Bili Bar
printskrin
Bili Bar

printskrin

Bili Bar, Foto: printskrin

Grad Gotik u saveznoj državi Kolorado, koji nazivaju gradom duhova, jedno je od najhladnijih mesta u SAD. Devet meseci prekriven je snegom usred netaknute šume i prirode, a u njemu živi samo jedan čovek.

Grad je napušten još 20-ih godina prošlog veka, ali ga jedna duša naziva ga domom. Više od 40 godina, njegov trenutni stanovnik Bili Bar živi u maloj brvnari i svake godine beleži vremenske pojave, količinu snega i protok životinja.

Zime u Gotiku traju devet meseci, sneg zatrpa Bilijevu kolibu, on uglavnom sedi i čita uz topli kamin. Svakih nekoliko nedelja odskija do najbližeg grada kako bi obavio kupovinu namirnica. Budući da ga je zanimalo sve oko njegovog doma, počeo je da beleži vremenske pojave, temperature, količinu snega... radio je to iz znatiželje, a nakon decenija brižljivog zapisivanja podataka za njega su saznali naučnici, piše National Geographic.

Tako je, preselivši se u nekadašnji rudarski grad duhova, godinama nakon, Bili postao zlatni rudnik naučnicima. Gotik, koji je već tada bio potpuno napušten, privukao ga je dok je bio student zaštite životne sredine. Preselio se u staru rudarsku kolibu, da bi kasnije sagradio kućicu koja se isključivo snabdeva solarnom energijom. 

Od zime 1974. ovaj 68-godišnjak, naučnik zapisivao je svoje svakodnevne opservacije okoline: visoke i niske temperature, ukupnu količinu snega, dubinu snega, gustoću kao i kako su se ponašale životinje, kada bi došle, nestale i migrirale.

Svi ti njegovi detaljni zapisi postali su neizmerno važan izvor podataka naučnicima iz raznih područja. Citirali su ga mnogo puta u akademskim publikacijama, a Bilijevi podaci pokazali su se veoma korisnim za one koji proučavaju efekte klimatskih promena.

Bili je u Gotik prvo došao sa kolegom-cimerom, koji je na kraju otišao. Na pitanje zašto je odlučio da ostane u pustom gradu sam, kaže da je bio veoma stresiran i da nije bio srećna osoba. "Nije mi u glavi bilo - oh, izlečen sam, došao sam ovde i sve je super! Ali znao sam prvog trena kad sam stigao da osećam više mira. I tako sam poželeo da ostanem. Mislio sam da mogu da završim koledž i onda se vratim da radim tu. Zatim sam pomislio - čekaj malo pa već sam ovde!", opisao je Bili kako je odlučio da ostane u tom napuštenom mestu i tu napravi dom.

Kaže da ga je na zapisivanje podataka nagnalo učenje o okoline.

"Kad živite u gradu naučite kako da pređete ulicu. Nekad pređete i na crveno svetlo, zato što nema automobila. Učite o okolini bez obzira gde živite. Ovo je bio moj okoliš. Sneg je uticao na sve što radim, i onda i sad", objasnio je. Osim snega, beležio je sve što je video - kaže nije to bilo mnogo, prilično je pusto u zimi.

"Ali, zapisivao sam svakog dana koje sam ptice video, koje sisare. Uživao sam u tome i to me zanimalo, tako da sam nastavio, nakon nekoliko decenija to je postalo korisno drugima", skroman je Bili.

Svoju zanimaciju pomenuo je botaničaru Dejvidu Inujeu, devedesetih godina.

"Botaničar je tada proučavao aktivnost i napredovanje cvetova iz godine u godinu i to je odgovaralo moji podacima o vremenu. On je kasnije sve to uredio sa naučne strane", objašnjava kako su njegovi zapisi postali referentna tačka brojnim naučnicima. Kaže kako ne spava mnogo noću i da mu je dojadilo da leži u krevetu i gleda vesti, pa je pre nekoliko godina i sam počeo da proučava podatke.

"Tada sam počeo da uočavam trendove u vremenu, svoje beleške sam počeo da objavljujem na svom blogu. Klimatske promene zapravo uopšte nisu bile vidljive do pre 10 ili 15 godina. Na primer imamo 67 rekordno visokih temperatura samo u poslednje tri zime, a 48 odsto naših zabeleženih visokih rekorda dogodili su se samo od 2010. To je u 44 godine beleženja. Isto se događa i sa snegom. Imamo osam dana manje snega na tlu, nego što je to pre bio slučaj", zaključio je Bili Bar.