Novak Đoković
ALO!/Marko Metlaš
Novak Đoković

EPA/Ali Haider

Novak Đoković, Foto: EPA/Ali Haider

Jedan od najboljih sportista na planeti pričao je detaljno o NATO agresiji.

"Od 91, 92. pa sve do 2000. imali smo embargo. Borili smo se za hleb i mleko i ostale najneophodnije stvari za preživljavanje. Onda je, 1999. godine, Srbija bila bombardovana dva i po meseca bez prestanka, svake noći i svakog dana. Moja porodica i ja smo se dva i po meseca budili tokom noći zbog sirena, aviona koju su nas preletali. Bilo je poražavajuće i zastrašujuće. Najgora stvar koju sam ikada video", počeo je Novak ispovest.

"Bilo je užasno videti avione koji vam iznad glave bombarduju bolnice i sve ostalo. Mnogi nevini ljudi su umrli, a zahvalan sam što ja nisam izgubio nikog bliskog, iako znam ljude koji su izgubili sebi bližnje i to je ožiljak koji ću nositi do kraja života. Sećanja će ostati sa mnom do kraja života", rekao je Đoković.

"Pevali su mi rođendansku pesmu, a ja se jasno sećam slike aviona koji svugde ispuštaju bombe. Bilo je užasavajuće, ali sam se u isto vreme osećao kao da odrastam i u tome su mi dosta pomogli roditelji", otkrio je Novak.

"Ne možemo da sudimo celoj naciji zbog odluka pojedinaca, grupa, institucija ili koga god da je odlučio da sprovede bombardovanje u delo i ubije nevine ljude. Ne možemo da sudimo ljudima zbog toga. Vi želite da oprostite njima, ali to jednostavno ne može da se zaboravi. Sa neke svetlije strane, to (bombradovanje) me je nateralo da budem dosta zahvalan u životu", dodao je najbolji teniser sveta.

"Zahvalan sam na tom iskustvu jer me je oblikovalo kao osobu i kao tenisera. Dobio sam dodatnu 'glad' za radom i treniranjem. Hteo sam da pokažem svetu šta može da uradi dečak iz ratom razorene zemlje, da može da bude najbolji u sportu koji je globalan. Sve što se desilo, desilo se s razlogom, a ja ne žalim ni za čim. To je moja karma i nešto kroz šta sam morao da prođem. Ne samo ja sa porodicom, nego svi mi kao nacija. Srpski narod je kroz istoriju prošao kroz mnogo ratova i nemaštine, tako da je lepo videti jedinstvo kod naših ljudi".

"Pričao sam pre neki dan sa bratom i ženom o tome šta je na nas ostavilo najveći utisak iz tog iskustva. Za mene je to bilo hiljade ljudi koji su se okupili na najbitnijim mostovima našeg grada kako bi ga zaštitili, noseći majice sa metama na njima i obojenim glavama, pevajući pesme i uživajući. Oni su na taj način pokazali da onima koji su bacali bombe da su oni meta i da štite most i grad. Time su pokazali da ako žele da ga sruše, moraju prvi da prođu preko nas. Mislim da je ta moć jedinstva, upornosti i snage bila predivna", zaključio je Đoković.