Krstarenje Mediteranom
Foto: Alo/Foto: Shutterstock

Kad krstarite Mediteranom na jednom od najvećih brodova na svetu i svakog dana boravite u drugoj državi, niste sasvim sigurni šta vam je u celoj toj priči teže da prihvatite. Dok šetate glavnom ulicom na brodu (da, da, toliko je veliki da ima ulice) i ostavljate iza sebe jedan grad ploveći u noći ka drugom, sve vam je neverovatno i novo! Ali, kako dani prolaze, a vi u svojoj glavi postajete Marko Polo, spremni ste za svaki izazov koji nosi novi dan. Ali, krenimo redom…

Kada se ukrcavate na brod MSC World Europa, šesti brod po veličini na svetu i najveći brod kompanije MSC Cruises, koji ima skoro 10.000 ljudi sa gostima i posadom, prvo vam padnu na pamet redovi. Čekanje na ukrcavanje, iskrcavanje, liftove, hranu, piće... Ta zabrinutost nestaje odmah. Ukrcavanje na brod potrajalo je, verovali ili ne, dvadesetak minuta. Sa sve proverama, ostavljanjem prtljaga, izradom lične propusnice sa fotografijom...

Zabava za sve

Ne stignete ni da se zbunite brzinom i organizacijom, a već ste kročili na brod. I tu počinje zabava! Na krstarenju je sve podređeno gostima, i sve je pesma, igra, uživanje. Svakodnevno se, iz minuta u minut, organizuju zabave, raznorazna takmičenja, predstave, šou-programi, žurke... Dok idete iz restorana u restoran i pokušavate da isprobate bar deo gurmanluka koji vas mami i navodi na greh, vaše je samo da uživate i smislite šta vam zvuči zanimljivo da biste baš tamo dalje krenuli. A ako vam nije do igre i pesme, tu su bazeni, džakuziji, bioskop, luksuzne prodavnice, simulator formule ili najduži tobogan kojim se spuštate sa poslednjeg deka na glavno šetalište. A tamo, na krmi, treba da budete kad brod isplovljava, da biste za sobom ostavili jedan grad i krenuli ka drugom.

Krstarenje Mediteranom

Foto: Shutterstock

 

Brod plovi svake noći, pa se vi svakog jutra budite u novoj državi i u novom gradu. Tura zapadnim Mediteranom vodila je reportera Alo! iz Čivitavekije, predgrađa Rima, pravo do Sicilije i Palerma.

Čarobni Palermo na Siciliji

Kapučino ispred Teatra Masimo, najveće italijanske opere i treće po veličini u Evropi, iskustvo je koje se ne zaboravlja. Ta Sicilija, glasna, užurbana, predivna, vodi vas i drži vas u svom zagrljaju čvrsto, a vi se tako opijeni mirisima i zvucima samo njišete u potrazi za kanelonima, da dodatno zasladite celo iskustvo. I taman kad ste obišli katedralu, đuskali sa španskim turistima na ulici, videli Fontanu srama i Trg Kvatro kanti, vreme je za povratak na kruzer, jer on nikog ne čeka. I to je nešto što vam je stalno u glavi. Gde god išli, šta god obilazili, vreme za povratak na brod se ne probija. Kako vam kaže posada, bolje je da se vratite i malo ranije, jer kasnije nikako nije opcija.

Čekajući isplovljavanje i pozdrav sa Sicilijom koju ste tek omirisali, ali u koju ste se na prvi pogled zaljubili, obećavate sebi da ćete se vrlo brzo vratiti.

Novo jutro, novi grad

Budite se sledećeg jutra, a na telefonu vas čeka poruka: „Dobro došli na Maltu“. Dok ste spavali, brod je jezdio Sredozemnim morem, i eto vas u drugom gradu, drugoj državi. Vreme je da vidite Valetu, najjužniju prestonicu Evrope, istovremeno i najtopliju. I dok vas opija to neverovatno sunce u decembru, prvo krstarite brodićem po luci gledajući bedeme koje su gradili malteški vitezovi. Onda se penjete u grad, liftom koji vas diže od luke do parka, a čim iz predivnog zelenila zagazite na trg pun turista, bude vam jasno zašto je Valeta na Uneskovoj listi kulturne baštine. Uske uličice između zgrada od bež i žutog kamena pune su života, sa strana su izlozi, bašte restorana i kafića, trgovi i sve vrvi, sve opija. Ali, vreme teče, a brod ne čeka, pa Valeta ostaje za vama.

Na pučini

Treći dan krstarenja provodite na brodu, dok on jezdi od Malte ka Španiji. Dan za opuštanje namešten je tačno na pola puta, da se odmorite od istraživanja i pripremite za nove izazove. Od spa centra do zatvorenog bazena i džakuzija sa vrućom vodom teško da možete da nađete bolje, ako mene pitate, ali nešto vam ne da mira i tako biste da savladate ceo taj brod, da osvojite svaki ćošak, vidite šta se sve nudi. Zato posle brčkanja krećete u osvajanje kruzera, a taj posao nimalo nije težak, naročito ako izazove podelite tako da svaki završite blizu nekog restorana ili bara, pa sebe nagradite za šetnju koktelom i kolačićima. Tako se fenomenalnim liftovima u kojima, znam da je teško zamisliti, nikada nije gužva, spuštate i dižete dvadesetak spratova kao da to nije ništa. Poneki zalogaj na 18. deku, pa karaoke na sedmom, tu je blizu i predstava, a na drugom kraju broda kazino, ali samo zabave radi. I niko nije kriv što se na putu do tamo prolazi pored pica i burgera, pa četvrti obrok prosto mora da se desi. Dan se polako bliži kraju, a nova država pomalja se na pučini.

Ah, ta Barselona!

Kad kročiš u Gaudijev grad, kao da si kročio u bajku. Naravno da sve kreće od Sagrada familije, remek-dela  najpoznatijeg španskog arhitekte Antonija Gaudija. Crkva koju ceo svet zna, a opet malo ko može da objasni njenu lepotu rečima. To što je Gaudi započeo, Španci završavaju skoro sto godina, ali ni hiljadu neće biti dovoljno da se priča o njoj. Gaudija pratimo u korak, pa smo već ispred Kuće Batljo (Casa Batllo) i vidimo kako od obične, čak ružne zgrade početkom dvadesetog veka pod rukom španskog vizionara nastaje jedna od najlepših zgrada pred kojom smo ikad stali. Tu je blizu i Kuća Mila, koju stanovnici Barselone nisu voleli, ali koja danas privlači hiljade turista. Šetamo Ramblom, glavnom ulicom, jedemo tapase i samo što ne zaigramo flamenko pod divnim, španskim nebom, kad čujemo sirenu u glavi i brzo jurimo nazad na brod. Sutra je novi dan.

Zanosna Provansa

S Barselonom u mislima i Španijom u grudima budimo se u Francuskoj. I dok smo pomislili na sir i vino, evo nas u autobusu, jezdimo ka rodnom gradu velikog Pola Sezana. Eks an Provans vas uhvati naprečac! Ko francuska dama, prosto vas omami, zavede, i vrti vas oko prsta. Ne znate gde biste pre, ne znate šta biste pre! Da li da mirišete cveće, jedete kolačiće na ulici, udišete miris svežeg hleba na pijaci na trgu ili da prosto od muke sednete u glavnu ulicu i naručite jedno vino iako podne još nije. Ma nek ide život, ovo je Francuska!

Đenova, lepotica iz prikrajka

U mislima ste još sa Sezanom i Van Gogom, provansalski zrikavci su vam u ušima, ali ste nogom već zakoračili u Italiju. Đenova nije lepotica na prvu loptu. Ona osvaja lagano. Sa svakom novom ulicom u koju kročite, sa svakom novom palatom koju vidite. Zavodi vas polako, kao kad jedete pesto đenoveze. I lepo vam je i nije vam ništa specijalno. A onda sa svakim novim zalogajem, naviknuti na taj ukus, želite još. Šetajući ulicama Đenove, prosto ne želite da se taj lagani ples završi. Nek potraje dok ne skoknete do kuće Kristofera Kolumba, koji je rođen u Đenovi, jer ste praktično kolege. Vi već sedam dana krstarite Mediteranom, pa ko će da kaže da niste moreplovac. A kad otkrijete krstarenje, osećate se ko da ste otkrili Ameriku. Baš kao Kolumbo!

Piše: Mirjana Mirić Ilić

BONUS VIDEO 

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading