Noć veštica, kostim, Grdana
Screenshoot Youtube
Noć veštica, kostim, Grdana

Screenshoot Youtube

Noć veštica, kostim, Grdana, Foto: Screenshoot Youtube

 

Mnogi od nas su odrasli u uverenju da su bajke samo nevine, lepe priče za decu. Stvarnost je, ipak, malo drugačija i činjenica je da njihove poruke ne prikazuju uvek muško-ženske odnose u najboljem svetlu.
Kada se sada, kao odrasli, osvrnemo i zagledamo u svoje omiljene bajke, vidimo svoje junake i princeze iz potpuno drugačije perspektive. One sada za nas imaju mnogo dublje i drugačije pouke, nego kada smo bili mali.

Lepotica i zver, priča o zlostavljanju i unutrašnjoj snazi

Ovu bajku napisala je Francuskinja, Gabrijela-Suzana de Vilnev još 1740. godine. Danas se većina ljudi upoznaje online i devojke bi, uglavnom, pošle za likom poput Gastona (arogantnim narcisoidnim frajerom koji želi Bel za sebe kako bi potvrdio svoj ego) i okrenule bi leđa Zveri, koja ispod grube spoljašnjosti krije zlatno srce.

"Pouka ove bajke je dobar podsetnik na to da ne sudimo knjizi po koricama. Moramo da pustimo da prođe neko vreme i dobro upoznamo nekoga, mnogo dublje, kako bismo znali postoji li nešto značajnije između nas", kaže Džojs Marter, psihoterapeutkinja.

Ova priča dokazuje i to da je unutrašnja, a ne spoljašnja lepota ono što nas vodi prema neprolaznoj ljubavi. S junakinjom koja poseduje veliku snagu i inteligenciju i odbija da primitivna okolina utiče na nju i ne dopušta joj da bude svoja, Lepotica i zver ima zaista snažnu junakinju, vrednu divljenja.

Džojs Marter nastavlja: "Ovo je veoma pozitivna poruka za sve nas da posedujemo vlastitu snagu i udaljimo se od negativnih poruka drugih ljudi. Takođe je pozitivno i to što Bel nije bila glupa da sebe oblikuje kako bi bila privlačnija muškarcima."

Naravno, ni ova bajka nije apsolutno bez mana. Pre svega, mana je to što prikazuje nasilje kao oblik romantike jer, ne zaboravimo, Zver drži Bel zarobljenu, protiv njene volje. Uz to, ona se, vremenom, zaljubljuje u njega, kao da nije imala drugog izbora u situaciji u kojoj se našla.

"Ovo je negativna poruka, kao kada žrtve počinju na nasilno ponašanje mučitelja da gledaju kao znak ljubavi i pažnje", kaže Marter.

Lepotica i zver

Printscreen

Lepotica i zver, Foto: Printscreen

 

Takođe, ponašanje Zveri je nepredvidivo i promenjivo od besnog do ljubaznog, što ga čini nestabilnim i manipulativnim.

Mi vidimo Belle koja je u stanju da voli čak i tako neljubazno stvorenje kao plemenitu stvar (što, zapravo, i jeste), ali takođe može poslati i pogrešnu poruku mlađim generacijama.

Lepotica i zver je, takođe, bajka o žrtvovanju, no ono, iako je plemenito, može otići predaleko. Kada se Bel žrtvuje za oca i odlučuje da ode kao zatvorenik Zveri umesto njega, svi smo verovali da je ta njena odluka prikaz njene snage kao junakinje.

Ipak, Marter kaže da je ovo "negativna poruka o žrtvovanju na štetu vlastitog zdravlja, sigurnosti i opšte dobrobiti".

Snežana i sedam patuljaka, Trnova Ružica i pitanje pristanka i ženskih prijateljstava

I Snežanu i Trnovu ružicu napisala su 1812. godine braća Grim. Obe bajke govore o čarobnom poljupcu koji princeze vraća u život.

I jedna i druga junakinja su u besvesnom stanju kada ih princ poljubi, što nameće mnoga pitanja u vezi svojevoljnog pristanka. To je posebno važno sada, kada su razgovori o seksualnom zlostavljanju i nasilju dosta aktuelniji nego ranije. Veliku popularizaciju toga dao je pokret #MeToo.

trnova ružica

Shutterstock

trnova ružica, Foto: Shutterstock

 

"U vreme '#MeToo ere', kada se ljudi edukuju o važnosti pristanka na seksualne odnose, romantizovanje seksualnih radnji bez pristanka, s nesvesnom osobom, negativna je poruka", kaže Marter.

Ove dve priče, takođe, govore i o drugoj, starijoj ženi, koja je ljubomorna na lepotu mlađe žene. To je vrlo loš stereotip, jer ne samo da prikazuje vrednost žene na osnovi telesnog izgleda, već baca loše svetlo i na starije žene.

"Moramo više da pokazujemo kako žene podržavaju jedna drugu i vrednost žene koja se temelji na mnogim drugim stvarima, a ne samo na lepoti", nastavlja Marter.

Naravno, junakinje ovih bajki imaju prijatelje kao što su patuljci i životinje, ali nedostaje velika podrška koja dolazi od bliske prijateljice.

"Mnoge bajke prenose poruku o tome kako je važno da ženu spasi princ s kojim će živeti srećno do kraja života, ali nijedna ne govori o tome kako moćne žene same prave svoj put", priča Marter.

Kao i uvek, i ove dve bajke imaju srećan kraj u kojem ljubav prevladava sve prepreke i dobro pobeđuje zlo.

Snežana i sedam patuljaka

Shutterstock

Snežana i sedam patuljaka, Foto: Shutterstock

 

Crvenkapa je dobar primer bajke s opomenom. Ovu bajku napisali su braća Grim i Šarl Pero, ali njeno poreklo datira još iz 10. veka.

Glavnu junakinju, devojčicu, majka je zamolila da odnese hranu bolesnoj baki, ne skrećući sa staze koja vodi do bakine kuće. Međutim, devojčica nije poslušala i srela je zlog vuka koji ju je prevario, pretvarao se da je njena baka i na kraju ih obe pojeo.

"Ova bajka je upozorenje za žene da postoje loši muškarci oko njih", kaže Rene Solomon, psiholog.

 Ovo pomaže u slučaju kada sumnjate da je neko opasan.

"Crvenkapa komentariše izgled vuka, jer joj je čudan u poređenju s tim kako je zapamtila svoju baku. Ona pokazuje određenu dozu sumnje da nešto nije u redu, što je veoma važno za decu kako bi naučili da veruju svojim instinktima, ako im se neko učini opasnim", kaže Solomon.

Tužna istina crvenkape je da je ona potpuno relevantna i u današnje vreme kada mnoga nedužna deca postaju žrtve predatora.

Pepeljuga i borba s identitetom i nasiljem

Pepeljuga prikazuje zlostavljanje i traume na zanimljiv način. Glavnu junakinju zlostavljaju maćeha i njene kćeri, ali ona ne dopušta da je slomi sve što joj one rade.

"Mislim da je dobro prikazati da neko ljubomoran može da bude veoma zao, kao Pepeljugine polusestre koje nisu dobre prema njoj", kaže Solomon.

Ovo nam pokazuje koliko motivacije možemo da imamo, uprkos tome šta nasilnici rade i uči nas tome da, zapravo, ne moramo da menjamo ništa u svom karakteru, jer smo takvi kakvi smo.

Kao i obično, jedini način da se Pepeljuga spasi zla i pobegne od nasilnika je princ koji je odvodi iz kuće. To, ponovo, nameće ideju da se žena mora osloniti na muškarca kako bi pronašla spas.

"Ne mislim da je dobra ideja da govorimo devojčicama kako će, ako obuju lepe cipele i srede se, odmah postati lepotice i muškarci će želeti da budu s njima. Princ želi da oženi ženu kojoj odgovara cipela", priča Solomon.

Ovo šalje poruku da moramo da izgledamo na određeni način i da se moramo uklopiti u određeni kalup, ako želimo bolju sudbinu.

Pepeljuga je primer modernih tinejdžera i njihovog odrastanja, tako da može pomoći roditeljima da uoče nasilje i pronađu rešenje za njega.

Pepeljuga

Shutterstock

Pepeljuga, Foto: Shutterstock

 

"Kao mlada osoba, Pepeljuga ima problem s identitetom, kao i većina tinejdžera danas", kaže Bri Mek Kerol, socijalna radnica.

Pepeljuga nije volela sebe i svoje poreklo. Kroz čitavu priču ismevaju je vršnjaci (polusestre), ne podržava je autoritet (maćeha) i nalazila se u, naizgled, beznadežnoj situaciji.

Priča simbolično predstavlja situacije kroz koje prolaze svi tinejdžeri razvijajući odnose s drugima dok, istovremeno, traže sebe.

Destruktivno roditeljstvo u Ivici i Marici

"Ovo vidim kao priču o snalažljivosti", kaže Majkl Aleman, psiholog.

Napušteni od oca koji ne može da se brine o njima, u otuđenom svetu, deca su u stanju da pobede vešticu (koja može biti simbol roditelja koji guši), čime postižu nezavisnost.

"Ova priča ilustruje važnost obostrane brige jednih o drugima. Bez roditelja, deca su prisiljena da "budu roditelji" jedno drugom i od njihovog odnosa zavisi i njihov opstanak", kaže Aleman.

I Ivicu i Maricu je mogla da pojede veštica, ali to što su se držali zajedno pomoglo im da je ubiju. Priča ima srećan kraj, ali takođe upozorava i na to koliko je važno da deca odrastaju u zdravom porodičnom okruženju. Kada su roditelji često odsutni ili previše guše decu svojim prisustvom, mogu samo da uspore ili spreče razvoj svoje dece.

Usavršavanje sebe putem samosvesti u bajci Carevo novo odelo

Mnoge bajke se temelje na usavršavanju sebe kroz lekcije o moralu i etici. Jedna od najmoćnijih takvih bajki dolazi iz 19. veka, a njen autor je Danac, Hans Kristijan Andersen.

"Jedna od Andersenovih bajki koja nas uči o vlastitom usavršavanju putem samosvesti je Carevo novo odelo", kaže Sam Glading, psiholog.

Priča govori o caru koji je opsednut svojom odećom i time kako će izgledati u javnosti, jer želi da bude najbolje obučeni predstavnik monarhije u zemlji. Kada su došla dva prevaranta i obećala mu da će ga obući u najbolju tkaninu, on ih nije mogao da odbije.

"Ne samo da su mu prevaranti rekli da će tkanina od koje će mu oni napraviti odeću biti prelepa, već i nevidljiva za one koji su glupi ili nepodobni za položaj koji zauzimaju u kraljevstvu", kaže Glading.

Prevaranti (koji nisu uradili nikakav posao), naplatili su nevidljivo odelo koje su predstavili caru i uverili ga da su mu sašili ekskluzivno odelo koje je u modi.

Car nije hteo da prizna da ne vidi nevidljivo i nepostojeće odelo u koje su ga, navodno, obukli. Svi u kraljevstvu su se pravili da vide odelo, osim jednog deteta koje je viknulo istinu, da je car, zapravo, go.

Lekcija o tome da trebamo da budemo iskreni prema sebi

Ova priča uči nas veliku lekciju o ponosu, sujetu i slici. Kako Glading kaže: "Kada smo preterano zabrinuti oko nevažnih stvari kao što je naša odeća, tada postajemo lakoverni i izgledamo glupo."

Usavršavanje sebe postižemo prihvatanjem stvarnosti, slušanjem istine i istinskom interakcijom s drugim ljudima.

"Jasno sagledavanje činjenica pomaže nam da izbegnemo pretencioznost i poboljšamo svoje živote, a isto tako i živote drugih ljudi u svojoj blizini", kaže Sam Glading.

Ne znamo šta se dalje dogodilo caru u Andersenovoj bajci, ali znamo da nam je pokazao veliku lekciju o samosvesti.

"Činjenica da se više nije šetao u nevidljivoj odeći na nekoj paradi, verovatno znači da je napravio potrebne promene u svom životu", dodaje Glading.

Ali, samousavršavanje, kako Andersen pokazuje, ima veze kako s onim što radimo, tako i s onim što izbegavamo. Ovo dete je pomoglo caru da se suoči s istinom i svojim postupcima, tako da će njegove buduće odluke biti mnogo promišljenije.

Što možemo da naučimo iz svojih omiljenih bajki?

Kako Džojs Marter ističe, većina bajki ne uključuje "priče o LGBT zajednici, prijateljstvu i inkluzivne priče", što je aktuelno pitanje. Takođe se čini da postoji spor, ali obećavajući napredak u načinu na koji su prikazani odnosi, ženski likovi i prijateljstva.

Na primer, Diznijevo Snežno kraljevstvo pokazuje snažan, bliski odnos između dve sestre, koji se nalazi ispred romantične priče i indirektno govori o životu s mentalnim bolestima.

Slično njemu, Maleficent (Grdana) je promenila naš pogled na dobro poznatu zloću humanizovanjem ovog lika i dodavanjem dubine inače stereotipnom liku ljubomorne, starije žene u Trnovoj Ružici.

Merida je prva princeza kod koje se priča ne vrti oko njenog braka i pronalaženja princa, što je nov i dobar način za uživanje dece u ovoj priči.

Bajke su zaista važan deo detinjstva, što je samo razlog više da obraćamo pažnju na njih i kao odrasli. One sadrže i pozitivne lekcije i problematične ideje, poput žrtvovanja.

Što ih bolje budemo razumeli, lakše ćemo prenositi bolje poruke mlađim naraštajima i lakše ćemo se i sami suočavati s nekim novim izazovima u životu.