uran, planeta
Shutterstock
uran, planeta

Shutterstock

uran, planeta, Foto: Shutterstock

NASA izveštava o prvom otkrivanju rendgenskih zraka sa Urana zahvaljujući NASA-inoj rendgenskoj opservatoriji Šandra. Sedma planeta Sunčevog sistema je zajedno sa Neptunom klasifikovana kao Ledeni gigant i do sada su to bile jedine dve planete sa kojih rendgenski zraci nisu otkriveni.

U novom radu, objavljenom u Žurnalu of Geofisikal , razmatrana su tri zapažanja koja je Šandra izvela u poslednje dve decenije. Jedan od 7. avgusta 2002. i dva tokom 11. i 12. novembra 2017. Otkrivanje je postalo očigledno tek kada su podaci nedavno ponovo analizirani. Starija zapažanja jasno pokazuju signal, a u novijim signal možda nagoveštava raketu.

Tri zapažanja nisu mnogo, ali pružaju neki novi uvid u Uran. Tim veruje da većina rendgenskih zraka ne dolazi sa Urana, ali neki mogu. Glavni izvor ove svetlosti je niko drugi nego Sunce. Baš kao što Zemljina atmosfera raspršuje vidljivu svetlost, tako i atmosfera džinovskih planeta u Sunčevom sistemu, poput Jupitera i Saturna, svi rasejavaju Ks-zrake.

Istraživači veruju da se isti proces dešava i na Uranu. Ali možda postoji nešto više. Postoje nagoveštaji da neki od rendgenskih zraka nisu jednostavno rasejani od Sunca već ih proizvodi planeta.

Jedan od mogućih izvora mogu biti prstenovi Urana. Iako nije tako spektakularna kao Saturnova, planeta poseduje prstenove napravljene od tamnih čestica između nekoliko mikrona i delić metra (nekoliko stopa). Saturnovi prstenovi emituju rendgenske zrake, pa bi moglo biti moguće da se isto dogodi i ovde.

Alternativa su polarne svetlosti. Severno i južno svetlo nisu ekskluzivni za Zemlju gde su uzrokovani udarom elektrona u atmosferu. Na Jupiter naelektrisani atomi i molekuli stvaraju sličan efekat. Nije poznato koji je tačan mehanizam koji stoji iza Uranovih aurora. Ali to bi mogao biti presudan trag za bolje razumevanje ove misteriozne planete.

Kako planete idu, Uran je mnogo komplikovaniji nego što bismo želeli da bude. Orbitira bočno, pa se dan i noć ne dešavaju dok se okreće oko svoje ose. Ovo je verovatno zbog kolosalnog uticaja u prošlosti. Posledica ovoga je njegovo čudno magnetno polje. Ako magnetno polje zamislimo kao šipkasti magnet, otkrili bismo da ono ne prolazi kroz centar planete, kao na Zemlji. Malo je sa strane. I pokazuje u potpuno drugom smeru u odnosu na svoju osu rotacije.

Biće potrebno još zapažanja da bi se razumelo odakle tačno dolaze rendgenski zraci sa Urana.