non-pejper
Ilustracija
non-pejper

Ilustracija

non-pejper, Foto: Ilustracija

Milovan Jovanović, novinar i politički komentator, kaže za Kurir da je ideju, tj. priču o promeni granica pokrenuo još 2012. bivši koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope Erhard Busek.

- Nastavio je nekadašnji britanski ambasador u Jugoslaviji ser Ajvor Roberts, ponovo na to podsetio Timoti Les 2016. tekstom u Forin afersu, a 2017. aktuelizovali politički i ekonomski konsultant Stiven Majer, kongresmen Dejna Rorabaher i bivši pripadnik francuske tajne službe Pjer-Anri Binel - navodi Jovanović.

Ipak, kako kaže, u svetu, koji se drastično menja, svako pokretanje promene granica moglo bi biti izuzetno rizično i opasno.

- Lično ne bih imao ništa protiv novih granica samo ako bi se taj proces odvijao u kontekstu ulaska zemalja zapadnog Balkana u EU i dogovora sa SAD i EU - naglašava on.

Milovan Jovanović

Privatna arhiva

Milovan Jovanović, Foto: Privatna arhiva

Seriju non-pejper dokumenata, kaže, vidi kao vrstu diplomatske ofanzive u procesu vraćanja Balkana na agendu EU uoči slovenačkog, a naročito francuskog predsedavanja.

- Svrha non-pejpera je da se testira da li neko rešenje može ili ne može biti prihvaćeno. A nije slučajno to što su se u samo nekoliko dana pojavila dva o rešenju odnosa Beograda i Prištine, i to uoči nastavka dijaloga. To su bili probni baloni da bi se videle reakcije političkih aktera na zapadnom Balkanu. EU i SAD su jasno saopštile da su apsolutno protiv bilo kakvog prekrajanja granica i da su regionalno pomirenje i saradnja ključ za mir, demokratiju i prosperitet na zapadnom Balkanu - smatra Jovanović.

Napominje i da je zapadni Balkan zapaljiva regija, sklona brzoj destabilizaciji zbog teških rana iz prošlosti, kao i zbog toga što više od 20 godina čeka na prijem u EU.

- Zbog problema sa kojima se EU godinama suočava i njene nikad slabije reputacije u regionu, neophodna je veća angažovanost SAD i hitan prijem svih šest zemalja u EU - kaže on.

Zaključuje da prvi non-pejper koji se odnosi na promenu granica na Balkanu nije realan i teško je ostvariv, dok drugi predlog ima elemenata koji bi mogli biti prihvatljivi za Beograd i Prištinu.