Jana Todorović
Rajko Ristić/Alo!
Jana Todorović

Rajko Ristić/Alo!

Jana Todorović, Foto: Rajko Ristić/Alo!

Jani Todorović nikada se nije znalo više od onoga što je sama želela da kaže, a ona je uvek više pevala nego pričala.

Folk zvezda konačno je u celosti otkrila kako je izgledao njen put od trnja do zvezda, a otvoreno je govorila i o ljubavi, braku, porodici, kolegama. Ovoga puta je podelila priču kako se upoznala sa svojim sadašnjim mužem Ivanom i tom prilikom otkrila kako je nastala jedna od njenih najpoznatijih pesama “Šta će ti pevačica”.

Kako si upoznala supruga Ivana?

“Završila sam školovanje, zaposlila sam se kao nastavnica muzičkog vaspitanja. Već sam bila ozbiljna devojka, deca su me obožavala u školi, bila sam miljenica u selu. Radila sam u tri škole, a paralelno sam nastupala sa najjačim bendom u to vreme. Po godinu i po dana smo imali unapred dogovorene nastupe, privatna veselja. Onda je došla Marina Živković u jednu prelepu baštu u Kosovskoj Mitrovici u domu JNA, ja sam tamo pevala, ona je kasnila, bašta je bila krcata. Tada sam skidala Snežanu original, pa Draganu, Cecu… I Marina uzima mikrofon: „Dragi Kosovci, vi ne znate kakvo blago imate, učinilo mi se da čujem Draganu i Cecu”. Pozvala me je da dođem za njen sto i rekla mi je: „Je l’ bi išla negde? Koja boranija sve snima i pesme i ploče, a ti sediš ovde na Kosovu” i ja rekoh: „Pa da, ali ja radim u školi, vezana sam za bend” i ona je rekla: „Ne, ja tebe šaljem za Nemačku” i ja rekoh: „Kakva Nemačka, neće me pustiti roditelji, nema šanse”. Ona je rekla: „Imam sina od dobrog prijatelja, on otvara restoran u Minhenu, dečko je tvoja generacija, situiran je, perspektivan, vredan”.

Kada si bila svesna da je on čovek tvog života?

“Čim sam ga videla. Ja sam te 1997. u aprilu kupila „opel vektru”, brat mi je doterao iz Švajcarske, ja ujutru pijem kafu i isteram auto iz garaže, da ga gledam dok pijem kafu. Radila sam sa bendom, a Ivan me je zvao jedno mesec dana. Marina je gostovala u junu i dok je Ivan došao do avgusta meseca, ja sam radila svaki dan, i on nije mogao da me dobije na telefon. Došao je sa devojkom iz Minhena i rekao je sebi: „Još jednom ću probati da je pozovem, ako se ne bude javila, nemam šta da tražim” i jednog dana kaže moja sestra: „Ja danas idem kući, ali molim te, zvaće neki Todorović, ja više ne znam šta da mu kažem”. A ja nemam pojma da je to preporuka od moje kume Marine i javim se, spremam se za sledeću tezgu i sećam se kao da je juče bilo, zove me i kaže: „Ćao, ja sam po preporuci Marijane Živković”, nije ni znao pravo ime, zbunio se i kaže: „Čuo sam sve najbolje o tebi, da lepo pevaš, otvaram lokal tu i tu, da li postoji šansa da dođeš bez benda, ja sam našao bend”, ja kažem: „Ili da dođemo svi ili ništa od tog posla”, onda je njemu nešto zaigralo i kaže: „Javiću se malo kasnije” i rekao je: „Čim neće bez benda, onda je devojka prava”. Pitao me je za snimak da čuje kako pevam, rekla sam mu da dođe u Leposavić, da radimo u jednoj prelepoj bašti, kaže: „Važi, doći ću”. Čekamo ga ja i moj tadašnji bivši momak, koji je bio sa mnom u bendu, i koleginica, a on je došao sam. Taj moj bivši se vozio sa Ivanom, a koleginica i ja u „vektri” 200 na sat. Moj bivši je tada rekao Ivanu u kolima: „Samo da znaš, ova crna u autu, to mi je ozbiljna duga veza” i Ivan kaže: „Okej”. Onda smo stigli u Leposavić, Ivan mi kaže: „Nisi mi se svidela kako si se obukla, nisi bila moj tip”, kada smo pričali posle toliko godina, ali kaže: „Kada si uzela da pevaš!”. Mi dogovaramo da ide ceo bend da svira kod njega, i za dva dana se desi ljubav. On ostavlja devojku, ja dečka…

Kako je izgledalo upoznavanje sa njegovim roditeljima?

Nije bilo lako, baš zbog toga što je odrastao u Minhenu. Njegov otac je ozbiljan biznismen, ozbiljan čovek, majka isto. Kada sam krenula za Minhen, nisam razmišljala kako će oni da reaguju, da su ga pitali: „Šta će ti pevačica?”, tako je nastala ta pesma. Ivan i ja smo se upoznali, posle sedam, osam meseci smo krenuli da radimo album. Njegovi su primetili da je to zaista ozbiljno, ali su hteli da provere ko sam, šta sam, odakle sam… A kada su me upoznali, kao da sam im rođeno dete, uopšte me ne odvajaju od svoje dece.

Kada si bila svesna da je on čovek tvog života?

“Čim sam ga videla. Ja sam te 1997. u aprilu kupila „opel vektru”, brat mi je doterao iz Švajcarske, ja ujutru pijem kafu i isteram auto iz garaže, da ga gledam dok pijem kafu. Radila sam sa bendom, a Ivan me je zvao jedno mesec dana. Marina je gostovala u junu i dok je Ivan došao do avgusta meseca, ja sam radila svaki dan, i on nije mogao da me dobije na telefon. Došao je sa devojkom iz Minhena i rekao je sebi: „Još jednom ću probati da je pozovem, ako se ne bude javila, nemam šta da tražim” i jednog dana kaže moja sestra: „Ja danas idem kući, ali molim te, zvaće neki Todorović, ja više ne znam šta da mu kažem”. A ja nemam pojma da je to preporuka od moje kume Marine i javim se, spremam se za sledeću tezgu i sećam se kao da je juče bilo, zove me i kaže: „Ćao, ja sam po preporuci Marijane Živković”, nije ni znao pravo ime, zbunio se i kaže: „Čuo sam sve najbolje o tebi, da lepo pevaš, otvaram lokal tu i tu, da li postoji šansa da dođeš bez benda, ja sam našao bend”, ja kažem: „Ili da dođemo svi ili ništa od tog posla”, onda je njemu nešto zaigralo i kaže: „Javiću se malo kasnije” i rekao je: „Čim neće bez benda, onda je devojka prava”. Pitao me je za snimak da čuje kako pevam, rekla sam mu da dođe u Leposavić, da radimo u jednoj prelepoj bašti, kaže: „Važi, doći ću”. Čekamo ga ja i moj tadašnji bivši momak, koji je bio sa mnom u bendu, i koleginica, a on je došao sam. Taj moj bivši se vozio sa Ivanom, a koleginica i ja u „vektri” 200 na sat. Moj bivši je tada rekao Ivanu u kolima: „Samo da znaš, ova crna u autu, to mi je ozbiljna duga veza” i Ivan kaže: „Okej”. Onda smo stigli u Leposavić, Ivan mi kaže: „Nisi mi se svidela kako si se obukla, nisi bila moj tip”, kada smo pričali posle toliko godina, ali kaže: „Kada si uzela da pevaš!”. Mi dogovaramo da ide ceo bend da svira kod njega, i za dva dana se desi ljubav. On ostavlja devojku, ja dečka…

Kako je izgledalo upoznavanje sa njegovim roditeljima?

“Nije bilo lako, baš zbog toga što je odrastao u Minhenu. Njegov otac je ozbiljan biznismen, ozbiljan čovek, majka isto. Kada sam krenula za Minhen, nisam razmišljala kako će oni da reaguju, da su ga pitali: „Šta će ti pevačica?”, tako je nastala ta pesma. Ivan i ja smo se upoznali, posle sedam, osam meseci smo krenuli da radimo album. Njegovi su primetili da je to zaista ozbiljno, ali su hteli da provere ko sam, šta sam, odakle sam… A kada su me upoznali, kao da sam im rođeno dete, uopšte me ne odvajaju od svoje dece.

Kako te je zaprosio?

“Bili smo godinu dana zajedno, došli smo u Beograd. Imao je 21 godinu, njegovi roditelji su govorili da je mlad, kakva ženidba, i nije im ništa rekao. Odveo me je do Sava centra, kupio mi je neke naočare „fendijeve”, stižemo ispred kuće gde smo živeli, otvara mi vrata i kaže: „Hoćeš da se udaš za mene?”. Ja kažem: „Molim?”