Crkva
Alo!/ Masanori Jošida
Crkva

Alo!/ Masanori Jošida

Crkva, Foto: Alo!/ Masanori Jošida

Pravoslavna crkva i njeni vernici ove sedmice poste četvrtu nedelju Vaskršnjeg posta, koja se naziva Sredoposna sedmica.

Četvrta nedelja predstavlja samu sredinu velikog posta.

Prepodobni Marko Ispovednik, episkop Aretusijski u Siriji O njegovom stradanju izveštavaju sveti Grigorije Bogoslov i blaženi Teodorit. Prema tim izveštajima Marko je, u vreme cara Konstantina, razorio neki hram neznabožački i preveo mnoge u veru Hristovu. No kad dođe car Julijan na presto, i uskoro posta odstupnik od vere Hristove, tada se i neki aretusijski građani odrekoše Hrista i vratiše neznaboštvu. I sad oni ustaše na Marka zato što im je hram razorio, tražeći da on ili hram sazida ili da plati neku veliku sumu novca. Pošto se starac Marko otkaza da učini ijedno od toga dvoga, to bi šiban, rugan i kroz ulice vučen. Zatim mu odrezaše uši tankim i jakim koncem, pa ga onda obnažiše i medom namazaše, pa ostaviše privezana za drvo na letnjoj vućini, da bi ga ose, komarci i stršljenovi ujedali. No mučenik Hristov sve pretrpe bez jauka. Beše sasvim star a u licu svetao kao angel Božji. Neznabošci sve niže spuštahu cenu svoga hrama, tražeći najzad od Marka neku sasvim neznatnu sumu, koju on mogaše lako dati. No on se odreče da da i jedan novčić. Njegova trpeljivost učini ogroman utisak na građane, zbog čega oni počeše diviti mu se i žaliti ga, i zbog čega i spuštahu cenu hrama svoga skoro ni do čega, samo da bi on ostao u životu. Najzad ga pustiše na slobodu, i jedan po jedan opet svi primiše pouke od njega i povratiše se u veru Hristovu. Za slično delo postradao je u to vreme đakon Kiril iz grada Iliopolja pod gorom Livanom. On je bio razbio neke idole u vreme slobode hrišćanstva, te pod Julijanom bude za to ljuto mučen. Toliko behu na nj ozlobljeni neznabošci, da kad ga ubiše, zubima svojim rasparaše mu i otvoriše utrobu. Istoga dana kad i sveti Kiril postradaše i mnogi drugi. Zlobni neznabošci isekoše tela njihova na komadiće, pomešaše s ječmom, i dadoše svinjama. No stiže ih kazna ubrzo, svima poispadaše zubi i na usta udari nesnosan smrad. 

Prepodobni Jovan pustinjak Sin beše neke žene hrišćanke, Julijane, u Jermeniji. Još kao dečak ostavi majku svoju i odbeže u pustinju. Sav plamtijaše od ljubavi prema Hristu Gospodu. U pustinji se najpre predaje rukovodstvu duhovnika Farmutija, koji se beše toliko udostojio kod Boga, da mu angel Božji svakoga dana danošaše hleb. Posle se mladi Jovan udalji i povuče u samoću. Spusti se u neki suh bunar, gde provede punih deset godina u postu, molitvi i bdenju. Sveti Farmutije donošaše mu od angelskog hleba i davaše. Jer ne hte angel Božji lično davati hleb mladome Jovanu, da se ovaj ne bi time pogordio, nego preko njegovog duhovnog oca Farmutija. Posle deset godina teškog podviga u bunaru predstavi se sveti Jovan Gospodu, i mošti se njegove pokazaše čudotvorne. Požive i proslavi se od Boga i od ljudi u IV veku.

MOLITVA

Bio si naslednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto delo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao reč istine i radi vere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Marko: Moli Hrista Boga da spase duše naše.