Deca
FB/SLAĐAN GRUJIČIĆ / SCREENSHOT
Deca

FB/SLAĐAN GRUJIČIĆ / SCREENSHOT

Deca, Foto: FB/SLAĐAN GRUJIČIĆ / SCREENSHOT

Oni koji su preživeli golgotu i stradanje u Prvom svetskom ratu u Srbiji, morali su da nastave svoj život tako što su ponovo obnavljali svoja domaćinstva i stvarali porodice. Deca rođena nešto pre rata ili u ratnim godinama, nisu znala šta znači slobodno vreme i igra, poput njihovih vršanjaka danas. Naime, uz redovne školske aktivnosti, na njihovim malim plećima, bili su teški poslovi poput kopanja, oranja, berbe kukuruza, vršidbe žitarica, kao i sve one radnje koje su se podrazumevale kao neohodne za opstanak jednog domaćinstva na selu.

Kako je izgledao život naših predaka kad su bili deca, najbolje govori video snimak koji je napravio nepoznati holandski snimatelj, a koji je sve do nedavno bio pohranjen u amsterdamskom institutu za film. Pre nekoliko dana, taj snimak je restaurian i kolorizovan.

Jedni drugima do ramena, bosonogi ili u opancima, gologlavi, sa maramama i šajkačama na glavama, odenuti u karakteristične srpske nošnje tog vremena, naše čukunbake i čukundeke, radile su od jutra do mraka na zemli najteže fizičke poslove, pre i posle škole.

Pročitajte još:

Zamislite te male ruke, koje su mukotrpnim radom s vremenom postajale sve grublje i grublje, kao i prhvatanje nečega strašnog, kao normalnog i potrebnog da bi se očuvao dom. Zamislite njihovu ozbiljnost sa sedam, devet ili jedanaest godina života, kada su znali da su štala i njiva bitniji od knjige, ali su paralelno sve radili.

Ako vam to ipak ne polazi za rukom, pogledajte ovaj petominutni snimak i samo gledajte u lica dece Srbije koja su morala da zamene svoje očeve, deke, stričeve i ujake, ponekad više gladni nego siti.

Te male domaćice i domaćini, otrgnuti od bezbrižnog detinjstva, bili su najbitniji faktor obnove zemlje, a njihov dnk utkan je u naš krvotok. Mi, kao njihovi potomci, ne smemo da zaboravimo njihovu žrtvu, rad i zalaganje.

Jer, gotovo da nema njive u Srbiji koju te, sada već daleke, 1920. godine, nije obrađivala dečija ruka. Tanka i spolja nežna kao svila, a unutar, ispucala i gruba. Zbog toga, ovaj snimak je tu da nas podseća ko smo i od koga smo potekli. Da se pamti, spominje i ne zaboravi.

Pročitajte još:

Komentari (5)

lelica

05.12.2020 22:32

i moj tata mi je pričao kako se mučio od sedam godina ceo dan na njivi sejao ručno kukuruz puštao kroz levak a deda sa ralom i plugom terao konje i tako danima,namučio se kao dete ali i kao odrastao čovek i hvala i mi pored njega smo postali,radni,vredni i pošteni ljudi.Tata veliko ti hvala na svemu.

cale

05.12.2020 22:38

dnk su izmenile horde dodjoša,najviše iz cg jer je srpskih muškaraca bilo malo. A što se tiče ostalog malo vi naročito naše mladje žene imate sa ovim vrednim svetom

Joe

06.12.2020 05:43

@cale - Čuj horde... ? A kad je to u pašaluku bilo muškaraca? DNK su vama srbijancima izmjenili Turci, a "horde" su vam samo malo popravile isti. Tek toliko.. Cigul migul.. Cig cig.. ? ? ?

beba

06.12.2020 05:30

Ne , nego sve sto vidite oko vas podigli su komunusti, skojevci, radne akcije, moji roditelji, bake u deke.KOMUNISTI, oni kije sada gadjate kamenjem

Joe

06.12.2020 12:43

Istina je da su današnji srbijanci, najgore od najgoreg.. Posljedica negativne selekcije. Ginu najbolji da bi živjeli najgore.. Tako vjekovima.. Ni danak u krvi, tj. priliv Srba u ovaj ciganluk nije poboljšao stvari, jer i ti Srbi što dođu u ciganluk postanu vremenom gori gedžovanski šljam nego domaći turci. Ne znam čemu dževa na "dođoše"? To su vam očevi i đedovi,iako vi srbijanci (anti Srbi) gegule više volite Bajazitovu liniju. Ebiga.. Niste ni Turci ni Srbi. Vi ste gegule cugul migul!