Da li joj još uvek trebaju radnici sa Balkana?

I u naredne dve godine i dalje će se, samo u nešto manjem broju nego ranije, u Nemačkoj zapošljavati radnici sa Zapadnog Balkana. Nemačka je prelomila, uprkos pandemiji koronavirusa koja je "pozatvarala" značajan broj radniih mesta, jer ovdašnje radnike pre svega traži građevinska industrija, kaže dopisnik RTS-a iz Nemačke Nenad Radičević.

On podseća da odluka koja se isključivo odnosi na zapošljavanje ljudi sa Zapadnog Balkana, pa tako i iz Srbije, za koje su predviđene olakšice, ističe sa završetkom ove godine i da se već duže raspravljalo da li je ona neophodna u situaciji kada i mnogobrojni migranti u Nemačkoj čekaju na azil i posao.

Odluka podrazumeva olakšano zapošljavanje radnika sa ovih preostora jer nisu u obavezi da imaju kvalifikacije koje priznaje Nemačka, niti da znaju nemački jezik.

Mada formalno još nije doneta nova odluka, jer je ona još u formi predloga nemačkog Ministarstva rada, po oceni Radičevića, sasvim je izvesno da će ona biti izglasana s obzirom na to da je ona rezultat pregovora unutar vladajuće koalicije, demohrišćana i socijaldemokrata.

Predlog demohrišćana Angele Merkel bio je da se smanji broj radnika sa Zapadnog Blkana na 15.000 radnika, ali su i socijaldemokrate i opozicija mislili drugačije.

- Pretpostavljam da su došli do nekog kompromisa budući da su socijaldemokarte bile da se broj ne ograničava i sad je kvota 25.000, što je ne toliko manje nego što je inače dolazilo. U prošloj godini je po osnovu još važeće odluke u Nemačku došlo 27.000 ljudi sa Zapadnog Balkana - kaže Radičević.

Nemački građevinci bi i dalje radnike sa Balkana

To je, kako napominje, malo smanjenje, manje od 10 odsto i odluka će početi da važi po isteku sadašnje, odnosno od 1. januara iduće godine pa do do 2023, a viza će biti vezana za ugovor, što je najčešće na godinu, ili dve.

Radičević ističe da su za produženje odluke bili i opozicioni Zeleni i levica, ali i građevinska industrija kojoj trebaju radnici sa Balkana koji su se do sada pokazali kao dobri.

Ispostavilo se, kako kaže, da iako je udar korone na nemačku privredu doveo do otkaza, za ljude sa ovdašnjih prostora posla ima. Izuzetak je, dodaje on, ugostiteljstvo, kao i svuda u svetu i tu će se sigurno teško dobijati poslovi.

U građevini potražnja je itekako velika, pa čak i u nekim drugim delatnostima koje nisu direktno pogođene posledicama pandemije, poput zdarvstvenog sektora, ističe Radičević.

On je ukazao na podatak koji potvrđuje da u Nemačkoj postoji potreba i za kvalifikovanom radnom snagom.

Prošle godine je po osnovu te posebne odluke sa Zapadnog Balkana došlo 27.000 nekvalifikovanih radnika, a ukupno i po drugim osnovama u Nemačku je sa ovih prostora došlo 65.500 ljudi.

- Postoji podatak da je skoro 60 odsto radne snage sa Zapadnog Balkana koja radi u Nemačkoj kvalifikovana radna snaga, sa konkretnim kvalifikacijama koje su priznate u Nemačkoj, pa se može reći da se podjednako traže i pojedine specijalnosti kao i obični fizički radnici - ističe dopisnik iz Nemačke.

On, međutim, ukazuje da je već nekoliko godina problem sa dobijanjem vize. Iako je nemačko ministarstvo spoljnih poslova povećalo broj osoblja u konzulatima, veliki je zastoj u njima svuda na Balkanu, zbog čega se uprkos dobijenom poslu na ulazak u Nemačku čeka više od godinu dana.

Srbija će da uvozi građevince

Tako je u 2018. Agencija za zapošljavanje izdala 46.000 odobrenja da neko aplicira za vizu, a na kraju je samo 21.000 ljudi po tim specijalnim uslovima i dobila vizu.

Koliko će vest o produžetku odluke verovatno obradovati značajan broj onih koji su u potrazi za poslom, toliko savetnik u granskom sindikatu "Nezavisnost", Zoran Ristić, poziva na oprez.

- Što se tiče te najave da će se produžiti mogućnost ulaska radne snage sa Zapadnog Balkana u Nemačku to je nešto što može negativno da utiče na situaciju u Srbiji s obzirom na to da ti proizvodni radnici koji su potrebni Nemačkoj, sve više nedostaju Srbiji. Svakako treba tražiti mehanizam da radnu snagu zadržimo, što podrazumeva obezbeđivanje adekvatnih uslova rada, adekvatnih zarada i sigurnu perspektivu za one ljude koji ostaju u Srbiji - kaže Ristić.

Manjak perspektive je ono što su svi koji su odlazili u inostranstvo navodili kao ono što je bilo presudno za napuštanje zemlje.

- Mi ćemo doći u situaciju da ti radnici koji su niskokvalifikovani, ali s druge strane rade posao koji je deficitaran na tržištu, odlaze u Nemačku, a mi ćemo da uvozimo radnu snagu ne samo iz susednih, nego možda i iz nekih dalekih zemalja, ili da zapošljavamo migrante. To će biti logična posledica ukoliko ne budemo našli model da radnike koji nama trebaju zadržimo u Srbiji - upozorio je Ristić.

On podseća da već imamo građevinske firme koje angažuju ljude iz inostranstva, ne samo na privatnim projektima, pa i na crno, nego i onim od državnog značaja.