Alli Toković
Facebook
Alli Toković

Facebook

Alli Toković, Foto: Facebook

 

- U septembru prole godine u osnovnoj školi Bora Stanković, na Banjici se desilo čudo. Ali Toković je došao u školu na svojim nogama. Teturavo, nesiguran u svoj hod, ali na svojim nogama. Celo dvorište, đaci, učitelji i nastavnici su bili u šoku. Nisu mogli da veruju.

Nisu mogli da veruju zato što je Alli četvrti razred završio dolazeći u kolicima. Teška bolest ga je oborila u njih. Bolest koja se zove Gullian-Berrov sindrom. Ta bolest napada motorna vlakna nerava donjih ekstremiteta. Presuda je jasna. Kolica za ceo život. A ipak, Alli je hodao. Sam. Na svojim nogama. To je bio rezultat operacije u inostranstvu. Lekari su uspeli da ga dignu na noge.

- Njegova škola je pomogla. Skupili su novac. 10 000 evra za nedelju dana. Svi su učestvovali. Svaki đak i zaposleni. I sakupili su.
Otišao je u inostranstvo, operisan je i prohodao. Nije škola uradila samo to. Omogućili su da se njegovom odeljenju časovi održavaju u prizemlju, da čak ne postoji mogućnost da se povredi. Iako u školi učenici idu u kabinete za nastavu, njegovo odeljenje nije. Nastavnici su dolazili kod njih.

- Ovo je tekst o drugarstvu, o pažnji nastavnika i velikoj humanosti cele škole. Nije ovo jedini slučaj. Takvih je mnogo. Ali retko se piše o tome. I zato i pišem. O ovome bi trebalo svi da izveštavaju. Da bude u svim dnevnicima svih televizija, u svim novinama. Ali nije, kao i druge ovakve priče. Zašto, pitam se. I znam da treba da se zapitamo, svi zajedno. Da se zapitamo. Da se dobro zapitamo. Možda bi trebalo da se ugledamo na školu Bora Stanković. Na jednu od škola na Banjici. Možda nam je dala lekciju koju smo zaboravili u svim ovim ludim decenijama. Možda nam je pokazala kako treba, ne rekla, POKAZALA, svojim delom. Pa ako ni sad ne naučimo, ko nam je kriv. Oni su pokazali, naše je da prihvatimo ili ne. Sami donesite odluku i živite sa njom.

I na kraju.

- Korona se sprema da jednog dečaka obogalji. Jedino što stoji između nje i Alija je 6 dana i naša humanost.