Dušan Alimpijević
EPA/Andrej Cukic
Dušan Alimpijević

EPA/Andrej Cukic

Dušan Alimpijević, Foto: EPA/Andrej Cukic

On je morao da zameni Dejana Radonjića koji je sa crveno-belima napravio istoriju i vratio klub u Evroligu. 

Alimpijević nije hteo da prokomentariše igre crveno-belih u ovoj sezoni:

"Bilo bi neprofesionalno da dajem neke dublje analize rezultata i svega, jer nisam unutra i ne znam šta se dešavalo tokom sezone... Ono što se lako može zaključiti je da se ova sezona razlikuje mnogo od one kad sam ja bio trener. Očigledno da se drugačija strategija napravila" - rekao je Alimpijevič koji je obrazložio svoje reči:

"Znate, broj stranaca najbolje govori o ambicijama kluba. Strance plaćaš mnogo, iako oni nisu garant uspeha, ali kad su tu znači da ima imaš veći budžet i, samim tim, visoke ambicije. Ali, klubovi na ovim prostorima nemaju para da pariraju onim najvećima. Čak i ako uložitie i duplo više od ove sezone, to nije garant da ćete ući u osam u Evroligi. I šta onda? O kakvoj strategiji je tu reč? Mislim da je bitnije napraviti zdravu, razumnu strategiju od nekoliko godina. Da se zna koja je uloga svakoga, šta i kako sa mladima... Zašto da mlad igrač trenira i bori se, ako dođe neki stranac više plaćen od njega koji mora da igra?"

"Tim je mnogo drugačiji u odnosu na ovaj sad. Recimo, te godine je Dejan Davidovac bio među bitnijim igračima u timu, imao neke ključne role. Setite se pobede u Evroligi nad Žalgirisom, koji je posle bio treći u Evropi... Pritom, to je bio Davidovac koji je tek došao iz FMP, bez iskustva igranja velikih takmičenja... Dobrić je, takođe, bio bitan faktor. Janković i Jovanović imali su konkretne uloge. Imali smo jezgro srpskih igrača, uz dodatke sa strane. I Matijas Lesor, koji nas je koštao ABA lige, bio je naš projetak za budućnost. Jednostavno, takva je ideja bila, takva se košarka igrala i mi smo to gurali koliko smo mogli".

Matijas Lesor

Alo/M.Metlaš

Matijas Lesor, Foto: Alo/M.Metlaš

Završnica ABA lige nije došla u dobrom trenutku:  

"Ostali smo bez Dangubića, koji je do tada igrao možda i svoju najbolju sezonu. Nismo mogli da računamo ni na Bjelicu u onakvom obliku kakvog smo ga imali, a Milko je do plej ofa bio jedan od najbitnijih igrača. Sa Perom Antićem smo bili svesni rizika, bio je u godinama, ali nam je iskustvom donosio veliki kvalitet. Ipak, kad je došla potrošenost - izgubili smo i njega. Uz to, napravili smo i promenu na plejmejkerskoj poziciji, umesto Radičevića, došao je Enis i koncepcija se promenila. Dobili smo poentera, umesto organizatora. Sve su to neki problemi sa kojima smo se suočavali pred plej-of, ali verovao sam do kraja da ćemo i tako uspeti. A i šta bih dobio od toga da sam kukao?"

Otkrio je šta je odlučilo to finale:

"Nekoliko lopti je rešilo čitavu seriju, pomenuo sam onaj promašaj Lesora... U Podgorici sam završio poluvreme bez traženog tajm-auta, prezadovoljan sam bio kako igramo, ali već tad mi je bilo jasno da situacija izmiče kontroli. Počeli su faulovi, namerni faulovi... Da se ne ponavljam. Sve se videlo na snimcima. Na kraju, jedna sezona u kojoj smo igrali daleko iznad očekivanja, okarakterisala se kao neuspešna".

"Ja sam iz moralnih razloga zahtevao da odem, posle Budućnosti, iako sam imao trogodišnji ugovor. Niko me nije oterao. Smatrao sam da ako je osvajanje ABA prioritet, što nije bilo realno, ni očekivano u startu, onda je logično da odem. Ne kajem se, a za diskusiju je da li je moglo bolje ili ne.  Nije želeo da odem, ali mene je pogodila činjenica da ljudi oko nas nisu shvatili šta mi te godine radimo. Sve je bilo predstavaljeno u smislu ’šta ovaj klinac radi na klupi, došao ovde iz Vojvodine, iz tamo nekog Spartaka...’. A mi 11 pobeda u Evroligi, od toga dve protiv kasnijeg šampiona Reala i ekipe sa F4 Žalgirisa. Dobiješ ih dva puta, a u druge dve utakmice protiv njih izgubiš na loptu... O tome niko nije pričao. Otišao sam kao čovek. Ponosan sam na to što se sve završilo u prijateljskom tonu, a to je raritet na ovim prostorima. To govori i o nekim ljudskim osobinama. I dalje sam u odličnim odnosima sa predsednikom Čoviću i zahvalan mu na svemu. Verujte mi, nema veće satisfakcije nego kad dođem na utakmicu i pozdravim se tamo sa svima prijateljski. Od uspeha u sportu važnije je biti čovek" - zaključio je Alimpijević