Ljupko Petrović
Alo Marko Metlaš
Ljupko Petrović

Alo Marko Metlaš

Ljupko Petrović, Foto: Alo Marko Metlaš

Za navijače crveno-belih 24. april je istorijski datum, tog dana 1991. godine u revanšu protiv Bajerna "nebo se otvorilo", a crveno-beli otišli u finale Kupa šampiona (2:1 za Zvezdu u Minhenu, 22:2 u Beogradu), gde su kasnije protiv Olimpika iz Marselja osvojili titulu prvaka Evrope.

"Da Najdoski nije imao dva žuta kartona i morao meč da odgleda sa tribina uveren sam da nam Bajern ne bi gol dao na Marakani. Vidite, u fudbalu, kao i u životu odlučuju detalji, nekad nevidljivi. Mi smo imali štoperski tandem Belodedić-Najdoski, a nismo imali trećeg štopera. Umalo nam se obilo o glavu što smo propustili da ga kupimo u toku zime. Marović je dao sve od sebe na tom meču kao štoper, ali on je vrlo dobar levi bek, dobar vezni i štoper „samo ako baš mora“. Koliko je značio Ilija u celoj kompoziciji našeg tima pokazalo je finale", rekao je Petrović za klupski sajt.

On je istakao da je prethodno u Minhenu Zvezda odigrala najbolju utakmicu koju je on vodio sa klupe.

"Bio je to vrhunac moći našeg tima, perfektan meč. Ako bih morao da ređam po kvalitetu, posle Minhena bih stavio revanš meč protiv Grashopersa, pa onda prvo poluvreme protiv Bajerna u Beogradu i prvo poluvreme 88. derbija protiv Partizana, koji smo dobili 3:1. Sećam se da je svakih pet minuta bila šansa za nas, svakih 10 minuta po gol u mreži Partizana. Najdoski glavom, pa Robi i Juga i 3:0 u 30. minutu. A, onda je izbila tuča na tribinama pa nikome više nije bilo do fudbala", podsetio se Petrović derbija koji je odigran samo nekoliko dana posle čuvene pobede protiv Bajerna.