Nikolija Jovanović, Relja Popović
Rajko Ristić/Alo!

Relja Popović važi za jednog od najtalentovanijih mladih muzičara sa domaće scene, a nedavno se oprobao i kao modni dizajner. U razgovoru za „Alo!“ reper je otkrio koliko mu je bilo potrebno hrabrosti da se suoči sa svojim strahovima i nesigurnostima. Osim toga, Relja je govorio i o načinu na koji sa suprugom Nikolijom Jovanović vaspitava ćerku Reu, ali i u kojoj meri mu je važna podrška tašte Vesne Zmijanac.

Nedavno si pokrenuo svoj modni brend, da li si bio motivisan željom da se oprobaš kao modni kreator ili potrebnom da zaradiš budući da već godinu dana niko od muzičara ne nastupa?

- Radim i nastupam već godinama i mogao sam sebi da dozvolim da tokom pandemije koronavirusa u finansijskom smislu budem relaksiran. Jednostavno sam želeo da se na još neki način približim svojoj publici, kao i ona meni. Izgurao sam svoju ideju, nikoga nisam kopirao, samo sam pratio svoj osećaj.

Da li si se tokom kreativnog procesa konsultovao s Vesnom i Nikolijom i koliko ti je važno njihovo mišljenje?

- Mi u kući oduvek pričamo o svemu. Nikolija mi je mnogo značila u ovom procesu stvaranja modne linije jer je bilo trenutaka kada sam u sumnjao i lomio se, a ona mi je pomogla da lakše presečem.

Da li si nesiguran u sebe?

- Svi imamo nesigurnost i ona dolazi u određenim fazama, naletima. Nesigurnost je zapravo jedna vrsta straha, a strah ne možeš da pobediš ukoliko se ne suočiš s njim. Dugo sam se plašio aviona i taj neopisiv strah me je progonio. Sve dok se nisam suočio s njim i seo nekoliko puta u avion, nisam mogao da ga pobedim. Sada letim slobodno. To i jeste poenta, uđite u strah da biste leteli slobodno.

Društvene mreže su uzele maha i često čitamo o njihovim lošim stranama. Da li ti polazi za rukom da sačuvaš ćerku Reu od negativnih stvari kojima su najmlađi okruženi?

- Nikolija i ja smo zbog toga odlučili da je ne eksponiramo, da je ne fotografišemo za društvene mreže i medije. Mi smo javne ličnosti, a ona je dete i treba da bude srećna i sačuvana od svega lošeg dok ne poraste i ne počne sama da donosi odluke. Želim da Rea ima slobodu da sama odluči, a do tada je čuvamo podalje od kamera i svetla reflektora.

Da li ćeš kada poraste biti strog otac koji sve kontroliše?

- Detetu treba dati potpunu slobodu, ali pametno navigirati ka pravom putu. Možda ne znam šta je pravi put za nju, ali imam vrednosti za koje znam da su prave i to najviše želim da prenesem na nju. Ne bih voleo da imam potpunu kontrolu nad ćerkicom, niti nad bilo kim drugim.

Relja Popović

Rajko Ristić/Alo!

Relja Popović, Foto: Rajko Ristić/Alo!

Zbog čega si godinama bio poprilično rezervisan i distanciran od medija?

- U vreme „Elitnih odreda“, kada smo svoju priču započeli Vlada Matović i ja kao momci koji su zalutali na muzičku scenu, i kada smo, uprkos tome, punili klubove, nismo imali podršku medija. Činilo se da tada niko od medija nije prepoznao našu priču i nije želeo da nam da podršku koja bi nam značila. „Elitni odredi“ su ipak postigli veliki uspeh i bez toga, a ja sam zahvaljujući tom iskustvu shvatio da ne treba da se pojavljujem u medijima ako nemam šta da kažem ili ako nemam pravi povod za to.

Budući da Nikolija i ti obožavate da putujete, da li ste sastavili listu destinacija koje ćete obići kada se konačno završi čitava agonija sa koronavirusom?

- Izbegavam da pravim planove, jer u poslednjih godinu dana svaki plan koji smo imali pandemija koronavirusa je ili srušila ili potpuno promenila. Pravimo isključivo dnevne planove. Nestrpljivo čekam da sve ovo prođe i da konačno živimo slobodno, da nastupamo slobodno, da se sretnem sa svojom publikom. Voleo bih da se sutra sve ovo završi pa ćemo lako napraviti plan gde ćemo, na kraj sveta ako treba.

Relja i Nikolija

Dušan Milenković

Relja i Nikolija , Foto: Dušan Milenković

Čitava ova situacija je naterala pojedine izvođače, ali i ljude iz ugostiteljske branše s kojima ste blisko povezani poslom, da se pobune na društvenim mrežama. Kako komentarišeš nezadovoljstvo koje je sve vidljivije?

- Ne znam da li je bilo kome prijatno u ovoj atmosferi. Nekoga bi sve ovo manje potreslo, nekoga više i naravno da razumem. Postoje poslovi koji i dalje funkcionišu, ali postoje i ljudi koji jedva opstaju i jako mi je žao što je sve otišlo predaleko. Saosećam sa svima koji u ovom trenutku ispaštaju, neki zdravstveno, neki finansijski, ali, generalno, čitav svet ispašta jer smo odvojeni.