zbog neprofesionalnosti, neki zbog preranog odlaska u velike klubove, a neki zbog pogrešnih izbora prilikom transfera. Predstavljamo vam neke od njih, za većinu ste sigurno čuli, ali ima ih i za koje verovatno niste.

Rojston Drente

Drente I robinjo

twitter/Realmadridplace

Drente i robinjo, Foto: twitter/Realmadridplace

Izdominirao je na Evropskom prvenstvu za mlade 2007. godine. Lale su baš Srbiju zgazile u finalu rezultatom 4:1, a Drente je proglašen za najboljeg igrača celog turnira. Reagovao je odmah, ko drugi nego Real. Drente je prešao iz Fejenorda u "kraljevski klub" za 14.000.000 evra i to u trenutku kad su Madriđani pravili potpunu rekonstrukciju tima. Roben, Pepe, Snajder, Hajnce, Saviola, Mecelder su imena koja su tog leta stigla na stadion Santjago Bernabeu... Imao je debi iz snova protiv Sevilje u Superkupu Španije. Utakmica je završena rezultatom 1:1 a Drente je postigao fenomenalan gol. Bomba sa 40 metara, lopta se odbila od prečke i završila u golu Andalužana. Pomislili su tada navijači Reala da će Drente biti novi ljubimac Bernabeua, a zapravo se desilo potpuno suprotno. Posle tri sezone mučenja pod Berndom Šusterom i Huandeom Ramosom, Drente je pozajmljen Herkulesu. Tad kreće sunovrat omalenog Holanđanina. Ređali su se redom, Herkules, Everton, Alanija, Reding, Šefild da bi 23. januara 2015. potpisao za Kajzeri. Zatim igra u drugoj turskoj ligi za Banijas, da bi 2016. godine prekinuo karijeru, sa samo 29 godina. Posle dvogodišnje pauze zaigrao je za Spartu iz Roterdama, pomogao je ekipi da se vrati u elitu, ali je postao višak u klubu. Sad igra za Kozaken bojse, holandskog trećeligaša.

Danilo Pantić

Fredi Adu

Nesreća Amerikanca iz Gane je bila to što je baš prerano postao superzvezda. Nije reč o momku koji je sa 16, 17 godina polako priključen profesionalcima, pa je pukao zbog prevelikog pritiska. Fredi je prvi profesionalni ugovor potpisao sa 14 godina! Tako je postao i najmlađi profesionalac u Sjedinjenim Državama u istoriji. Malo je reći da je Fredi izneverio očekivanja koja su bila pred njim. Na 133 utakmice u MLS-u postigao je celih 19 golova uz 11 asistencija, pa je posle četiri sezone prešao u Benfiku za samo 2.000.000 evra. Naravno na La Lužu su brzo otkrili da Fredi nije baš onakav igrač kakvim su ga zamišljali, pa je posle samo 11 utakmica u Lisabonu, prosleđen na pozajmicu u Monako. U kneževini je takođe podbacio, a Benfika nije znala šta da radi sa njim. Probao je u Belenensešu, pa u Arisu, pa u Rizeu i nigde nije odigrao praktično ništa. Vratio u Ameriku, u Filadelfiju, 2011. godine, i pokušao je da oživi karijeru. Za dve sezone je odigrao 35 utakmica uz 7 golova, da bi 2013. napustio istočnu obalu Sjedinjenih Država da bi prešao u brazilsku Baiju. Ubrzo je i u tamo dobio otkaz, pa je naredni period karijere proveo na probama u Evropi. Najpre u Blekpulu, pa u Stabeku, zatim u AZ Alkmaru, ali nigde nije bio dovoljno ubedljiv. Prevarila se te 2014. godine Jagodina. Fredi Adu je potpisao ugovor sa Ćuranima leta 2014. godine, a odigrao je samo jednu utakmicu u plavom dresu i to u kupu Srbije protiv Borče. 21. decembra 2014. Zatim sledi odlazak u finski KUPS, pa povratak u Ameriku, u drugoligaške klubove, a 2018. je, sa samo 29 godina, "okačio kopačke o klin".

Andrija Živković

Andrija Živković

AP Photo/Martin Meissner

Andrija Živković, Foto: AP Photo/Martin Meissner

Predviđali su mu blistavu karijeru, tvrdili da će se u Partizanu gde je i ponikao ponositi njim, ali se na kraju od toga nije desilo ništa. Od zlatnog momka sa Novog Zelanda, jednog od junaka finalne utakmice svetskog prvenstva, pošto je posle njegove asistencije Nemanja Maksimović postigao pobedonosni gol sve se promenilo. Po svemu sudeći Andriji Živkoviću je novac ispred karijere. Možda ne zahvaljujući samom sebi već onima koji vode njegovu karijeru. Igrač Benfike ovih dana ponavlja isti scenario, viđen u Partizanu pre četiri godine.

Ofanzivni vezista (23) koji je ponikao u Partizanu dobio je priliku da zaigra 2014. godine u prvom timu. Na samom startu nije bio standardan, ali kad god bio dobio šansu koristio bi je na najbolji mogući način. Godinu kasnije ustalio se u prvom timu, što je bilo dovoljno da ga Veljko Paunović pozove u omladinsku selekciju Srbije. Posle osvojenog Prvenstva Evrope u Litvaniji i odlaska nekoliko igrača, Andrija Živković je dobio priliku da na Mondijalitu na Novom Zelandu postane igrač predvodnik generacije, koja je osvojila svet.

Upravo zbog toga Živković je postao zanimljiv mnogim klubovima u Evropi. Na adresu Partizana leta 2015. godine stiglo je nekoliko ponuda, ali su one odbijene uz obrazloženje da Andrija ne želi da ode. Međutim istina je bila sasvim drugačija. Živković je želeo da iz Humske od bez obeštećenja i čekao je januar 2016. godine kako bi to i ostvario. Usledila je suspenzija i pre tačno četiri godine tadašnje rukovodstvo crno-belih ga je kaznilo, jer nije želeo da produži ugovor. Tako je naredna četiri meseca trenirao odvojeno, da bi u maju postigao dogovor i potpisao ugovor sa Benfikom, koja je strpljivo čekala da kupi igrača bez obeštećenja.

Partizan je tada zaradio 2,5 miliona evra koje mu je platio investicioni fond sa Kipra, Žile menadžment, firma koju je zajedno sa agentom otvorio igračev otac Jovica. Živković je lepo počeo u Lisabonu 2016. Na startu je dobijao priliku, ali od dolaska Bruna Laža na klupu nije odigrao ukupno deset mečeva.

Čelnici Benfike u poslednja tri prelazna roka žele da se reše Živkovića, odnosno da ga pošalju na pozajmicu, potom i prodaju jer je najveći problem plata koju ima. Srbin je među najplaćenijim igračima portugalskog šampiona i njemu u poslednjoj godini klub iz Lisabona moraće da plati oko 4,9 miliona evra. Previše za igrača koji je u ovoj sezoni odigrao samo 61 minut, i to u Liga Kupu.

Živković je pre nekoliko dana odbio ponudu Olimpijakosa, ali i čelnika Benfike, koji su hteli da ga puste bez obeštećenja i da mu čak plate 3,5 miliona evra za preostalih godinu i po ugovora. Po svemu sudeći Živković će ponovo čekati ovog puta januar 2021. kad će postići dogovor s nekim klubom i na leto naredne godine kao slobodan igrač napustiti Benfiku. Ono što brine mnoge je zašto mladi ofanzivni vezista (23) i u ovom trenutku misli samo na novac, umesto na karijeru. Vreme leti i posle nove pauze teško će naći mesto u ligama petice, gde se nekada činilo da mu je mesto.

Breno

Mnogi koji ovo budu čitali neće ni znati ko je u pitanju. Važio je za jednog od najperspektivnijih štopera 20. veka. Breno je kao devetnaestogodišnjak 2008. godine prešao iz Sao Paula u Bajern za čak 12 miliona. Te godine je postao i olimpijski šampion sa Brazilom. Stigao je u Minhen na preporuku Đovanea Elbera, a na probi se pokazao kao neko sa potencijalom da bude elitni štoper. Ispostavilo se da je veliki promašaj. U rasponu od četiri sezone, odigrao je svega 21 utakmicu za Bavarce i sedam za Nirnberg gde je bio na pozajmici jedne sezone. Da zlo bude veće, Breno je pokazao da ga više interesujudruge stvari od fudbala. Brazilac je bio piroman. Zapalio je svoju kuću u Minhenu, a šteta je dostigla 1.500.000 evra. Ubrzo je uhapšen i osuđen na tri godine i devet meseci zatvora u Nemačkoj. Bajern je u najtežim trenucima stao iza igrača, a kad je pušten iz zatvora 19. avgusta 2013. Gvardiola ga je uvrstio u svoj stručni štab, kao trenera mlade ekipe. Dve godine kasnije je pokušao da se vrati fudbalu, otišao je kući, u Sao Paulo, ali nije uspeo, zatim je još sezonu ipo odigrao za Vasko da Gamu, da bi se penzionisao sa samo 29 godina.

Ivan Šaponjić

Još jedan "zlatni orlić" koji nije stigao do visina koje su mu se predviđale, iako je sad član Atletika, jednog od najvećih evropskih klubova, ali je u njemu samo da popuni broj na treninzima. Pre odlaska iz Partizana u inostranstvo imao je solidno iskustvo igranja u seniorskom timu Partizana. Utisak je da je prerano otišao u Benfiku, sa samo 18 godina, a nikad nije debitovao za Orlove. Za Benfiku B je za tri godine odigrao 67 utakmica uz 14 golova, a možda mu je najbolja sezona bila prošla, kad je na pozajmici u Varegemu stigao do šest golova u 31 utakmici.

Luka Adžić

Krilni napadač mlade reprezentacije Srbije još uvek nije propali talenat, ali svakako će morati mnogo toga da promeni ako ne želi da bude zapamćen kao neko ko je mogao mnogo, a nije ostvario ni deo toga. Napomalo ružan način se rastao sa Crvenom zvezdom da bi otišao u Anderleht, ali je u belgijskom velikanu za sezonu ipo odigrao samo pet utakmica što je svakako zaustavilo njegov igrački razvoj. Ove zime je prešao na pozajmicu u Emen gde bi posle okončanja pandemije koronavirusa mogao da uđe u seriju igara i dokaže ljudima iz Anderlehta da zaslužuju ozbiljniju šansu i minutažu. U suprotnom,karijera bi mogla da mu ode u potpuno suprotnom smeru od onoga što su mu predviđali brojni stručnjaci, jer talenta definitivno ima.

Dominik Adija

Navijači Partizana ga se nerado sećaju. Krilni napadač iz Gane je eksplodirao na Prvenstvu sveta za mlade 2009. godine u Egiptu, kad je sa Crnim zvezdama osvojilo titulu planetarnog šampiona. Adija je tad proglašen za najboljeg igrača turnira, a ujedno je bio i najbolji strelac sa čak osam postignutih pogodaka. Usledio je naravno odmah transfer u neki od velikih klubova Evrope, ni više ni manje nego u slavni Milan. Adija međutim nikad nije debitovao za Rosonere, a krajem zimskog prelaznog roka 2011. Adija je potpisao ugovor sa Partizanom. U pitanju je bila šestomesečna pozajmica, a sve po čemu će ga Grobari pamtiti jeste stativa protiv Crvene zvezde u kup utakmici na stadionu JNA. Adija je posle Partizana bio na pozajmicama u Karšijaki i Arsenalu iz Kijeva koji ga je 2012. i otkupio od Milana. Ipak, napustio je glavni grad Ukrajine usled nemira u zemlji, pa je prešao u Kazahstanski Atirau. Još uvek je aktivan, igra na Tajlandu, gde je promenio tri kluba - Korat, Sisaket i sad - Čangmai.

Filip Janković

Za Zvezdu je debitovao sa 16 godina u kvalifikacijama za Ligu Evrope, bio je najmlađi igrač crveno-belih u evropskim takmičenjima, delovalo je da je pred njim vrhunska karijera... Ipak, sve je to propalo odlukom da tim iz Ljutice Bogdana napusti odmah posle punoletstva. Procenio je da zaslužuje veću ulogu u timu, pa se odlučuje na prelazak u Parmu. Za „mlekadžije“ nije nikad ni debitovao, pa je išao na pozajmicu u Kataniju. Trenutno je u Sloveniji, bio u Domžalama, pa u Radomlju, sad je u Triglavu, a jedan period je proveo i u španskoj drugoj ligi, međutim ni tamo se nije nametnuo.

Deni Kadamarteri

Njegovo puno ime je Danijel Leon Kadamarteri, poznatiji kao Deni Kadamarteri. Bio je otkrovenje engleskog fudbala u poslednjoj deceniji 21. veka. Debitovao je za Karamele kao sedamnaestogodišnjak. Sezonu 97/98 je započeo kao 18-godišnji starter, a na prve tri utakmice postigao je četiri gola. Niste mogli da pobegnete od njegovog lika u Engleskoj. Deni je bio fantastičan, brz, jak, poreklom sa Jamajke, simpatičan, prosto stvoren da bude zvezda. Još kada je protiv Liverpula odigrao neverovatan derbi, postigao gol i bio najbolji na terenu, nije bilo sumnje da se na Ostvru rodila zvezda. Ili ipak ne?

Od tog trenutka je za Everton u naredne četiri sezone postigao celih deset golova na 77 utakmica. Pao je u depresiju, a 2001. godine je uhapšen zbog napada na žensku osobu. Everton je otpustio Kadamarterija, a on se nikada nije oporavio. Igrao je za Bredford, Šefild, Grejs, Lester, Donkaster, Hadersfild, Dandi i Karlajl, a u aprilu 2014. je završio karijeru.