Deca
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Nije voleo da ide u školu jer su ga tamo maltretirali, ali je više voleo da luta ulicama i pretura po kantima tražeći bilo šta vredno.

- Bio je dobar dečko. Naporno je radio. Nikada nije bio u iskušenju da se pridruži nasilnoj bandi radi lakog novca - rekla je njegova majka Jacinta Romana.

Mirni dečko

Andres i njegova majka su se preživljavali tako što su reciklirali sve što su mogli da prikupe, uglavnom jedući pirinač i jaja. Njegova majka kaže da je Andres bio tih dečak koji je sanjao da jednog dana ode u Kanadu. Želeo je da vidi sneg i oseti hladnoću na svojoj koži, ali ga je u aprilu 2021. nasmrt izbola grupa tinejdžera.

Andres i dvojica njegovih prijatelja, od devet i 17 godina, prešli su nevidljivu granicu teritorije bandi. Optuženi su da su davali osetljive informacije rivalskoj grupi.

Tri dečaka su brutalno napadnuta mačetom jer je cena koju plaćate za odlazak na neprijateljsku teritoriju ubistvo.

- Andres je preminuo od teških povreda stomaka. Rastrgali su ga. Mora da je mnogo patio - navela je njegova majka.

Kao i mnogi gradovi u Latinskoj Americi, Kibdo je na udaru organizovanog kriminala i bandi i jedno je od najnasilnijih mesta na svetu. Ima stopu ubistava od 127 na 100.000 ljudi, što ga čini drugim posle Tihuane u Meksiku na globalnoj skali ubistava.

Takođe, više od polovine žrtava ubistava u Kibdou je mlađe od 30 godina, a mnogi od njih su deca.

Nasilje bandi

Prema nedavnoj studiji koju je objavila Panamerička zdravstvena organizacija, ubistvo je vodeći uzrok smrti među muškarcima starosti od 10 do 24 godine u Latinskoj Americi i na Karibima. Takođe je drugi vodeći uzrok smrti među ženama istog uzrasta.

Kancelarija UN za drogu i kriminal (UNODC) kaže da je većina ovih ubistava verovatno povezana sa nasiljem bandi. Latinsku Ameriku je zahvatila epidemija ubistava, a stručnjaci kažu da znaju zašto.

- Nasilje i dalje postoji širom Latinske Amerike i Kariba zbog visokih prihoda i socijalne nejednakosti - objasnio je dr Robert Muga, jedan od vodećih svetskih stručnjaka za ubistva.

- Visoka nezaposlenost među mladićima i niz drugih strukturalnih faktora koji se odnose na nepovoljan položaj mladih u urbanim sredinama, neujednačen pristup kvalitetnom obrazovanju i smanjene mogućnosti za normalan život takođe su faktori koji doprinose ovako visokoj stopi nasilja i ubistvo - kazao je on.

U Kibdou su pritvorili tri dečaka i mučili ih nekoliko sati. Prvo su ih unakazili, zatim streljali i njihova tela bacili na ulicu da ih svi vide.

Svetsko žarište ubistava

Čudom, devetogodišnji Kristijan Dejvid Mena je preživeo uprkos teškim povredama. Grupa mu je odsekla jednu ruku i imao je nekoliko prostrelnih rana na gornjem delu tela. Ostavili su ga da umre, ali je uspeo da ispriča policiji šta se dogodilo pre nego što je posle tri dana preminuo na operacionom stolu.

Globalno, stopa ubistava je dramatično opala tokom pandemije Covid-19, ali kako je svet izašao iz izolacije, broj ljudi koji su namerno ubijeni ponovo je počeo da raste, posebno u Americi, koja je i dalje svetsko leglo ubistava.

Brazil je zemlja sa najviše ubistava na planeti u apsolutnim brojkama (40.800 2022.), ali Jamajka ima najveću stopu po glavi stanovnika (52,9 na 100.000 ljudi), a epidemija ubistava se širi. Čak i karipska ostrva poput Turks i Kaikos, koja se obično smatraju tropskim rajem, prijavljuju povećan nivo nasilja.

Jedna od najstabilnijih zemalja u regionu, Kostarika, takođe je zabeležila rekordan broj ubistava u poslednjih dvanaest meseci.

"Ljudi koje ubijam zaslužuju da umru"

Generacija za generacijom u Latinskoj Americi bila je izložena nezamislivim nivoima nasilja i za mnoge je nasilje postalo način života.

Džoni je plaćeni ubica, tzv. "sicario2 - u gradu Kavkazu u severnoj Kolumbiji. Imao je petnaest godina kada ga je Metju Čarls, reporter britanskog Telegrafa, upoznao 2013. godine. Tada je bio ubica dve godine. Bio je član Zalivskog klana i stekao je reputaciju jednog od njihovih najboljih ljudi.

Džoni ima 15 godina, ali izgleda mlađe, a njegov izgled je sušta suprotnost njegovim užasnim rečima.

- Ne smatram to što radim ubistvom. Ljudi koje ubijam zaslužuju da umru - priznao je on.

"Sicarios", odnosno plaćeni atentatori, reaguju na najmanje nepoštovanje autoriteta Zalivskog klana. To uključuje ubijanje onih koji prodaju ilegalnu drogu, kao i onih koji odbijaju da plate iznude i doušnika. "Sicarios" obavlja poslove socijalnog čišćenja. Lopovi, narkomani i pripadnici LGBT zajednice najčešće su mete dok Zalivski klan nameće izopačeni moralni kodeks zajednici da bi potvrdio svoj autoritet.

Džoni smatra da je u redu da podrži ovakav sistem upravljanja kriminalom.

- Mi održavamo red - kazao je Džoni.

Zaraza ubistava se najbrže širi među najugroženijom populacijom. Ovo siromaštvo i društvenu isključenost iskorištavaju naoružane bande koje se međusobno takmiče da kontrolišu trgovinu ljudima i napadaju ugrožene tinejdžere i vrbuju ih u svoje redove.

- To je lov na laku zaradu. Većina male dece koja se pridruže su gladna i samo žele da zarade novac da prehrane svoje porodice - objasnio je on.

Kada je reporter Čarls prvi put video Džonija, nosio je skupe patike i debeli zlatni lančić, a sve je stekao zahvaljujući lakom gangsterskom novcu.

"Odrasli smo gladni"

Džonijev zločinački put prati poznati obrazac. Upoznao se sa lokalnim komandantom Zalivskog klana i brzo je napredovao od dostavljanja paketa i obavljanja malih poslova do prikupljanja novca od reketa i na kraju ubistava. Džoni je ogorčen i ljut. Ogorčen je na svet što mu nije dao poštenu šansu u životu.

- Nikada nisam razumeo zašto neki ljudi mogu da imaju sve, a drugi nemaju ništa - ukazao je on.

Rezultat takvog razmišljanja je da Džoni izgleda nema problema sa činom ubistva.

- To je posao. Da ja to nisam uradio, neko drugi bi. Radim to da zaradim novac. Svi moramo da zarađujemo za život - dodao je Džoni.

Za njega, ubistvo je takođe neki oblik osvete. To je osveta svetu koji mu je dao tako malo prilika.

- Niko ne brine o meni. Niko mi nije pomogao kada nisam imao hrane i obuće, pa zašto bih onda brinuo o svetu? Zašto bi me briga za društvo koje me je isključilo - pita se on.

"Sicarios" često pokazuje čudnu mešavinu naivnosti i hrabrosti, ali Džoni takođe pokazuje odvojenost koja je očigledno iskrivila njegov moralni kompas.

- Želim da nateram ljude da me se plaše. Želim moć. Želim poštovanje. Zar ja to ne zaslužujem? - pita se on.

"Prvo ubistvo je teško, ali posle postaje lakše"

Život na Kavkazu pod kontrolom bandi je jeftin. "Sicarios" obično dobijaju između sto i trista dolara svakog meseca. Oni ne deluju sami. Ljudi su najčešće napadnuti sa motocikala. Prva faza je ispitivanje mete, što je posao koji obavljaju posmatrači, obično mreža tinejdžera sa mobilnim telefonima. Na dan ubistva, posmatrači će koordinirati akciju i obavestiti 'pilota' ili vozača koji je zadužen za bekstvo, ne samo gde je meta, već i gde da se sretne sa osobom koja krije oružje. Obično ima oružje samo onoliko dugo koliko mu je potrebno da počini ubistvo. Pilot će dovesti snajperistu dovoljno blizu mesta događaja da identifikuje metu. Sicario će pucati iz svog oružja, a zatim pobeći i vratiti pištolj da ga ponovo sakrije. Takav sistem je karakterističan za ubistva širom Latinske Amerike.

Džoni je 2015. uhapšen zbog ubistva gej mladića. Proveo je kratko vreme u zatvoru, a zatim je pušten. Ispostavilo se da je ključni svedok u njegovom slučaju lažov i optužbe su odbačene. Nije neuobičajeno da policija u Kolumbiji podmeće dokaze ili plaća lažne svedoke u pokušaju da obezbedi osudu.

Naime, Džoni je 2017. godine postigao dogovor sa tužiocima i postao nasilnik, jedan od onih koje je nekada ubijao.

- Nisam imao izbora. To je bio najlakši način da ih skinemo sa vrata - rekao je on.

Džonijeva arogancija ga je naterala da prkosi naređenjima svojih komandanata. Videli su da ne mogu da ga kontrolišu i želeli su da ga ubiju. Znajući da mu nema spasa jer je nagrada za njegovu glavu, odlučio je da se preda vlastima.

Reći će im sve što zna u zamenu za imunitet od krivičnog gonjenja, uključujući imena svih svojih žrtava. Tužioci su prihvatili njegovu ponudu, nakon čega je uhapšena i osuđena cela ćelija Zaljevskog klana.

Džoni je skoro pet godina proveo u programu zaštite svedoka i za to vreme uspeo je da završi srednju školu i nađe posao inženjera u telekomunikacionoj kompaniji. Ipak, život policijskog doušnika je usamljen.

Mnogi latinoamerički političari u Salvadoru traže načine da zaustave epidemiju ubistava u regionu.

U specijalnoj akciji predsednika Najiba Bukelea pod nazivom 'Mano dura', odnosno 'čvrsta ruka', početkom ove godine uhapšeno je na desetine hiljada gangstera, a stopa ubistava u zemlji pala je na nulu. Ali strategija je izazvala žestoke kritike grupa za ljudska prava i stručnjaka za bezbednost, koji kažu da takve politike funkcionišu samo kratkoročno zbog velikih grešaka u procesuiranju kriminalaca.

- Borba protiv uličnih bandi zahteva holistički pristup koji se bavi društvenim korenima bandi i omogućava članovima bandi da kasnije nastave da žive normalnim životima.

Ali ubistva su i dalje izlečiva bolest. Dok se imunitet na ubicu ne može postići vakcinacijom, može se izlečiti efikasnim vođstvom i politikom, kažu stručnjaci.

- Lečenje problema se uglavnom fokusira na simptome, a ne na uzroke.Takav pristup ne samo da je skup i neefikasan, već je često i kontraproduktivan - istakao je dr Muga.

Društvene intervencije

Pristup gradonačelnika Palmire je u direktnoj suprotnosti sa Bukeleovim pristupom u El Salvadoru. Stručnjaci kažu da političari baš i ne vole društvene intervencije jer rezultati obično nisu trenutni i mogu zahtevati veća finansijska ulaganja.

- Pristupi poput onog u javnom zdravstvu pomažu da se rasvetli dinamika nasilja i ubistava, uključujući njihovu zaraznost. Ako bolje razumemo kako i zašto dolazi do nasilja i ubistava, moći ćemo dramatično da poboljšamo efikasnost i efektivnost našeg odgovora - naveo je dr Muga.

A, grad Kibdu takođe pokušava da se uhvati u koštac sa nasiljem bandi. Oni su pokušali da sprovedu kontroverzni program Totalni mir kolumbijskog predsednika Gustava Petra, u kojem država pregovara sa organizovanim kriminalnim strukturama kako bi podstakla njihovu demobilizaciju. U okviru inicijative, mladim članovima bande ponuđene su minimalne plate i školarine ako napuste svoj život kriminala. To je nepopularna politika kod mnogih mladih ljudi.

Program Totalni mir doneo je Kvibdou privremeni predah i pad broja ubistava poslednjih meseci, ali je proces veoma krhak.

- Potrebne su nam investicije da bismo mir učinili održivim, inače će se nasilje samo nastaviti - rekao je sekretar gradonačelnikovog kabineta Hektor Truhiljo.

Deset godina otkako je prvi put sreo Džonija, reporter Metju Čarls izgleda da se nije mnogo promenio jer i dalje pokazuje vrlo malo znakova kajanja.

Mnogi od onih kojima je Džoni pomogao da budu zatvoreni su sada ponovo slobodni. To ga čini mnogo nervoznijim. Stalno gleda preko ramena. Međutim, možda najalarmantnije je Džonijevo kolebanje o životu van bande. Sada ima 25 godina, nedavno je ostao bez posla i potreba za lakim novcem se vratila.

- Život mi ništa nije dao. Umoran sam od borbe. Lakše je da se vratim onome što najbolje znam, ubijanju. Bar ima novca u tome - zaključio je on.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading