Vojska
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Stoga bi „ako bude izabran“, kaže Tramp, „ohrabrio Rusiju da učini sve što padne na pamet svim onim NATO saveznicima koji ne troše neophodna finansijska sredstva, definisana sporazumom o alijansi, na odbranu“. Reagujući na buru protesta evropskih lidera posle ove izjave, on je sa velikim zadovoljstvom ponovio: "Vidite, ako ne plate, nećemo štititi. Da li ste me konačno razumeli. Da li vam se to čini u redu?"

Evropljani se konačno bude iz zimskog sna

Očigledno je činjenica da bi, ukoliko bude izabran za predsednika, Trampova politika smanjenja bezbednosnog kišobrana nad Evropom verovatno posle ovih izjava pretendenta na mesto u Beloj kući bila efektivno primenjena na samozadovoljne, komforno orijentisane Evropljane. potpuno jasan i težak za pamćenje. I mnogo, mnogo efikasnije nego što je pokušao da sprovede u svom haotičnom prvom predsedničkom mandatu.

A, sve su izglednije šanse da mu se pruži prilika za bezbednosno-poslovno-samopromotivne vratolomije u kreiranju globalne politike: on je trenutno jedini republikanski kandidat za predsednika SAD, a prema gotovo svim verodostojnim anketama, on je vodi za nekoliko procentnih poena u odnosu na protivnika, predsednika Džoa Bajdena. Dakle, niko ne može zanemariti mogućnost da bi za manje od godinu dana stanar Bele kuće, na primer, svu odgovornost za očuvanje ukrajinskog suvereniteta u borbi protiv ruske invazije mogao da prebaci na evropska pleća, istovremeno insistirajući da spavanje Evropljani se bude iz zimskog sna i počinju da sami brinu o svojoj odbrani.

Stoga se otvoreno razmišljanje mnogih zabrinutih Evropljana, iskusnih posmatrača i visokih zvaničnika o tome kako da odgovore na moguću rotaciju u vrhu američke vlade posle novembra ove godine, teško može smatrati preuranjenim. Da li je sazrelo vreme za kreiranje akcionih bezbednosnih planova za nepredviđene situacije ili čak za radikalizaciju delovanja u smislu preventivnih operativnih mera, u kom pravcu razmišljaju posebno neki francuski analitičari?

Dva ključna izazova

Dakle, Evropi su jasno nametnuta dva ključna izazova. Prvi je kako da se Ukrajini isporuči više naoružanja, posebno municije i raketa protivvazdušne odbrane. Od početka ruske invazije Evropljani su uspevali da snabdevaju Ukrajince bolje nego što se očekivalo s obzirom na nepovoljno stanje evropskog vojno-industrijskog kompleksa, a posebno obim finansijskih sredstava koje evropske zemlje, većinom članice NATO alijanse , namenjen za bezbednost i odbranu. Međutim, potreba za oružjem je trenutno neuporedivo veća nego ranije, a snabdevanje ne bi bilo ni približno dovoljno u slučaju da SAD definitivno odustanu od dalje vojne pomoći Kijevu.

Treba napomenuti da je u svim fazama dosadašnjeg rata (osim kratkog perioda konfuzije na početku ruske invazije, zbog neverice i šoka zbog razmera novog sukoba na kontinentu), Evropska komisija odigrao važnu ulogu u pomoći Ukrajini. Reč je o programima za pružanje finansijskih podsticaja državama članicama kako bi mogle da doniraju oružje iz sopstvenih vojnih zaliha, ili da prošire kapacitete postojećih proizvodnih kapaciteta.

Ali agenda pomeranja evropske odbrambene industrije na ratni kolosek je tek u fazi evaluacije, odnosno prvom koraku eventualne realizacije. Iako će Evropska komisija uskoro predstaviti predloge ambiciozne odbrambene industrijske strategije, plan može uspeti samo ako zemlje članice pokažu više entuzijazma za kolektivnu akciju nego što je to bio slučaj do sada.

Planovi "uspalog NATO-a"

Još jedan ključni izazov sa kojim bi Evropljani trebalo da se suoče jeste kako će se braniti bez podrške SAD od Rusije (koja se više ne može isključiti) koja nameće ponižavajući „mir“ Ukrajini. Planovi „uspavanog NATO-a” koje predlažu desničarski američki think-tank (brain trustovi) predviđaju masovno povlačenje američkih kopnenih snaga iz Evrope. Očigledno je da Evropljani imaju velike psihološke teškoće u ophođenju sa Sjedinjenim Državama posle decenija najbližeg savezništva.

To bi se najbolje moglo uočiti na primeru katastrofalne akcije NATO-a u Avganistanu, koja se, sada je svima potpuno jasno, nikada ne bi otegla toliko besplodnih godina da su evropske članice NATO-a eksplicitno izrazile svoje kritičke stavove u kolektivnim diskusijama. o kampanji. Umesto toga, povlađivao je američkim projekcijama i ciljevima iz nesumnjivo sebičnih razloga da ne ugrozi sopstvene bilateralne odnose sa Sjedinjenim Državama.

Evropljani imaju problem sa savetovanjem

Pomenuti izazovi su otežani činjenicom da ne postoji institucionalno okruženje u kojem Evropljani mogu da se konsultuju o svojoj bezbednosti. U stvari, u sadašnjoj situaciji, Evropljani bi morali da pokušaju da nametnu evropeizaciju odbrambenih planova NATO-a, ali o tome se u NATO-u teško može razgovarati. Uostalom, nije tajna da mnogi u Evropi samite NATO-a zapravo doživljavaju kao sastanke na kojima se okupljaju najviši evropski vojni zvaničnici kako bi im Amerikanci rekli šta da rade. Međutim, to se teško može očekivati od sadašnje američke administracije u svetlu realne mogućnosti, kao što sam već pomenuo, njihovog poraza na predsedničkim izborima u novembru.

Dakle, Evropska unija nema ni mesto ni kredibilitet u vojnim operativnim planovima i pitanjima. Realnost je sledeća: ako treba da se pojavi strategija za odbranu Evrope bez Amerikanaca, o njoj se može razgovarati samo na međuvladinoj osnovi, kroz bilateralne razgovore između glavnih evropskih odbrambenih igrača.

Kako zameniti Amerikance?

Na samitu NATO alijanse u Madridu 2022. godine usvojena je strategija odbrane „guranjem vojnih snaga napred” ili koncept „odbrane napred”. Rat Rusije protiv Ukrajine pokazao je da se nalazimo u tehnološkoj eri u kojoj odbrambeni sistemi imaju prednost u odnosu na tradicionalna sredstva napada. Ispostavilo se da je uništavanje masivnog ruskog oklopa relativno lak zadatak. Međutim, izvlačenje i potiskivanje ruske vojske nakon što je ukopana je gotovo nemoguća misija.

Zato je u Madridu doneta odluka o jačanju vojnog prisustva NATO-a u istočnoj i centralnoj Evropi, odnosno sprovođenju agende „pojačanog prisustva napred”. Evropljani su, očekivano, „sa zadovoljstvom” prepustili „inicijativu” u sprovođenju agende Amerikancima. Posledica je raspoređivanje dodatnih 20.000 američkih vojnika u Evropi.

U novonastaloj situaciji mogućeg američkog zaokreta u spoljnoj bezbednosnoj politici, evropski šefovi generalštabova i odbrambeni planeri suočeni su sa izazovom kako, ako se ukaže potreba, zameniti američke snage u državama na prvoj liniji odbrane. Koja će odbrambena infrastruktura biti neophodna da se zaustavi bilo kakav napad na granicama i kako organizovati komunikacione i mreže podataka neophodne za formiranje efikasnog sistema koji povezuje različite senzore i projektile, dronove i artiljeriju?

Brzo planiranje je stvar upornosti

Odgovor na postavljena pitanja i usvajanje kompletnih planova su od presudnog značaja i hitne prirode, ne samo zbog vojne gotovosti, već i iz psiholoških razloga. Zemlje na prvoj liniji evropske odbrane dugo su se žalile da njihovim zapadnoevropskim saveznicima nedostaje ne samo američki vojni kredibilitet, već i ozbiljno razumevanje razmera ruske pretnje.

Evropljani nesumnjivo mogu da izdrže pritisak i da se odupru pretnji, bez obzira na to ko je posle novembra u Beloj kući, samo ako su spremni da veruju jedni drugima, a posebno ako se najugroženijim zemljama pošalje signal od zapadnoevropskih partnera da su nisu sami, i to kroz direktno vojno prisustvo saveznika na prvim linijama odbrane.

Vajmarski trougao

Povratkom Donalda Tuska na mesto premijera Poljske, izgledi za homogenizaciju Evrope značajno su porasli i u scenariju drugog Trampovog predsedničkog mandata. Ministri spoljnih poslova Francuske, Nemačke i Poljske (Vajmarski trougao) na nedavno održanom sastanku u Parizu istakli su da je „cilj da Evropska unija bude još ujedinjenija, jača i sposobnija da odgovori na današnje izazove na putu ka bezbednosti. i odbrambenog sindikata, ispunjavajući očekivanja građana.“ .

Ako se pomenutim kredibilnim procenama dodaju da će britanski laburisti (nakon projektovanog povratka u vladu kasnije ove godine) bez previše razmišljanja dodati Ujedinjeno Kraljevstvo pomenutoj grupi, obnoviti odbrambene veze prekinute Bregzitom i završiti odbranu kontinenta kao druge nuklearne sile u Evropi, onda je sasvim jasno da je prilagođavanje spoljne i bezbednosne politike važnih geopolitičkih igrača uoči američkih predsedničkih izbora već počelo. Nema vremena za gubljenje jer su ulozi veliki. Opstanak Evrope je u pitanju.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading