Košarkaši Srbije
AP Photo/Lefteris Pitarakis
Košarkaši Srbije

AP Photo/Lefteris Pitarakis

Košarkaši Srbije, Foto: AP Photo/Lefteris Pitarakis

Mi, Balkanci, umemo da tugujemo. Da patimo. Da nas obuzme sevdah ili dert. Iz životnih poteškoća o koje se saplićemo izvlačimo ono najbolje – što kroz motivaciju, inspiraciju, opomenu, a najčešće kroz humor.

Tako srčani i samodestruktivni u patnji prikazujemo koliko volimo I koliko nam je stalo do određene osobe, ljubimca, grupe ljudi, okruženja u kom živimo. E, kada se spoje poslednja dva dobije se – reprezentacija.

Hvala Bogu što nam podari talenat (ali nam uze negde drugde), pa se na godišnjoj bazi oduševljavamo uspesima predstavnika države na evropskim I svetskim smotrama. Imamo čime da se dičimo. U Švedskoj je “ ‘ladno, al’ standard”, a kod nas je toplije, ni približan standard, ali imamo zlatne medalje!

No, vođeni Njegoševom “U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci”, okrećemo drugu stranu medalje. Lepo je voleti Srbiju kad vaterpolisti po nenormalnom pljusku dobiju Hrvatsku ili odbojkašice dođu do svetskog vrha protiv Turske usred Istanbula. Aj’ voli reprezentaciju kada nikako da dobije bitnu utakmicu za prolaz grupne faze Mundijala.

Ako je neko ljubimac nacije to su košarkaši. Vrhunski u vrlo jakoj globalnoj konkurenciji, prave face, donose radost u najtežim momentima, inadžije sa šlifom. Tri ili četiri generacije kontantno smo u vrhu. Uvek ima neka nova generacija sa medaljom, poteza za špice, novih prezimena na dresovima klinaca na terenu.

Međutim nije bilo sve sjajno. I u tome je štos. Kad god je bilo teško plakali smo sa njima iz čiste ljubavi prema tom sastavu i Srbiji. Šutiramo, bacamo stvari, pljujemo u ekran, psujemo kao kočijaši. Takvi momenti ostaju uspomene: “Brate, kad tad nisam poludeo…”, “Došlo mi tv da bacim kroz prozor…”, “Gledam, ne verujem”… Nastavite niz.

Nije reprezentativni deo godine, ali valja da se prisetimo nekih bolnih momenata u kojima smo suzama ohladili ljubavni žar prema košarkašima I iskovali ga u britko sečivo. Izdvojili smo listu najbolnijih promašaja u istoriji “orlova”.

 

ŠPANIJA – JUGOSLAVIJA 91:90 (EVROPSKO PRVENSTVO 1983)

Ima nešto i u načinu neulaska lopte kroz obruč. Birajte kog zlog brata blizanca želite da se igra vašim živcima: ples lopte po ivici I iščekivanje gde će da prevaili ili “fliper”, kada se polovina lopte uđe, istutnji se unutar cilindra i ispali se van. Bolje da omaši konstrukciju, nego da ti otme i poslednji sekund nade.

Za one nešto mlađe, mali uvod. Sistem Evrobasketa u Francuskoj je bio brutalan. Dve grupe po šest ekipa, samo dve prolaze dalje odmah u polufinale. Aktuelni olimpijski šampion Jugoslavija je u grupi sa kasnijim finalistima tog takmičenja Italijom i Španijom. Posle tesnog trijumfa nad Francuskom u prvom kolu, došao je, ispostavilo se odlučujući duel za mesto ispod dominantnih Italijana.

(1:12:46)

Foto-finiš utakmice. Peter Vilfan simulira faul u napadu nad čuvenim Hose Antoniom San Epifaniom. Uz to je i tehnička svirana. Fenomenalni Epi daje dva bacanja za izjednačenje 90:90, ali naturalizovani Amerikanac Kros Moris diže previsoko lakat i čini faul u napadu. Dalipagić promašuje, odmah faul nad Himenezom, koji koristi jedan penal od dva. Na 50 sekundi do kraja Moka Slavnić gleda, traži,. Levo, desno, gore, dole… Dolazi nekako lopta do Vilfana na 6,25 – ništa. Slavnić kao plejmejker hvata ofanzivni skok i ponovo čeka rešenje. Mladi Dražen Petrović pokušava težak šut, lopta se odbija u ruke Radovanoviću. Najefikasniji igrač Jugoslavije na tom meču “iz odbojke” vraća loptu u vazduh. Ona poput cirkuskog akrobate balansira na ivici obruča i sa zvukom sirene pada napolje. 

Epilog: Španija 4-1; Jugoslavija 3-2. Dva poraza od finalista dovedoše nas na sedmo mesto. Najlošiji plasman na Evrobaksetima od 1967. godine.

 

SRBIJA I CRNA GORA – FRANCUSKA 71:74 (EVROPSKO PRVENSTVO 2005)

Dvadeset dve godine i pet evropskih zlata kasnije desio se debakl još jedne timčine. Ta evropska košarkaška smotra kod nas je više zapamćena po pres konferenciji Željka Obradovića, ali je nešto tome prethodilo.
Promašaji u četvrtfinalu sami po sebi nisu ostali urezani u sećanju. Svakako da je utakmica mogla da bude rešena ranije da nije bilo ozbiljnih problema, ali se valja prisetiti dramatičnog kraja najvećeg razočaranja i lekcije svim budućim selektorima “orlova”.

(26:08)

 

Na 25 sekundi i 73:71 za Francuze do poslednje sirene Dijao preuzima Rakočevića. Eksplozivni bek bez problema ga obilazi, skuplja odbranu i daje idealno Guroviću potpuno samom na drugoj strani terena. Sve idealno odrađeno. Samo ne šut. Gurović tada u životnoj formi promašuje ono što bi rutinski ulazilo. Bodiroga mora da pravi peti faul i besan izlazi sa terena. Rigodo diže na plus tri. Fauliran Jarić maši prvo bacanje, pa drugo namerno. U borbi ispod koša Miličić hvata i uz kontakt ne poentira, zatim Rebrača izvlači faul Rigodou. I on maši oba penala. Drž’-ne daj, lopta za nas. Ulazi sa klupe Vlado Šćepanović za poslednjih pet sekundi, dobija loptu u uglu i kroz šumu ruku ne uspeva da pruži iole ozbiljan šut ka košu.

Razočaranost i ujedno začuđenost debaklom se ogleda u tome da nismo ni stigli do Beograda. Novi Sad je bio svedok poslednje utakmice Dejana Bodiroge I Željka Rebrače u dresu kom su život posvetili.

Jedino ovogodišnji rezultat na Mundobasketu može sa da se uporedi sa nivoom neispunjenih očekivanja iz 2005. godine.

 

SRBIJA – FRANCUSKA 96:97 (EVROPSKO PRVENSTVO 2011)

Reprezentativna karijera Duška Savanovića ostaće upamćena po dva poteza – rolingu nad Garbahosom i neiskorišćenom ziceru protiv Francuza.

Iks-faktor najjačih sastava drugog mandata Dude Ivkovića na kormilu nacionalnog tima je plenio atipičnošću, pouzdanošću i basketaškom igrom na velikom terenu. Ali se čini da je poput pozorišnog glumca sa bogatom karijerom, a će ga masovna publika pamtiti po dve replike na velikom platnu.

(1:45)

 

Sa tim Francuzima samo tenzija. Produžetak duela grupne faze. Još jedna zaboravljeni heroj Marko Kešelj daje trojku iz izlazne kretnje za 96:95, prekršaj nad Parkerom za penale. Duda traži da mi imamo loptu u poslednjem napadu. Parker hladnokrvan na “plus jedan”. Marković povratnu loptu Krstića momentalno spušta ka Savanoviću. Možda začuđen usamljenošću ispod samog koša, Savanović ne ubacuje sa ivice reketa. Hladan tuš. Neverica na obe strane. Jedini poraz u grupi. Da je ušla, išli bismo u osmini finala na dužnike sa Mundobasketa Turke, a ne na Litvance, koji su nam okončali put.

 

SRBIJA – LITVANIJA 64:67 (EVROPSKO PRVENSTVO 2015)

Kako težak meč. Uspemene su još sveže.

Miloš Teodosić je u četvrtifinalu Evrobasketa 2015. dao najspektakularniju trojku tokom reprezentativne karijere. Luđu od one preko Garbahose. Na 64:61 za Litvance i 25 sekundi do kraja, prevodi loptu od koša do koša, Kalnietis mu ulazi u dres, lopta mu ispada, kupi je, juriša ka košu, vesla, ukopava se i BAM! Vraća se Srbija!

(1:45:03)

 

Milosavljević pravi faul nad Sejbutisom, sa sigurna dva bacanja vraća na sigurniju distancu. Još 12.5 sekundi. Svi gledaoci isto misle: “Daj loptu Teu!”. Međutim, Bogdanović se zaleće na prodor, pa šta bude. U raskoraku dolazimo do najkontroverznijeg momenta. Da li mu je noga “propala” ili je bio kontakt sa kolenom Sejbutisa? 

Uglavnom Kalnietis daje prvo, namerno promašuje drugo. Srbija ispada, prvi veliki peh Saleta Đorđevića.

 

SAD – SRBIJA 94:91 (SVETSKO PRVENSTVO 2016)

Poraz posle koga osećaš nadahnuće.

(29:45)

 

Igrali smo do samog kraja sa Amerikancima u grupi, čak smo mogli do produžetka. Bogdanović je imao otvorenu trojku za produžetak.
Nagoveštaj bajkovitog povratka srpske košarke u svetski vrh pod Saletom Đorđevićem. Bogdan će kasnije tokom nok-aut faze ubacivati prepoznatljive trojke “sa parkinga”. Stigli smo do finala gde sun as ovoga puta Ameri mnogo ozbiljnije shvatili I pokazali pravu dominaciju.

*Da završimo u pozitivnom tonu – promašaj koji se slavio.

 

SRBIJA – HRVATSKA 73:72 (SVETSKO PRVENSTVO 2010)

Hrvatska. Rašić. Slobodno bacanje. Hrvatski komentator. Znate sve. Uživajte.