"NBA NAJVEĆE I NAJGORE ISKUSTVO U KARIJERI" Prezenter Evrolige opleo po najjačoj svetskoj ligi
EPA/ Lukas Barth-Tuttas

Džo Arlaukas je jedno od poznatijih lica ljubiteljima Evrolige. Komentator i prezenter najjače evropske lige bio je gost podkasta "Uručenje", gde je govorio i o svom NBA iskustvu, konkretno u Sakramento Kingsima.

- Najveće i najgore iskustvo koje mi se dogodilo u životu. Oba. Kada pričam o tome sa igračima… vratio bih se na onaj deo o mentalnom stanju i koliko je teško biti sportista na tom nivou. Moj san bio je da budem draftovan u NBA, to je postao moj san negde na drugoj godini na koledžu. Ali bio sam toliko daleko od toga da igram stalno i budem vidljiv i to zapravo nije bilo nešto o čemu ja razmišljam uopšte. Ali mnogim ljudima je taj san pitanje života i smrti. I onda stigneš tamo i uspeš. To je najbitniji trenutak tvog života. Pomisliš ‘uradio sam ovo, uspeo sam’. I onda odjednom dođe prva utakmica na kojoj ti ne igraš, pa druga na kojoj ne igraš, pa treća, pa četvrtu utakmicu odjednom uđeš u igru, a onda opet ne igraš tri ili četiri. San postaje stvarnost. A realnost nije taj poslednji šut koji mislimo da ćemo dati na kraju utakmice. Stvarnost je da 90 odsto vremena provedeš na klupi. Ponekad jednostavno želiš da odustaneš. Da li je sve ovo stvarno vredno toga? Ali tu je neka borba u tebi, koja te tera da nastaviš, tera te da guraš napred. Ali da, igrao sam u NBA, igrao sam protiv Barklija, Medžika Džonsona, Džona Stoktona, Džordana, to je bilo ostvarenje sna, bez sumnje. Ali onda te jednom nazovu usred noći da ti kažu da ti ugovor ističe i jave ti da će te se odreći. I tu se san pretvara u noćnu moru.

Nije se tu zaustavio Arlaukas, te je nastavio sa otrovnim strelicama ka NBA.

- Onda samo sediš i čekaš jedno dve nedelje jer su rekli da će te ponovo potpisati. Ti još uvek treniraš, pokušavaš da ostaneš u formi, a oni te ne potpišu opet i odjednom se nađeš u jednom malom gradu na severoistoku Italije gde niko ne govori engleski. Moja tadašnja devojka sa kojom sam raskinuo pre Sakramenta odlučuje da želi da dođe u Italiju i da se uda za mene. Bio sam potpuno sam tamo u Italiji i odlučio sam da kupim prsten, da se verim, oženim, a zatim sam dobio otkaz u Kazerti, nekoliko meseci pre kraja sezone, pred početak plej-ofa, otpustili su me zbog centra koji je bio viši od mene. I tu si gde si. San da postaneš profesionalni košarkaš je pred tobom, a ti kroz šest meseci sediš na klupi, jedva da igraš nekada i dobiješ otkaz dva puta. I ti pomisliš… ovo nije san, ovo je noćna mora. Kao da dobiješ na lutriji i dobiješ milijarde. Toliko je teško uspeti u tom svetu, ja mislim da svi ovi momci koji su uspeli, ne vrednuju dovoljno put koji su imali do toga i ono kroz šta su sve prošli, čak i najbolji igrači. Čak i Kajl Hajns, čak i Micić, imali su te trenutke i imaće ih još i biće na vrhu i vratiće se nazad, to je konstantan ringišpil. I iskreno, Aleksandra, ja pogledam unazad na svoju karijeru i ja nemam pojma kako sam uspeo. Nije kao da mogu ikome da dam savet. Ja mislim da je to nešto što su moji roditelji ugradili u mene, negde je to u mojim venama… da nikada ne odustajem. To je jedino što mogu da mislim jer kada me ljudi pitaju kako si to uspeo, ja ne znam. Nemam ideju jer sam mnogo više puta želeo da odustanem nego što sam razmišljao da nastavim.

Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu. 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading