Mars
Shutterstock
Mars

Shutterstock

Mars, Foto: Shutterstock

Tokom proteklih nekoliko nedelja, svi smo bili zapanjeni od prelepih slika do istrajnosti rovera na Marsu. Jedna od glavnih svrha te misije je pronalaženje tragova prošlog života na Crvenoj planeti, a rover je već počeo da putuje oko kratera Jezera u potrazi za tim ciljem.

Za astrobiologa nijedno otkriće ne bi bilo uzbudljivije. Ipak, postoje i drugi načini da se to sagleda. U eseju iz 2007. godine , Nik Bostrom, direktor Instituta za budućnost čovečanstva Univerziteta Okford, napisao je da bi otkriće života na Marsu bilo od ogromnog naučnog značaja, ali da bi to bile zaista loše vesti za budućnost ljudske vrste.

Ponovna procena Bostromovog argumenta čini se pravovremenom sada kada se zapravo približavamo utvrđivanju da li je život ikada postojao na Marsu. Zašto bi odgovor "da" izbezumio Bostroma? Kao što se često dešava kada se razmatra mogućnost vanzemaljskog života, vraća se na Fermijev paradoks - takođe nazvan Velika tišina. Uprkos našim najboljim istraživačkim naporima, nismo pronašli nikakve čvrste dokaze inteligentnog vanzemaljskog života, iako postoji bezbroj planeta, od kojih su mnoge verovatno nastanjive. Ogroman broj njih mora da je nastao mnogo pre našeg Solarnog sistema, pa ako evolucija tehnički naprednih stranih vrsta nije neverovatno teška, zar ne bi trebalo da postoje dokazi o naprednim vanzemaljcima svuda oko nas? Ali nema.

To znači da mora postojati „Veliki filter“ - vrsta evolucijske prepreke koja sprečava većinu, ili možda sve oblike života da postanu „kosmička“ vrsta. A ovaj Veliki filter - koji je takođe predložio ekonomista Robin Hanson - mora biti vrlo efikasan. Bostromovim rečima: „Postoje milijarde potencijalnih životnih tačaka klijanja, a vi na kraju imate zbir nula vanzemaljskih civilizacija koje su razvile tehnologiju do te mere da postaju očigledne nama zemaljskim posmatračima.“

Ne znamo na kom evolucionom koraku ovaj Veliki filter stupa u igru. To može biti na samom početku, čineći izuzetno retkim da život uopšte nastane. Može doći u bilo kom od glavnih evolucionih prelaza, kao što je „pronalazak“ eukariotske ćelije ili višećelijskog života. Možda je teško ukloniti prepreku tehnološkog napretka. Ili možda filter leži u našoj budućnosti - najstrašnijem scenariju, jer to znači da je propast možda tek pred nama!

Ako bismo pronašli život na Marsu koji vodi poreklo neovisno od Zemlje - a ne samo naše davno izgubljene mikrobne „rođake“ - to bi nas navelo da verujemo da verovatno postoje milioni planeta širom galaksije gde život potiče, i prema tome, da se Veliki filter mora locirati kasnije u evolucijskoj vremenskoj liniji. Ako pronađemo eukariotski život na Marsu ili čak jednostavan višećelijski život poput nematoda, to bi značilo da ni jedan od ovih evolucionih prelaza nije Veliki filter. Villiam Bains i ja smo tvrdili da jednom kad život započne, postoji više načina za postizanje ove vrste prelaza s obzirom na dovoljno vremena, iako je uspon tehnološke inteligencije možda redak, jer se to desilo samo jednom u 4,5-milijardi godišnjoj istoriji Zemlje.

Dakle, ako Istrajnost ili druge naredne misije otkriju dokaze o vanzemaljskom životu na Marsu, to podrazumeva da se Veliki filter dogodi u trenutku kada su ljudi postali tehnološki napredni ili da leži u našoj budućnosti. Ako je prvo tačno, to našu vrstu čini zaista posebnom. Da li bismo zaista mogli biti toliko jedinstveni? Sumnjam kad vidim druge inteligentne vrste na našoj planeti, za neke od njih, poput hobotnica, majmuna i vrana , moglo bi se reći da su u nekoj vrsti predtehnološke faze. S druge strane, u pisanoj formi knjigu Kosmički Zoo sa Vilijamom, nisam mogao izbeći osećaj (da, znam, naučnike i osećanja) da je nešto vrlo posebno o nama ljudima.

Ali ako je ovo drugo tačno, a mi tehnološki ljudi nismo neverovatno retki u galaksiji, izgledi za našu vrstu, a zaista i za život svuda, su vrlo sumorni. Govorimo o egzistencijalnoj pretnji - većoj od koronavirusa ili čak klimatskih promena - koja bi nas mogla vratiti decenijama ili čak stotinama godina unazad. Bilo bi to nešto sposobno za uklanjanje svih (ili gotovo svih) tehnološki naprednih vrsta. Zbog toga se Bostrom nada da nećemo pronaći vanzemaljski život na Marsu ili bilo gde drugde. To bi značilo da smo već prošli kroz Veliki filter - možda kada je život prvi put nastao na našoj planeti, mimo velike šanse.

Ali to bi nas takođe ostavilo u neplodnom, gotovo beživotnom univerzumu. Ovo je stvarna mogućnost, ali lično mislim da nije verovatno. Moj preferirani scenario je da smo zaista zaista izuzetna vrsta. Ili da su tehnološki napredni vanzemaljci zapravo svuda oko nas, i iz nekog razloga ih nismo videli. Na kraju, međutim, univerzum je takav kakav jeste, a ne onakav kakav mi želimo.