Navijači Hrvatske
EPA/Antonio Bat
Navijači Hrvatske

EPA/Antonio Bat

Navijači Hrvatske, Foto: EPA/Antonio Bat

Miladin Dado Pršo je Srbin koji je postao legenda reprezentacije Hrvatske. Portal "Goal.com" prisetio se jedne od najoriginalnijih priča hrvatskog fudbala. Pršo je do 22. godine živeo i radio kao automehaničar, a onda za samo nekoliko godina postao svetska zvezda. Miladin Pršo rođen je 5. novembra 1974. godine u blizini Zadra, u malom mestu Obrovac, gde je živeo u srpskoj porodici sa ocem Radetom i majkom Nadom. Dok je rat besneo na Balkanu otišao je na sever Francuske u Ruen, a roditelji iz Obrovca izbegli su u Bačku Topolu.

Imao je sto kilograma, alkohol i cigarete su mu bili svakodnevni užitak, a fudbal je igrao u nižerazrednim klubovima. 

- Pušio je više od dve kutije cigareta dnevno. Svako veče pio bi pivo i šnaps u jednoj od birtija u blizini svojeg malenog stana. Kao i drugi radnici, svoje probleme otpuhivao je u dimu cigareta - piše "Goal.com" prisećajući se vremena kada je Pršo kao 19-godišnjak živio u Ruenu kao izbeglica.

- Imao je sto kilograma i problem s alkoholom. Igrao je povremeno za amatersku momčad Ruena. Ono što se činilo nezamislivim 1995. ostvarilo se 2003. godine: Pršo je zaigrao s Monakom u Ligi šampiona. Široko raširene ruke, konjski repić i isklesano telo, bio je jedinstvena pojava. Posebno se pamti utakmica protiv Deportiva kada je postigao čak četiri gola.

Negde u tom periodu je odlučio da se odrekne srpskog imena. Ženidbom sa Kerol dobio je francuski pasoš, a to je bio konačni razlog za promenu. I pre nego što je to učinio, bio je prepoznatljiviji po nadimku. O tome nikada nije govorio u Hrvatskoj, ali je jednom demantovao slovenačke medije da je Srbin.

- Ja sam Hrvat, presrećan sam što sam dobio majicu s hrvatskim grbom i što sam mogao Hrvatskoj nešto malo doneti. Ja sam Hrvat, sve ostalo su gluposti - pričao je Pršo.

Pršo je tako izjednačio rekord Lige šampiona. Četiri gola pre njega na jednoj utakmici postigli su samo Simeone Inzagi i Marko van Basten. Taj rekord srušen je tek 2012. godine, kad je Leo Mesi dao pet golova protiv Bajer Leverkuzena.

"Goal.com" opisuje Dadin život pri dolasku u Francusku, a boravak u Splitu vide kao da ga je klub tek tako odbacio, ali se šuškalo da je imao nepravilan rad srca:

- U Hajduku nije mogao da igra, nisu ga želeli. Činilo se kako je poslednja šansa za normalnom fudbalskom karijerom propala kad je počeo rat. Otišao je u Francusku. Nije znao niti jednu reč i družio se gotovo isključivo s čašama u koje je prečesto i preduboko gledao - piše "Goal.com", a prenosi "Index.hr"

- Prilikom jednog opijanja, život mu se konačno promenio. Kroz dno čaše video je, kako sam kaže, "ljubav svog života". Mlada Francuskinja Kerol bila mu je spas i uz nju se preporodio. Smršao je 20 kilograma, smanjio broj cigareta i vikende je ponovno provodio na fudbalskom igralištu.

Novi start bio je u četvrtoligašu Stad Rafaloa. Imao je sreće. Igrao je sjajno jednu utakmicu na kojoj se nalazio skaut iz Monaka. On je odlučio tada 23-godišnjeg Pršu odvesti u slavni klub. Monako je već imao igrače poput Anrija, pa za Pršu nije bilo mesta. Otišao je na pozajmicu u Ažaksio. Tamo je napokon prestao da pije.

Bratanac igrao za Zvezdu

Njegov bratanac je nekada talentovani srpski fudbaler Milan Pršo, kome je "Dado" pomagao tako što mu je slao opremu i dresove. Milan je bio kapiten Crvene zvezde u generaciji 1990. godine, predviđala mu se velika karijera, ali je stigao najviše do Rada i Bežanije.

Nesreća ga je i dalje vrebala. Morao je ponovno da nauči da hoda, ali je bio najveći borac na svetu

- Na pozajmici je bio sjajan i odlučili su da ga vrate u Monako. Konkurencija je bila strašna - David Trezege i Marko Simone. Ali još jednom je teška sudbina zadesila bivšeg mladog alkoholičara. Prilikom rutinskog pregleda otkrivena mu je dislokacije kosti u desnoj nozi koja mu je stvarala probleme. Morao je da ide na operaciju u kojoj su mu morali slomiti kosti kako bi ih ponovno mogli namjestiti. Pršo je rekao kako je tada morao ponovno da nauči da hoda.

Tada, navodi isti portal, u Pršinoj karijeri dolazi do zaokreta:

- Uradio je sve što je mogao da se na teren vrati što je pre moguće. Trezege je otišao iz Monaka i otvorila mu se šansa, a on ju je zgrabio. Odveo je Monako u Ligu šampiona, a Didije Dešan je rekao da nikad nije video takvog borca.

Ostalo je istorija. Pršo je postao jedan od najboljih napadača u istoriji hrvatske reprezentacije i tri puta bio proglašen za igrača države. U 32 nastupa postigao je devet golova, a osvajao je titule u Monaku i Glazgov Rendžersima. 

PROČITAJTE JOŠ:

Tagovi

Komentari (2)

Milibrot

23.07.2020 15:48

Pitajte ga zašto je onda pobegao sa porodicom iz Hrvatske, ako je hrvat.

Žeks

23.07.2020 16:33

Tipičan primer prosečnog srbina