Diana Budisavljević
Printscreen
Diana Budisavljević

Printscreen

Foto: Printscreen

Dijana Budisavljević danas je pomalo zaboravljeno ime srpske istorije, iako joj dugujemo veliko hvala. Ova hrabra Austrijanka, za vreme Nezavisne države Hrvatske (NDH), spasla oko 7.500 srpske dece iz Jasnovca, ukupno između 10.000 i 12.000 dece iz kandži ustaškog režima. 

Dijana Budisavljević (1891-1978), devojačkog prezimena Obekser, bila je Austrijka iz Insbruka. U rodnom gradu radila je kao medicinska sestra kada je upoznala Srbina iz Hrvatske, kasnije supruga Julija Budisavljevića.

Nakon venčanja, bračni par Budisavljević preselio se u Zagreb 1919. godine, gde je Julije radio kao šef hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Budisavljević je bio jedan od malobrojnih zagrebačkih Srba pošteđenih ubijanja, proterivanja ili pljačke imovine za vreme ustaškog režima u NDH.

Diana Budisavljević

Printscreen

Foto: Printscreen

Saznavši za stradanje srpskih žena i dece u ustaškom logoru Loborgrad, u jesen 1941, Dijana Budisavljević sa grupom saradnika organizovala "Akciju Dijane Budisavljević" kako ju je sama nazvala. Ta akcija sastojala se od skupljanja i slanja pomoći u novcu, hrani, odeći i lekovima zatočenim ženama i deci u ustaškim logorima Loborgrad, Gornja Rijeka, Stara Gradiška, Jasenovac, Mlaka i Jablanac.

Organizovala je i izvlačenje i prevoz majki i dece iz logora koje je potom udomljavanja kao u porodice, tako i u bolnice i dečje domove. Da bi sačuvala podatke o deci koju je zbrinjavala tokom rata, vodila je kartoteku o njima, s nadom da bi jednoga dana mogla biti vraćena svojim biološkim porodicama.

Diana Budisavljević

Printscreen

Foto: Printscreen

Dijana je, tokom rata vodila i dnevnik. Originalno pisan na nemačkom, pokriva period od 23. oktobra 1941. do 13. avgusta 1945. godine. U njemu je opisivala situaciju, uslove u kojima su se nalazila deca logoraši, njihova mučenja, stradanja i umiranja, strepnju za njih, za sebe, kao i susrete i razgovore sa nekima od najvećih ratnih zločinaca, odgovornih za genocid u NDH. U dnevniku nalaze se i svedočnastva o odlascima u logor Stara Gradiška.

Kako bi pomogla srpskoj deci plemenita Austrijanka je i sama je puno rizikovala. Obilazeći logore zarazila se bolestima koje su harale i ubijale mališane, preležala je tifus i doživela tri nervna sloma.

Krajem maja 1945. agenti OZNE oduzeli su joj albume sa fotografijama dece. Po nalogu Ministarstva socijalne politike Hrvatske 28. maja 1945. od Dijane Budisavljević je uzeta i celokupna kartoteka dece, iako nije bila završena identifikacija i repatrijacija.

Diana Budisavljević

Printscreen

Foto: Printscreen

Posle Drugog svetskog rata vratila se u Insbruk gde je živela povučena i potpuno zaboravljena. Više nije govorila o svom radu za vreme rata.

Posthumno je odlikovana Zlatnom medaljom "Miloš Obilić" za ispoljenu hrabrost i dela ličnog herojstva. Prvi je nosilac novoustanovljenog odlikovanja Srpske pravoslavne crkve "Carica Milica" (2011), za plemenitost i humanitarni rad. U rodnom Insbruku 2011. godine joj je dodeljen Orden II reda. U Beogradu, Kozarskoj Dubici i Gradišci dobila je ulice.

IDENTIFIKOVANI I NEIDENTIFIKOVANI MALIŠANI

Nije poznato koliko dece je vraćeno porodici, ko je naknadno otkrio svoj identitet, koliko njih je ostalo da živi ne znajući da su kozaračka, odnosno jasenovačka deca.

Na početku su deca dobijala kartončiće koji su im kanapom vezivani oko vrata, na kojima je pisalo ime, prezime, ime roditelja, selo iz kojeg dete potiče i logor iz kojeg je preuzeto.

Dnevnik Diane Budisavljević

EON TV

Foto: EON TV

Veliki deo identifikacionih kartona koje su deca imala oko vrata uništen je tokom transporta. Deca su te kartone kidala, a neretko i jela. Tako je nastao problem sa identitetom veoma male dece. Kad su došla u Zagreb, postojale su transportne liste i popisi imena, ali bez kartona nije bilo moguće ustanoviti identitet deteta.

MNOGIMA POSLEDNJI RASTANAK OD MAJKI

Najtužniji trenutak u spasavanju dece iz logora bio je njihovo odvajanje od majki. To je bio jedini način da deca ostanu živa - dečaci i devojčice koje majke nisu dale ili su ih tada sakrile ubijeni su u Jasenovcu.

Bosiljka Sudar Lončar odvojena je od majke zajedno sa braćom Stevanom i Milanom. Deo njenog svedočanstva prikazan je na izložbi u čast Diane Budisavljević.

Dnevnik Diane Budisavljević

EON TV

Foto: EON TV

- Činilo mi se da dugo stojimo ispred kapije, a vreme je ipak brzo prolazilo. Došao je i čas našeg rastanka, Milan prvi izađe kroz kapiju, zatim je došao red na Stevu. Stevo se grčevito obesio majci oko vrata, vrišti i ne da se, plačemo, majka moli da pođe, lagano ga gura od sebe, ali Stevo ništa ne čuje... Bio je to jedan od strašnih i teških dana u mom životu i ne samo mom, taj užas su doživele stotine majki i dece. Mnogima je to bio poslednji rastanak - glasi svedočenje preživele, ali to je samo jedna od mnogih bolnih priča.

Diana Budisavljević

Printscreen

Foto: Printscreen

EKRANIZACIJA HUMANOG PODVIGA

Priča o Dijani Budisavljević je dokaz da su uvek postojali oni koji su u najtežim vremenima uspeli da budu i ostanu ljudi. Njen dnevnički zapis je erkanizovan i ujedinjen sa ispovestima preživelih žrtava logora u ostvarenju "Dnevnik Diane Budisavljević" rediteljke Dane Budisavljević. Glavna uloga pripala je glumici Almi Prici.

Podvig humane Austrijanke bio je decenijama praktično zaboravljen, zabeležen u dnevniku koji je nakon njene smrti 1978. godine pronašla njena unuka Silvija Szabo.

Dnevnik Diane Budisavljević

EON TV

Foto: EON TV

 

 

 

Komentari (4)

DEJAN

23.04.2020 08:30

DUBOKI NAKLON..

Smilens

23.04.2020 10:40

Ovoj ženi treba podići spomenik u Beogradu i to u centru grada i da deca iz unutrašnjosti kada obilaze glavni grad, jedna od poseta mora biti i spomenik. Večna joj slava i hvala.

Spiridon

23.04.2020 15:57

Samo jedno.Hvala!!

Luka

23.04.2020 19:37

Veliko hvala ovoj heroini,zeni velikog srca i odvaznosti ,koja je zrtvovala svo zivot da bi iz ruku koljaca spasila srpsku decu.Hvala njezinoj unuci Szabo sto je sacuvala njezin dnevnik i Dani koja je to uspesno prenela na veliki ekran.Srbija se treba toj humanoj i hrabroj zeni oduziti trajnim spomenikom ,koji ce biti i opmena i podsjecanje Srbima,da o stradanju svojeg naroda su ostavili mala i zanemarena svjedocenja.Tesko mi je zamisliti da se dokumentacija pok.Diane mogla zagubiti u Zagrebu.