Manastir Tumane
Alo.rs
Manastir Tumane

Alo.rs

Manastir Tumane, Foto: Alo.rs

U Braničevskom okrugu na severoistoku Srbije, Nadomak Golupca, tik pored Golubačke tvrđave i granice sa Rumunijom, uz obalu lepog plavog Dunava, nalazi se manastir Tumane – mesto na kojem su, među hiljadama posetilaca, utehu, spas i pomoć potražili mnogi.

Ana Lazarević, Neda Glišić, Zoran Filipović i Veljko Marković ispričali su svoja iskustva u ovom čudotvornom manastiru. Svi ovi ljudi imaju zajednički imenitelj – u Tumane su pohrlili pritisnuti velikim životnim problemima. Očajni i uplašeni, kad su prvi put stigli u Tumane nisu mogli da znaju da će im ta poseta zauvek izmeniti živote. Kako su ispričali, a sve detalje njihovih ispovesti možete pogledati u video zapisima, gotovo da niko od njih nije ni čuo za Tumane pre nego što su se našli u bezizlaznim situacijama. Onda je, do svakog od njih, sasvim slučajno, ako slučajnosti u životu uopšte i postoje, stigla informacija o manastiru i čudesnim isceljenjima o kojima su ljudi svedočili.

Manastir Tumane

Promo

Manastir Tumane , Foto: Promo

Ana Lazarević je Viktorova mama, koja je izbezumljena od straha za život svoga deteta, prvi put otišla u manastir Tumane. Viktor se u tom trenutku nalazio u bolnici u Nišu, u komi posle operacije, bez optimističnih lekarskih prognoza. Na operaciji je završio zbog teških povreda glave, zadobijenih prilikom fizičkog napada pijane grupe bahatih mladića tokom šetnje kroz grad. Ana je u strašnom iščekivanju da se njen sin probudi iz kome, očekujući da će ako se to i dogodi, ostati velike i teške posledice po njegovo zdravlje. Kao i svaka majka, i Ana je bila spremna da u tako kritičnom momentu učini sve, ode bilo kuda, prevrne svet naglavačke, samo da bi njenom detetu bilo bolje. Poseta manastiru dobila je najlepši mogući epilog: Viktor se probudio iz kome, a danas, godinu dana nakon toga, on se uspešno vraća normalnom životu. Celokupnu Aninu priču, sa neverovatnim detaljima, kao što je taj da je Viktor, koji nikada ranije nije bio u manastiru Tumane, nakon buđenja iz kome, gledajući slike manastira, tvrdio roditeljima da on zna za to mesto i da je i on bio zajedno sa njima tamo, pogledajte u ovom videu:

Neda Glišić, mlada žena, pre tri godine bila je suočena sa opakom dijagnozom tumora dojke. I to onim agresivnim, koji nije ostavljao mnogo mesta za dobre lekarske prognoze. Ta užasna bolest, sa kojom je nažalost, suočen veliki broj žena, kod Nede je već bila u fazi metastaze koja joj je zahvatila i limfne žlezde. Njen život je bio pretvoren u agoniju. Kako nam je ispričala, u tim trenucima je pomišljala na najgori mogući ishod, pitala se kako će se snaći njena još uvek mala deca kada ostanu bez majke… Sasvim normalna ljudska reakcija u takvoj situaciji. Znajući da nema vremena za čekanje, odmah je krenula na agresivne medicinske terapije, a onda je, nakon druge hemoterapije, od svoje drugarice čula za manastir Tumane. “Molim te idi, nemaš šta da izgubiš” – posavetovala je prijateljica. Ne časeći ni časa, Neda se zaputila u manastir. Kad je stigla tamo, kako kaže, ponvaljala je u sebi samo jednu želju, molila se za ono što je u tom trenutku izgledalo kao potpuno nemoguća stvar – da nestane karcinom i da bude zdrava. Nakon posete manastiru to se zaista i desilo. Karcinom je nestao, što je potvrđeno lekarskim pregledom. Sve detalje Nedine priče pogledajte u videu:

Manastir Tumane

Alo.rs

Manastir Tumane, Foto: Alo.rs

Zoran Fiipović je otac malog Lazara, dečaka kojem je bio dijagnostikovan tumor mekog tkiva na butnom mišiću. Kroz kakvu agoniju i strahove je porodica prolazila zbog takve dijagnoze, razumeće svako ko se ikada našao u sličnoj situaciji. Kako je Zoran ispričao pred našom kamerom, suočeni sa problemom, odmah su dali u potragu za bilo čime što bi moglo da pomogne u borbi protiv Lazarove bolesti. Istraživali su najrazličitije informacije o svemu što bi moglo da bude od pomoći, pa su tako, pretražujući na internetu, naleteli i na snimak emisije u kojoj je jedan otac svedočio o čudu koje se desilo nakon njegove posete manastiru Tumane. Ispovest tog oca, Veljka Markovića, o tome kako se njegov sin Andrej probudio iz kome i krenuo putem oporavka, Zoranu je bila melem na ranu. Prepoznavši u Veljkovoj priči svoju situaciju, on i supruga odlučuju da se sa Lazarom upute u Tumane i tamo zatraže Božiju pomoć za svoje dete. Lazar je tada bio hospitalizovan u “Institutu za majku i dete” u Beogradu, te je Zoran najpre zatražio i dobio odobrenje lekara da ga izvede iz bolnice i odvede u manastir. Kako priča, sa detetom su stigli u Tumane taman na vreme za liturgiju, nakon koje su potražili igumana Dimitrija Plećevića i zamolili ga da očita molitvu. Nakon očitane molitve, krenuli su za Beograd i odmah primetili promene na Lazaru. Dečaku je najpre spala temperatura, a onda ih je usput, na putu ka bolnici, iznenadio i apetitiom, koji dugo vremena nije imao. “Odmah smo znali da nam je Bog pomogao i da će sve biti uredu”- kaže Zoran. I da, zaista im je Bog pomogao. Dva dana nakon toga, uoči zakazane operacije tumora na butini, Lazaru su rađene nove analize krvi, koje su pokazale da su parametri postalu mnogo bolji. Nakon operacije, neverovatna vest je saopštena roditeljima: tumor se povukao, što je potvrđeno i rezultatima biopsije koji su stigli nedelju dana kasnije. Zoranovu ispovest, sa svim detaljima, pogledajte u videu:

Veljko Marković, otac dečaka Andreja, prvi je u javnosti izneo svoju ispovest o čudu koje mu je promenilo život nakon posete manastira Tumane. Andrej je rođen sa skoliozom kičme, a kada je pre dve godine čuveni španski spinalni hirurg izvršio intervenciju i stavio mu gipsanu ortozu, dečak je prestao da diše. Nakon više od 5 minuta lekari su uspeli da mu povrate disajnu funkciju i stave ga na respirator. “Tu kreće naša agonija” – priseća se Veljko. Narednih 5 meseci Andrejevo stanje je postajalo sve gore, i roditelji posle toliko vremena očaja i uzaludne borbe, od lekara su čuli ono što ni jedan roditelj nikada ne želi da čuje – “spremite se na nešto što vas čeka”. U toj agoniji, strahovima i bezumlju, jednog već kasnog popodneva, kumovi Veljka i njegove supruge dolaze po njih iznenada i saopštavaju im da ih vode u manastir Tumane.

Obezglavljeni od brige za Andreja, pod sedativima, pristaju da krenu sa kumovima prema manastiru. Već na samom putu ka Tumanu, desila se jedna neobjašnjiva stvar – dok su pokušavali da nađu pravo skretanje na putu, a telefonski signal se izgubio na momenat, pojavila se, niotkuda, žena koja ih je uputila gde da skrenu kako bi stigli do manastira. Uz to, ona se, kao da je znala sve detalje iz života ovih ljudi, obratila Veljkovoj supruzi sa rečima: “Vi, majko, ne brinite, vama će sin biti dobro”. Nakon tih reči, misteriozna žena je bukvalno nestala iz vidokruga. U manastir su stigli kasno, pomolili se srcem i dušom za Andrejevo zdravlje i žurno krenuli nazad, strepeći da će možda propustiti poziv iz bolnice, jer je im signal mobilne telefonske mreže bio nedostupan. Vraćajući se za Beograd, Veljko je dobio telefonski poziv iz bolnice. “Nećete verovati šta se dogodilo. Andrej je sam sebi iščupao tubus i počeo je samostalno da diše” – reči su koje Veljko i njegova supruga nikada u životu neće zaboraviti. Te noći je krenuo Andrejev oporavak. Danas je on u dobrom psiho-fizičkom stanju, što niko od lekara nije mogao da očekuje. Nosi mider, a skolioza koja je bila 72 stepena, bez operacije se smanjila na 49 stepeni. “Lekari kažu da se skolioza jednom operacijom smanjuje za 10 do 20stepeni a Andreju se smanjila sa 72 na 49 stepeni bez ikakve operacije. Svaka kontrola pokazuje da je Andrej sve bolje i bolje. Naša borba još nije završena, ali ovo je pravo čudo” – objašnjava Veljko svedočeći o ovom iskustvu. Njegovu potresnu priču, zbog koje su potekle suze svima koji su je čuli, možete pogledati u ovom videu:

Manastir Tumane

Alo.rs

Manastir Tumane, Foto: Alo.rs

Priče ovih četvoro ljudi, jedne su od mnogih koji su nakon posete manastiru Tumane, doživljavali neverovatne stvari. Iako su njihova svedočenja izneta u javnost u potpunosti verodostojno, ipak, postoje i oni koji sumnjaju u ove ispovesti i u svemu traže zakulisne i nečasne motive. Takvi, te “neverne Tome” postavljaju pitanja zbog čega ovi ljudi “reklamiraju” Tumane, ocenjuju da su molitve i posete manastiru zapravo izazvali placebo efekat zbog kojeg je došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja.

Nažalost, u takvim kritikama pokušavaju i da igumanu manastira, ocu Dimitriju Plećeviću, pripišu to da ljudi umesto da odlaze kod lekara, oni dolaze u Tumane. Zato je novinarska ekipa portala Objektiv.rs postavila direktno pitanje da li je on ili bilo ko od manastirskog bratstva ikada navodio ljude da ne odlaze na lečenje u zdravstvene ustanove?

“Prvo moram da naglasim da manastir Tumane, kao ni bilo koja svetinja, nije neko ekskluzivno lečilište, nego je to svetinja gde se Bogu molimo za celovitost, da večno budemo u zajednici sa Gospodom. Gospod brine o nama i u vremenu i u tom smislu nam pomaže i isceljuje nas od onoga što mi ne možemo. Bog je tu da nam pomogne u onome što mi ne možemo, upravo on deluje onda kada naše snage malakšu. Medicinu je Bog dao i u rukama lekara je blagoslov Božiji i to se ne dovodi u pitanje. Nikada u Tumanu nije bilo pitanje da li ići ili ne ići kod lekara, pitanjeje bilo: sa kakvom verom si došao, tako će ti i Bog pomoći”- kaže otac Dimitrije za naš portal.

Na pitanje da li je mogao da pretpostavi, kada se pre nekoliko godina sa svojim bratstvom doselio u manastir Tumane, da će ovakve neverovatne stvari početi da se dešavaju, iguman je odgovorio:

“To vam je čudo pravo! Kako sam ja to mogao i da zamislim? To bi vam bilo kao da ste čoveku iz 15. veka rekli da će da leti svemirom. Takva je bila moja pretpostavka da će Tuman biti ovo što jeste. Ali, ono što Bog hoće, tada se i svi zakoni ruše i nadilaze se. To je činjenica i to je istina” – zaključuje iguman.

U knjizi oca Dimitrija Plećevića, “Manastir Tumane – čudo ljubavi Božije” koja je nedavno izašla iz štampe, iguman je pisao iz ličnog ugla, iznoseći i priče ljudi kojima je ovaj nestvano lep i čudesan manastir iz korena izmenio živote.

Pročitajte još: