Džozef Bajden
Tanjug/AP
Džozef Bajden

Tanjug/AP

Džozef Bajden, Foto: Tanjug/AP

- Da li će promena u američkoj vladi doprineti da napori Evrope za veću stratešku autonomiju oslabe? – zapitao se Makron u nedavno datom intervjuu.

Emanuel Makron

Tanjug/AP/POOL

Emanuel Makron, Foto: Tanjug/AP/POOL

Tom prilikom je konkretizovao svoju viziju Evrope, koja će moći sama da opstane u svetu u kome dominiraju velike sile poput SAD i Kine. To znači dalje napore za jačanje odbrambenih sposobnosti i sticanje tehnološke nezavisnosti od dve supersile kada je reč o 5G mreži i čuvanju podataka "u oblaku".

Makron takođe zahteva da se preduzmu mere protiv finansijske zavisnosti od SAD, koja je došla do izražaja posle povlačenja SAD iz Nuklearnog sporazuma sa Iranom 2018, kada su američke finansijske sankcije ugrozile poslovnu saradnju evropskih kompanija sa Iranom, piše "Forin polisi".

Za Pariz je ključno pitanje da li će Evropa zadržati sadašnji pristup i nakon odlaska Trampa. Poslednjih godina je delovalo kao da je Evropa, zbog njegovih trgovinskih ratova, kritika na račun NATO i političke i ekonomske borbe protiv svega – od Irana do klimatskih promena – spremna da se bori za veću nezavisnost.

Francuski i nemački zvaničnici, gnevni zbog ekonomskog pritiska SAD, govorili su o "ekonomskom suverenitetu", a 2018. tadašnji predsednik Evropske komisije Žan-Klod Junker u govoru o stanju Unije govorio je o trenutku evropskog suvereniteta". Prošle godine nemačka kancelarka Angela Merkel zatražila je "veći strateški suverenitet EU".

Žan Klod Junker

EPA/Patrick Seeger

Žan Klod Junker, Foto: EPA/Patrick Seeger

Bile su to, međutim, prazne reči, što je najočiglednije došlo do izražaja u vojnim pitanjima. Osnovan je Evropski fond za odbranu, namenjen razvoju vojne tehnologije i poboljšanju međusobne saradnje, ali su u poslednjem sedmogodišnjem budžetu sredstva stavljena na raspolaganje za to za 40 odsto niža nego što je Komisija prvobitno predlagala. Uprkos vojnom sporazumu o saradnji potpisanom 2018, integrisana evropska vojska u ovoj fazi i dalje je u domenu pustih snova.

Podeljeni stavovi po tom pitanju došli su do izražaja u javnom sukobu između Makrona i nemačke ministarke odbrane Anegret Kramp-Karenbauer, koja je za "Politiko" izjavila da "treba da prestanemo da gajimo iluzije o strateškoj autonomiji Evrope". Kako je istakla, Evropa neće moći da preuzme ulogu Amerike kao garanta bezbednosti. Makron je kasnije izjavio da se "duboko" ne slaže sa ovakvim stavom.

Pročitajte još:

Najveća razlika je, međutim, u onome što ističu kao prioritet. Dok Kramp-Karenbauer uporno zahteva da Evropa treba da poveća izdatke za vojsku i preuzme neke od bezbednosnih zadataka od SAD u komšiluku, ali zato da bi je Vašington ozbiljnije shvatio i kako bi ojačala NATO i tranatlantske veze, umesto da ih potkopava, Makronov problem je što i čak i da se pomiri sa nemačkim pristupom, nije izvesno da li će se on i ostvariti.

Stanovište jedne ministarke nije nužno i stav cele vlade, naročito kada je u pitanju na jedvite jade sklopljena koalicija kakva postoji u Nemačkoj, ocenio je Hans Maul sa Nemačkog instituta za međunarodnu politiku i bezbednost. Imajući u vidu planirani odlazak Merkelove za pozicije kancelarke sledeće godine, kontinuitet nemačkog pristupa je pod velikim znakom pitanja.

SAD, NR Kina, ekonomija

Shutterstock

SAD, NR Kina, ekonomija, Foto: Shutterstock

Iako je nemački budžet za odbranu poslednjih godina porastao, i dalje je ispod nominalne granice od dva odsto BDP, koji bi NATO članice trebalo da izdavajaju za odbranu. Procenjuje se da Nemačka danas izdvaja 1,6 BDP, a Francuska 2,1 odsto.

S obzirom na tu činjenicu i Bajdenovu pobedu malo je verovatno da će Makron ostvariti veliki prodor kada je u pitanju njegova vizija snažnije Evrope. Osim toga, druge članice EU i NATO, poput Poljske i u manjoj meri Mađarske, kao i baltičkih zemalja, nisu baš spremne da se bore za stratešku nezavisnost od SAD.

- Francuski predsednik je prilično usamljen – kaže Kristijan Leken, profesor geopolitike i međunarodnih odnosa na Institutu za političke nauke u Parizu.

- Mnoge države su i dalje voljne da prihvate američku hegemoniju, a upravo je to što koči Makronov projekat.

Pročitajte još: