Rodžer Federer
EPA-EFE/NIC BOTHMA
Rodžer Federer

EPA-EFE/NIC BOTHMA

Rodžer Federer, Foto: EPA-EFE/NIC BOTHMA

Hrvat Ivan Ljubičić, trener Švajcarca Rodžera Federera, kaže da su gren slem titule najvažnije u raspravi o najvećem svih vremena.

Po tom pitanju Rodžer je na 20, koliko ima i Rafael Nadal, sledi Novak Đoković sa 18.

- Ja sam Federerov trener, nisam objektivan sudija. Ipak, nesumnjivo je da su gren slem trofeji najvažnija stvar, da su oni pošteno merilo za igrača. Ipak, važnost tih turnira takva je u poslednjih 15-20 godina, ranije, a pogotovo u daljoj prošlosti, Australijan open bio je manje važan od Rima ili Monte Karla! U skladu s time, nije mi razumno da poredimo današnje rezultate sa dostignućima Roda Lejvera, Bjerna Borga ili Džona Mekinroa, poredeći samo gren slem titule. Nisu ni samo slemovi važni, tu su i ostale titule, plasman na listi... - poručuje Ljubičić. - Moje mišljenje je da nema tačnog, konkretnog odgovora na to ko je najveći svih vremena. Znate li koliko mi ljudi kaže da misle da je Rodžer najveći, nezavisno od toga šta se desi? Nisam siguran da najuspešniji istovremeno znači i najveći. Ili da može da bude samo jedno ime u tom kontekstu. U sportu postoji jedan koncept koji se zove nasleđe.

Na molbu da pojasni šta pod time misli, nekadašnji treći teniser sveta obrazlaže:

- Ono što je ostavljeno u amanet, trag. Da pojasnim. Izuzetno poštujem apsolutnog šampiona kakav je bio Pit Sampras. Osvojio je 14 gren slem titula, igrao je fantastično. Ali, uvek je jasno govorio da ga interesuju jedino pobede i da je srećniji što ga drugi više ostavljaju na miru. Išlo je ovako, pobeđivao je, povukao se i nestao. A, Rodžer i Rafa ostavili su važan trag u istoriji tenisa. Rodžer ne samo svojim pobedama, već i načinom na koji igra, kako živi tenis, kako se ponaša i kako predstavlja ljude. Nadal i on imali su to rivalstvo, pobede, to su jedinstvene stvari. Oni su promenili sport. Ovo što sada gledamo rezultat je onoga što su njih dvojica radili od 2005. pa nadalje. Na neki način, oni su stvorili Đokovića, koji je morao da nađe način da izađe na kraj s njima i da ih pobedi. I sve koji su došli posle njih su inspirisali, svi oni znali su da moraju da se izgrade tako da mogu da se nose s dva čudovišta.

Ivan je prokomentarisao i formiranje Unije teniskih profesionalaca s Đokovićem i Pospišilom na čelu.

- Nisam više igrač i nisam toliko pažljivo pratio, ali svakako razumem dobre namere. Ako je cilj da igrači više utiču, da se poveća procenat prihoda koji ide igračima, to su prave ideje. Razumem da slabije rangirani teniseri osećaju da njihovi interesi nisu dobro predstavljeni jer ekonomski slabije stoje. Ipak, teniseri znaju da naš posao nije socijalistički, sami smo na terenu, jedni protiv drugih, želimo pobedu i da osiguramo što je veći udeo novca za sebe nauštrb drugih. Na kraju će se isti problemi ponovo pojaviti jer će i nova asocijacija morati da razgovara i pregovara o novcu da predstavnicima turnira.

PROČITAJTE JOŠ: