Obina Ekezija
youtube/Channels Television
 Obina Ekezija

youtube/Channels Television

Obina Ekezija, Foto: youtube/Channels Television

Nekadašnji nigerjski košaraš se prisetio vremena provedenog u Beogradu, na sopstveno oduševljenje mislio je da su ljudi iz Srbije zaboravili na njega:

"Zar je moguće da se mene neko seća u Beogradu posle više od 17 godina? Morao sam da pregledam neke fotografije, da se setim svega što je bilo tada, a mogu da kažem da bi je bilo baš lepo, mnogo lepše nego što sam mislio. Nismo uspeli da osvojimo titule, ali smo bili dobar tim, a meni je ta sezona dosta pomogla" – rekao je nekadašnja petica crveno-belih.

Ljubimac Zvezdinih navijača je imao ključnu ulogu u dovođenju tada NBA igrača:

"Bio je to težak period za mene. Završio sam ugovor sa Los Anđeles Klipersima tako što sam pokidao Ahilovu tetivu. Mukotrpno sam radio kako bih se rehabilitovao i jasno mi je bilo da mi sledi selidba u Evropu. Glavni cilj mi je bio da odem negde gde ću da imam minutažu i dobru ulogu, da mi taj angažman bude odskočna daska za povratak u NBA, na kraju sam to i uspeo, ali sam pre toga bio u dilemi. Kada je postalo jasno da je klub iz Srbije zainteresovan za mene čuo sam mnoge negativne priče o državi, ratovima, kompletnom stanju. Agent za Evropu mi je bio Rade Filipović koji je uradio sjajan posao, ali sam se ja dvoumio sve dok nisam pozvao druga iz detinjstva, Skunija Pena. Ako neki nisu znali, Skunija nisam upoznao u Zvezdi, mi se znamo još iz srednje škole gde smo zajedno išli, u okolini Bostona. On mi je objasnio sve kako izgleda, kakav je klub, kakav je trener i njegove reči su me uverile da obučem dres Zvezde. Odigrao je ključnu ulogu".

Upravo mu je Skuni Pen najomiljeniji saigrač iz Zvezde:

"Jedan od mojih omiljenih saigrača i pravi prijatelj. On je te sezone bio lider Zvezde. Igrao je fantastično, svi smo koristili njegovu energiju na parketu. Mislim da nam je falilo iskustvo. Imali smo talenta, čvrstinu, ali smo bili baš mlad tim. Ako se dobro sećam mislim da smo svakoga mogli da pobedimo, bolji od nas su samo bili FMP i Partizan. Bili su dosta fizički jaki i iskusni. Znali su kako se pobeđuje".

"Ostaće mi urezano u pamćenju i prekid te sezone zbog ubistva premijera Srbije. Neverovatna situacija. Posle toga smo morali da idemo na pripreme kako bismo ponovo ušli u formu i sećam se da je Skuni poludeo zbog toga. Nije imao više snage da trenira po ceo dan, bio je potpuno istrošen jer je imao i najveću minutažu. Bio je spreman i da napusti klub jer na sve to i nismo imali redovne plate. Ipak, uspeo sam da ga ubedim da ostane jer nam je bio vođa. Kada se podvuče crta, on je meni pomogao da dođem, a ja sam njemu pomogao da ostane".

"Kad se setim koliko smo trenirali, prođe me jeza. Nekada i po tri treninga dnevno, trener Zmago je bio nemilosrdan kada su u pitanju treninzi. Ipak, to mi je mnogo pomoglo. Posle te sezone sam se osećao najspremnije u životu. Pucao sam od snege i zato sam uspeo na kratko da se vratim u NBA, ali sam se, nažalost, ponovo povredio u Atlanti. Ipak, u Zvezdi sam ojačao maksimalno, dobio sam eksplozivnost, a trener je sve to zahtevao od mene. Sećam se da smo radili najosnovnije košarkaške stvari kao da smo imali 11 godina. Nije bilo lako, ali se definitivno isplatilo kasnije".

"Redži je moj brat, mnogo ga volim. Pored Skunija bio mi je najbolji prijatelj u Beograd. Stalno smo se družili posle utakmica i treninga, nije nam bilo bitno što nismo saigrači. Mnogo smo se te sezone zbližili, izlazili smo po Beogradu i mogu da kažem da nam je baš bilo lepo. Beograd mi se baš svideo i sa njim u društvu sam shvatio da sve one loše priče što sam čuo o Srbiji nemaju veze sa istinom. Ljudi su bili sjajni, opušteni. Moram sada i malo da šapućem jer mi je i žena kod kuće, ali moram da kažem da su devojke u Beogradu bile spektakularne ! Sve je bilo sjajno. Što se tiče Redžijevog odnosa sa Zmagom, nemam šta pametno da kažem. On nije bio ljubitelj tog načina rada, ali sam se ja lično snašao. Zmago me je stavio u dobru poziciju, mogao sam da igram svoju igru. Nisam imao mnogo problema sa Zmagom, za razliku od Pešića u Lotomatici".

Posle Italije zaputio se u Srbiju:

"Imao sam osećaj da Pešić uvek ima neki skriveni motiv. Nisam se tada dobro snašao. Bilo mi je teško. Uvek je štitio Bodirogu, sve mu je dopuštao. Sećam se da sam tada morao da igram odbranu za obojicu pošto je Bodiroga bio na zalasku karijere i nije bio u stanju da sačuva nikoga, a Pešić je imao ideju da svakog njegovog igrača u odbrani usmeri na mene i da to bude onda moj zadatak. Nisam to mogao da podnesem kod Pešića. Što se Bodiroge tiče on je bio profesionalac, uvek je prvi bio na treningu, trudio se, sve je pokušavao. U napadu je bio fantastičan, ali u odbrani nije postojao, a to sam najviše ja osetio".

Imao je poruku za sve navijače u Srbiji.