Si Đinping
Tanjug/AP
Si Đinping

Tanjug/AP

Foto: Tanjug/AP

Pandemija koronavirusa uzdrmala je same temelje svemira, što je dovelo do brojnih posledica koje će na svet uticati još mnogo godina.

U intervjuu za "Foreign Policy" je 12 vodećih svetskih stručnjaka reklo je šta svet očekuje nakon poraza pandemije. Po njihovom mišljenju, pandemija će dovesti ne samo do virtualnog zaustavljanja globalizacije, pada američkog vođstva na svetskoj sceni, povećanja nacionalističkih osećanja i preusmeravanja na kineski model, već i do stvaranja održivijeg globalnog ekonomskog i zdravstvenog sistema.

Jedno je sigurno, koronavirus nije samo promenio živote, uneo haos na tržište i pokazao stvarni nivo kompetentnosti ili nedostatka pojedinih vlada, već će u budućnosti dovesti i do tektonskih pomeranja na svetskoj pozornici.

Da bi razumeli smer ovog pomaka, "Foreign Policy" je intervjuisao, kako tvrde urednici časopisa, 12 vodećih mislilaca iz celog sveta, koji su izrazili svoja predviđanja za novi svetski poredak nakon pandemije.

SVET ĆE POSTATI MANJE OTVOREN, NAPREDAN I SLOBODAN

To je ukratko mišljenje je Stivena Volta, profesora međunarodnih odnosa na Harvardu.

„Pandemija će ojačati države i ojačaće nacionalističke osećaje. Vlade će preduzeti hitne mere za borbu protiv kriza, a mnoge neće hteti da učestvuju sa novim ovlašćenjima za zaustavljanje krize.

Osim toga, COVID-19 će ubrzati tranziciju moći i uticaja sa Zapada na Istok. Južna Koreja i Singapur primereno su reagovali na koronavirus, dok je Kina napravila greške samo u ranim fazama. Odziv na pandemiju u Evropi i Americi u poređenju s njima pokazao se sporim i loše osmišljenim, što je dodatno zamaglilo sjajnu auru zapadnjačkog "brenda". Ono što se neće promeniti jeste sukobljena bit svetske politike. Dosadašnje kuge nisu postale uvod u nove ere globalne saradnje. Koronavirus nije izuzetak“, rekao je profesor Volt.

"Bićemo svedoci daljeg odstupanja od hiperglobalizacije, jer će građani zaštitu tražiti pre svega od nacionalnih vlada. Ukratko, COVID-19 će dovesti do manje otvorenog, manje prosperitetnog i manje slobodnog sveta. Ovaj ishod nije bio predviđen, ali su kombinacija smrtonosnog virusa, neadekvatno planiranje i nesposobno upravljanje gurnuli čovečanstvo na novi i alarmantan put”, rezimirao je Valt.

KRAJ GLOBALIZACIJE KAKVU ZNAMO

“Koronavirusna pandemija mogla bi biti kap koja je prelila čašu ekonomske globalizacije”, rekao je Robin Niblet, direktor Kraljevskog instituta za međunarodne odnose.

„Rastuća moć Kine već je uverila američke političke elite da Pekingu moraju uskratiti pristup visokoj tehnologiji. Sada COVID-19 podstiče vlade, kompanije i društvo na spremnost za rad u uslovima produžene ekonomske samoizolacije. U tom je kontekstu vrlo malo verovatno da će se svet vratiti na ideju obostrano korisne globalizacije, koja je bila lice početka XXI veka.

Bez podsticaja za odbranu postignuća globalne ekonomske integracije, arhitektura globalne ekonomske regulative, stvorena u XX veku, brzo će se urušiti. Kako bi se sačuvala međunarodna saradnja i odbacila otvorena politička konkurencija političkih lidera, biće potrebna neverovatna samodisciplina“, veruje britanski stručnjak.

KINA JE USRESREĐENA NA GLOBALIZACIJU

„Pandemija COVID-19 neće dovesti do temeljnih promena u razvoju globalne ekonomije. Koronavirus će samo ubrzati već postojeći trend, a to je odmicanje od globalizacije s Amerikom u centru i okretanje prema kineskom centrizmu“, rekao je Kišore Mahbubani, ugledni istraživač s Nacionalnog univerziteta u Singapuru.

Makhbubani naglašava da je američko stanovništvo izgubilo veru u globalizaciju i međunarodnu trgovinu, što se ne može reći i za Kinu. To je zato što kineski čelnici nisu zaboravili na vekove poniženja, koje je bilo posledica samozadovoljstva Pekinga i njegovih uzaludnih pokušaja da se izoluje od spoljnog sveta. Štaviše, poslednjih nekoliko decenija je ekonomski razvoj Kine rezultat globalizacije.

„SAD su na raskršću. Ako im je glavni cilj da zadrže svetsko vođstvo, tada će Vašington morati da uđe u beskompromisni geopolitički sukob s Kinom na svim frontovima. Međutim, ako Sjedinjene Države nastoje da poboljšaju blagostanje Amerikanaca, čija se socijalna situacija pogoršala, tada bi SAD trebalo da sarađuju ​sa Pekingom. Mudriji izbor bila bi saradnja. Međutim, s obzirom na američku političku nenaklonost Kini, ova opcija možda neće prevladati“, zaključio je on.

DEMOKRATIJE IZLAZE IZ SVOJIH LJUŠTURA

„Kratkoročno, kriza će podtaći sve tabore na Zapadu da razgovaraju o strategiji. Nacionalisti i antiglobalisti, kineski “jastrebovi”, pa čak i liberalni internacionalisti, svi će videti nove dokaze o ispravnosti svojih stavova. S obzirom na ekonomsku štetu i socijalni kolaps, malo je verovatno da se može dogoditi išta osim pokreta ka nacionalizmu i rivalstvu velikih sila“, veruje Džon Ikenberi, profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa na Prinstonu.

„Međutim, kao ’30-ih i ’40-ih godina prošlog veka, može se pojaviti suprotan tok oštrom internacionalizmu, sličan onome kojeg je personifikovao Frenklin Ruzvelt. Ruzvelt i drugi internacionalisti stvorili su posleratni poredak, koji je reorganizovao otvoreni sistem uz pomoć novih oblika zaštite i međuzavisnosti. Sjedinjene Države više se nisu mogle zatvoriti unutar svojih granica i morale su delovati u okviru otvorenog svetskog poretka, koji je zahtevao stvaranje globalne infrastrukture za multilateralnu saradnju.

Dakle, Sjedinjene Države i druge zapadne demokratije mogu proći isti lanac reakcija, čiji će katalizator biti osećaj ranjivosti. Reakcija u početku može poprimiti nacionalistički karakter, ali dugoročno će se demokratije izvući iz svojih ljuštura i pronaći novu vrstu pragmatičnog i odbrambenog internacionalizma”, rekao je on.

MANJE PROFITA, VIŠE STABILNOSTI

„COVID-19 potkopava osnovne temelje svetske proizvodnje. Kompanije će morati da razmisle o integriranim lancima nabavke koji uključuju više zemalja. Globalni lanci nabavke već su bili pod ekonomskim pritiskom koji je uzrokovan rastućim kineskim troškovima rada, trgovinskim ratovima Donalda Trampa i napretkom robotike i automatizacije. Koronavirus je poremetio mnoge ekonomske veze. Zatvaranje fabrika na pogođenim područjima ostavilo je proizvođače i njihove dobavljače bez roba i zaliha.

S druge strane, pandemija će prisiliti kompanije da se više brinu o poreklu svojih proizvoda, što će dovesti do promene profitabilne ekonomije u delotvornu. Takođe ćemo biti svedoci vladinih intervencija i strateških zaliha. Profitabilnost će pasti, ali logistička stabilnost trebalo bi da se poveća”, smatra Šenon O’Nil, stariji saradnik u američkom Savetu za međunarodne odnose.

PANDEMIJA MOŽE DONETI DOBRO

„Iako je situacija još u ranoj fazi, već su očigledne tri tačke. Prvo, pandemija koronavirusa promeniće naša pravila. U vreme krize celo se društvo, čak i libertarijanci, okrenulo vladama. Ipak, iskustvo sugeriše da se autoritaristi i populisti ne mogu nositi s epidemijom ništa bolje od demokrata.

Drugo, ovo nije kraj međusobno povezanog sveta. Sama pandemija dokaz je naše međuzavisnosti. U isto vreme, svi već počinju da se povlače u sebe, traže autonomiju i pokušavaju da preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom. Prelazimo u siromašniji, zli i manji svet. Međutim, postoje i ohrabrujući znakovi.

Indija je, na primer, proaktivno sazvala konferenciju na kojoj su učestvovali svi čelnici Južne Azije kako bi se razvio zajednički odgovor na pandemiju. Ako nas pandemija prisili da priznamo da je multilateralna saradnja u našim interesima, tada će ona služiti dobru“, rekao je Šivšankar Menon, bivši savetnik za nacionalnu bezbednost indijskog premijera.

AMERICI JE POTREBNA NOVA STRATEGIJA

„Američki predsednik Donald Tramp je 2017. najavio novu strategiju nacionalne bezbednosti sa naglaskom na rivalitet velikih sila. Međutim, COVID-19 je pokazao da ona ne zadovoljava realne okolnosti. Čak i ako Sjedinjene Države trijumfuju kao velika sila, ne mogu se same braniti”, naglašava Džozef Njue, profesor na Harvardu.

„Kada je rieč o transnacionalnim pretnjama, poput koronavirusa ili globalnog zagrevanja, američka sila se ne može postaviti iznad drugih zemalja. Ključ uspeha leži u razumevanju važnosti deljenja moći sa partnerima. Svaka država stavlja svoje nacionalne interese iznad svega, samo je pitanje koliko su široko ili usko definisani ti interesi. COVID-19 je pokazao da svoju strategiju nismo mogli prilagoditi ovom novom svetu”, veruje on.

POBEDNICI PIŠU ISTORIJU COVIDA-19

„Kao i uvek, istoriju će pisati "pobednici" koronavirusa. Svaka zemlja i svaki pojedinačni član društva suočeni su sa posledicama ove krize. Zato će one zemlje koje prežive pandemiju objaviti “pobedu” nad onim zemljama u kojima su posledice bile razornije. Za neke će to biti veliki i bezuslovni trijumf demokratije, multilateralizma i javnog zdravlja, a za druge je to demonstracija “vrlina” autoritarne vladavine. Bez obzira na to, ta će kriza promeniti međunarodnu strukturu moći.

COVID-19 će nastaviti da potkopava ekonomsku aktivnost i podstiče napetost među državama. Dugoročno gledano, pandemija će verovatno smanjiti proizvodni potencijal globalne ekonomije. Rizici su posebno veliki za zemlje u razvoju i države sa velikim brojem ranjive radne snage. Međunarodni sistem će zauzvrat biti pod ogromnim pritiskom, što će dovesti do nestabilnosti i sukoba unutar i između zemalja“, rekao je Džon Alen, penzionisani američki general i predsjednik Instituta "Brookings".

NOVA FAZA U SVETSKOM KAPITALIZMU

„Temeljni šok globalnog finansijskog i ekonomskog sistema je potvrda činjenice da su globalni lanci nabavke i distribucija dobara duboko ranjivi i mogu se narušiti. Prema tome, pandemija koronavirusa ne samo da će dovesti do dugoročnih ekonomskih posledica, već i do temeljnijih pomaka. Globalizacija je omogućila kompanijama da delegiraju proizvodnju podizvođačima širom sveta i isporuče proizvode na tržišta prema šemi „vruće-vruće“, štedeći na troškovima skladištenja.

Proizvodi koji se zadržavaju na policama duže od nekoliko dana smatrali su se pokazateljem tržišne neefikasnosti. Međutim, kao što se vidi sada, patogeni inficiraju ne samo ljude, već i ceo sistem kontinuirane nabavke. S obzirom na razmere finansijskih gubitaka, kompanije će izaći iz pandemije sa osećajem dubokog nepoverenja u takav model. Rezultat će biti prelaz na novu fazu svetskog kapitalizma, u kojem će lanci nabavke biti bliži kući i zaštićeni od budućih poremećaja. Takva strategija može u kratkom roku smanjiti profit kompanija, ali će ceo sistem postati stabilniji“, veruje Lori Garett, dobitnica Pulicerove nagrade.

VIŠE ZEMALJA KOJE SE ZATVARAJU U SEBE

"Barem tokom nekoliko godina će se većina država povući u sebe, usresredivši se na unutrašnje, a ne spoljašnje probleme i pokušavaće da postignu samodovoljnost. Mnoge će se zemlje suočiti s poteškoćama u ekonomskom oporavku, a država na ivici kolapsa će biti više. Štaviše, kriza će verovatno doprineti pogoršanju američko-kineskih odnosa i slabljenju evropske integracije.

Što se tiče pozitivnih posledica, verovatno će doći do određenog jačanja globalnog zdravstvenog sistema“, rekao je Ričard Has, predsednik Saveta za međunarodne odnose.

SJEDINJENE DRŽAVE NISU POLOŽILE TEST VOĐSTVA

“Sjedinjene Države više se neće smatrati međunarodnim vođom, jer je američka vlada pokazala uskogrudnu sebičnost i osrednju glavobolju”, rekao je Kori Šejk, zamenik direktora Međunarodnog instituta za strateške studije.

„Posledice ove krize mogle bi se u velikoj meri ublažiti ako bi međunarodne organizacije pružile više informacija u kraćem vremenskom okviru, što bi vladama omogućilo pripremu za oluju. Upravo su to Sjedinjene Države mogle učiniti, pokazujući celom svetu da, premda ih pokreće sebičnost, na žive samo za njih. Vašington nije položio test vođe i svet neće imati koristi od njih”, naglašava on.

MOĆ LJUDSKOG DUHA JE SVUDA

„Pandemija COVID-19 je najveća globalna kriza ovog veka. Njen opseg i značaj su ogromni. Predstojeća finansijska i ekonomska kriza mogu zaseniti Veliku recesiju iz 2008. Trenutno je međunarodna saradnja, nažalost, daleko od idealne.

Ako Sjedinjene Države i Kina ne mogu da prestanu da se optužuju ko je zapravo kriv za krizu i da daju primer ponašanja, nivo povjerenja u njih može se ozbiljno smanjiti. Ipak, u svakoj zemlji postoji mnogo primera snage ljudskog duha.

Lekari, medicinske sestre, politički lideri i obični građani koji pokazuju upornost, efikasnost i sposobnost vođstva. To daje razlog za nadu da će ljudi širom sveta moći da se nose sa ovim neverovatnim izazovom“ za kraj ovog intervjua je rekao Nikolas Brns, bivši američki državni sekretar za politička pitanja.