Ćerka pokojnog Hita Ledžera kao Zlatokosa novog doba: Učinila sam šta sam morala, samo da je sklonim od svega i svih!
Hit Ledžer preminuo je 22. januara 2008, kada je njegova ćerka Matilda, koju je dobio s Mišel Vilijams, imala samo dve godine. Gotovo preko noći, u javnosti je poraslo interesovanje za time – gde je ona, šta radi, kako provodi vreme i raste, kao nešto najveće što je veliki glumački talenat za sobom ostavio. A Mišel, osim što je „imala za zadatak” da preboli veliku ljubav, vodi računa o svojoj slici u javnosti i karijeri, sama je brinula o devojčici.
Prema pisanju stranih medija, sve je od sebe dala da joj obezbedi mirno odrastanje i u potpunosti van znatiželjnih pogleda, u čemu je na kraju i uspela. Iz tog razloga, lepu i sada petnaestogodišnju Matildu pojedinci nazivaju „Zlatokosom novog doba”, jer se u javnosti o njoj malo zna, ali o kojoj, za razliku od one iz bajke, brine majka sa ostalim članovima porodice koji je neizmerno vole.
– Ponekad mi je baš teško – priznala je za „Vanity Fair” 2018. godine Mišel, pa nastavila: Imam taj neki instinkt, da i svoju privatnost baš čuvam, pa tako i njenu. A sa druge strane, moj posao ipak zahteva nekakvo „druženje s publikom”.
Sa Mišel se upoznao na setu filma „Planina Broukbek” i odmah su „sevnule varnice”. Čak su im se i kolege otvoreno divile, kakvu su vezu imali, ne samo najbliži. Kasnije, Hit je otvoreno govorio o tome da je Mišel „savršena i majka”.
– Veoma sam ponosan na nju. Svakog dana ih sve više volim – pričao je on, prenosili su strani mediji.
Posle njegove smrti, Mišel se oglasila rečima:
– Molim vas, ispoštujte našu molbu, da patimo u miru, strogoj privatnosti. Srce mi je slomljeno. Majka sam divne devojčice koja neopisivo liči na svog oca. Sve što mi je ostalo je ona, kao njegova slika i prilika. Zajedno i s njegovom porodicom, gledam kako raste, istražuje i tako znamo da je on tu, sa nama. Pričaćemo joj o njemu najlepše stvari.
Kako bi joj brzo obezbedila neophodnu privatnost, Mišel se spakovala i preselila iz Bruklina.
– Živeli smo na selu šest godina, bilo je nepodnošljivo tada živeti u Bruklinu – ispričala je 2016. za „New York Post”, pa objasnila da su ih paparaco fotografi pratili skoro pa u stopu od Ledžerove smrti: -
-Volela bih da i brže reagujem u životu. Uglavnom sedim i čekam da mi se stvari dese same, da mi se ukaže prilika.