Grobari
Alo Vladimir Marković
Grobari

Alo Vladimir Marković

Grobari, Foto: Alo Vladimir Marković

Nije neobično da se pored voljenog kluba iz zemlje koje potičete, opredelite za još neki inostrani i da fanatično navijate za njega. Nije Perkins sam izabrao, više je njegovo navijačko srce diktiralo kojoj boji da se prikloni, a izabrao je beogradske crno-bele.

Ovo je njegova priča: 

Sledeća Partizanova utakmica koju sam posetio nije bila daleko od mene, protiv Midlzbroa u Kupu UEFA. Otputovao sam i sreo se sa prijateljem iz Srbije. Posetili smo sve stadione severoistoka Engleske pre utakmice Partizana uveče. Tada sam, takođe, upoznao i momke koji su prodavali fanzine.

Posle ovoga, čekao sam do 2007. da se usudim i odem u Srbiju. Ovo putovanje je isplanirano tako da se podudara sa beogradskim "Bir festom", jer je pivo jedan od mojih hobija. Partizan je tada gostovao Čukaričkom, malom klubu iz predgrađa, a ono što mi se posebno svidelo je atmosfera kakve nema nigde u Engleskoj.

Navijači Partizana, Grobari

Alo/Vladimir Marković

Navijači Partizana, Grobari, Foto: Alo/Vladimir Marković

Na spisku mojih utakmica na gostujućem terenu su Ril i Arsenal u Ligi Šampiona, dva sa Čukaričkim, OFK i Sloboda. U Humskoj sam gledao Lion, Inter, ali i ono najbolje, derbi.
Ove sezone sam bio na dve utakmice, u istom mesecu. Prva je bila protiv Vojvodine, gde je kiša padala kao luda, a svi su bili gola voda. Sledeća je bila protiv Crvene Zvezde, na njenom stadionu.

Na ovu utakmicu sam išao sa još dva navijača Nots Kauntija, Metom i Gerijem. Doleteli smo u petak, kompanijom Viz Er, a zanimljivo je to da je većina putnika išla na derbi, ali smo samo mi išli da navijamo. Odmah smo ostavili prtljag i krenuli prema Humskoj gde nas je u obilazak vodio sin jedne Partizanove legende, pa mi nismo mogli da prestanemo da ga ispitujemo o golovima njegovog oca. Na pola puta su nam se pridružili i navijači moskovskog CSKA, a zatim smo otišli da kupimo karte. Nedugo zatim, uprkos lošem srpskom jeziku, došli smo do zlata vrednih karata. Pojeli smo nešto, a onda se našli sa Grobarima koji su bili u blizini. Posle mnogo tura piva i đevreka sa slaninom, morali smo da spavamo.

Došao je i taj dan. Upoznali smo mnogo ljudi i popili pokoje pivo. Dok smo bili u baru pored Hrama Svetog Save, gledali smo kako do terena prate "Zabranjene". Nezaboravna scena!

Kao i svi Englezi, na stadion smo poranili. Veoma. Imali smo karte za Jug, ali smo nekako završili na Istoku, uz sektor gde su bili smešteni "Zabranjeni". Bili smo zabrinuti, sve dok nismo shvatili da smo i dalje u crno-belom društvu. Na terenu se nije desilo ništa vredno pomena, ali van terena dosta toga. U drugom poluvremenu su se upalile baklje, i kako se dim razilazio, mogla se videti ogromna logorska vatra oko koje su ljudi igrali. Najsmešniji od svega su bili pokušaji vatrogasaca da ugase vatru. Sa poslednjim zviždukom smo pohrlili prema izlazu i otišli pravo u bar gde smo čekali drugove sa tribine.

Grobari

Alo! / M. Metlaš

Grobari, Foto: Alo! / M. Metlaš

U nedelju smo se sastali sa nekoliko dobrih prijatelja koji nisu uspeli da nas ubede da odemo na košarku u Pionir. Umesto toga smo otišli na jedan od najčudnijih stadiona, koji se nalazi na krovu jednog tržnog centra.

Sledećeg jutra bili smo u Notingemu, ali smo već pričali o sledećoj utakmici."

Da mu je Partizan i dalje u srcu, govori podatak da je Perkins odlučio da u svom rodnom Notingemu jednu sasvim napuštenu i praznu kockarnicu pretvori u pab. 

Ukoliko Perkins dobije zeleno svetlo od tamošnje vlasti, očekuje se da će pab, koji bi se mogao nazvati "Partizan", otvoriti sredinom marta sledeće godine. Ko zna, možda se u pabu nađu obeležja kluba iz Humske, možda se na tv-u budu vrtele Partizanove utakmice...U svakom slučaju, mesto koje bi svaki navijač Partizana poželeo da poseti, ako se nađe u prilici. 

PROČITAJTE JOŠ:

Komentari (1)

B9

26.11.2020 18:29

Da volim crno-bele  Ponosno kazem svima,  Volim to slavno ime,  I divim se samo njima. Na svetu nista lepse  Ne moze da postoji,  Nego sto je nasa ljubav  Prema crno-beloj boji.