Goran Sultanović
YouTube/Printscreen
Goran Sultanović

YouTube/Printscreen

Foto: YouTube/Printscreen

- Ja sam prvo postao kafanac, pa sam onda postao glumac, ali vreme boemije je nemoguće više u današnje vreme, jer kad bih ja upoznao Miku Antića i Branu Crnčevića preko Interneta i Fejsbuka.To je nemoguće, kafane su tada bile zamene za sve – počinje priču Sultanović.

- U kafanu su uglavnom dolazili, pesnici, glumci, kafanski filizofi, krunisane glave i štampa je u ono vreme makar jednom nedeljno pisala o događajima koji su se odigrali u kafani – seća se glumac.

Pošto nas je Goran jako zaintresovao svojom pričom, nas je zanimalo ko je u kafani umeo da zapeva, ko da sočno opsuje, a čija priča je bila najinteresantnija:

PROČITAJTE JOŠ:

-Umeli su to ljudi od duha, bez obzira da li su oni javne ličnosti ili su limari, šoferi. Ljudi koji su ništa, ali su imali duha. Imali su odredženu dozu smisla za humor, za duhovitost, tako da se u moje vreme nije pravila razlika da li je neko glumac, novinar, političar. Neki ljudi koji su bili na položaju nisu mogli da sednu za sto gde su sedeli neki ljudi.

Sultanovića smo takođe pitali ko je od glumaca bio najveći boem, ipak on nije mogao da se odluči za samo jednog kolegu:

Goran Sultanović

YouTube/Printscreen

Foto: YouTube/Printscreen

-Mogao bigh da vam ređam, od Paje Vujisića, Slobodana Aligrudića, Pere Kralja. Ne znam zaboraviću nekoga. Oni su se izdvajali po tome što su imali sluha za sve, poštovali su ljude koji imaju duha, umeli su da budu duhoviti na svoj, na tuđ račun, voleli su kafanu i jednostavno, ljudi danas boemiju vezuju za alkohol. Kad vi sedite 10, 20 sati u kafani vi morate da popijete nešto, ali alkohol nije bila privatna stvar. Moj drugar sa Krsta, Redža Ciganin ima jednu rečenicu koja može da uđe u poslovice, kaže: "Kad ja pijem ja sam pijandura, a kad ti piješ ti si boem” – priča sa osmehom na licu glumac.

Dobro staro kafansko pravilo glasilo je da ne može svako da sedi za stolom sa ljudima koji su na ovoj vrsti “Univerziteta” bili bitni:

- Ja sam primljen za sto u jednoj kafani, koja i nije neka boemska, to je kafana gde su se skupljali viđeniji ljudi , tek u tridesetoj, trideset petoj godini. Ja sam recimo pratio jedno tri, četiri godine Branu Crnčevića. Nisam mogao da sednem sa njim za sto, nego sam sedeo za sto blizu njega, da čujem šta on priča. Mene je Mika Antić vodio po vojvođanskim kafanama, gde smo sedeli sa ciganima. Ja rome ne poznajem, poznajem samo cigane, pa odem od kuće na jedan dan, a vratim se posle 7 dana – kaže Sultanović.

Sa proslavljenim glumcem nikako nismo mogli da ne porazgovaramo i o ženama, pa smog a upitali ko su bile fatalne žene tog vremena:

Goran Sultanović

YouTube/Printscreen

Foto: YouTube/Printscreen

-Neću da vam nabrajam takve žene, da ne bih nekog povredio i uvredio, ali postiji mesto, koje kao što je Nešvil za Kantri muziku, to je "Deronja" za tamburaše, "Skupljači perja" je film koji je proslavio deronjske cigane i tamo negde, slagaću vas krajem sedamdesetih, Olivera Katarina, koja je onda bila vamp žena, odvela me je u “Deronju”. Kad sam ušao u kafanu ja sam mislio, bože kako da pobegnem, ona me upoznala sa “Deronjom” i deronjskim ciganima koji su nju obožavali i sutradan je došla na snimanje, kao da se ništa nije desilo, kao dama. Ona je bila u to vreme maltene prvi lik Jugoslavije, ali je umela I da barabar banči sa ciganima, da peva, a da pritom ne baulja i da ne lupeta gluposti, da ne bude pijana – priča Sultanović koji je u razgovoru za “Blic” objasnio zbog čega žena sebi ne sme da dozvoli da se napije:

- Fatalne žene su ponekad dolazile u kafanu uz pratnju nekog s kojim su tada bile bliske. Ja nisam ženomrzac, kako se to danas kaže, ali je priča da žena koja popije ima šarma, ali pijana žena to nema smisla, ne zato što sam ja mačista, nego jednostavno što to ruši moj ideal i mit o ženama.

Glumac retko daje intervjue, otkrio je i zbog čega:

PROČITAJTE JOŠ:

-Ako mi pričamo o Beogradu, boemiji, kafanama, a s druge strane novina se nalazi neka kokoška koja je poljubila peglu i zabavlja se sa nekim biznismenom, a ne zna da govori, nego muče, šta ću ja tamo - objasnio je kratko Goran.

Glumac Goran Sultanović odrastao je na beogradskom asvaltu, a kako su mu roditelji bili razvedeni, te je njegova majka puno putovala zbog poziva garderobera u asamblu “Kolo”, on je od malih nogu bio prepušten sam sebi, zbog čega je I jako rano sazreo:

- Ja sam odrastao i sa ocem i sa majkom, mada su oni bili razvedeni, ali sam uglavnom, jako rano sazreo jer sam zbog prirode majkinog posla rano počeo da živim sam, od svoje šeste, sedme godine, uz pomoć babe i dede koji su stanovali u blizini. Tako da je moj centar sveta bio Crveni krst, Čubura Đeram, taj magični trugao iz kojeg ja i dan danas ne mrdam i danas ga kao penzioner obilazim svakodnevno.

Goran Sultanović

YouTube/Printscreen

Foto: YouTube/Printscreen

Glumac je tokom svog detinjstva bio jako nestašan, a kako je jednom sam izjavio, s obobzirom na njegovo ponašanje mnogi su mislili da će krenuti stramputicom, a mi smo ga pitali koliko je gluma I Faluktet dramskih umetnosti doprineo da se to ne dogodi:

- Mene fakultet nije vratio na pravi put, ja sam odrastao sa “anđelima garavog lica”, kako ja volim da kažem i toga se ne stidim, moji drugovi su mangupi, kako ih je moja baba zvala , kako ih štampa naziva kriminalci, narkodileri, ne znam koji su sve izrazi upotrebljavaju, ja se ne stidim toga. Ja nikada nisam ni žutu banku zaradio mimo mog posla, na to sam ponosan , a amaterizam me je polako upoznao sa jednom drugom stranom medalje, drugim svetom i to mi se dopalo i zato nisam završio kao većina mojih prijatelja. Neki su bogu hvala i danas živi, ali su jako jako retki. Mnogo je prstiju na jednoj ruci da ih mogu nabrojati.

PROČITAJTE JOŠ: