Poledica Led Pad na ledu
Shutterstock
Poledica Led Pad na ledu

Shutterstock

Foto: Shutterstock

Kako dolazi do preloma

Prelom nastaje kada se osoba prilikom pada dočeka na dlan, na koren šake, kada je ruka u zglobu ručja ispružena. Prelom se obično dešava na oko tri centimetra iznad zgloba ručja. Simptomi koji se javljaju su: bol, otok, ograničen pokret, deformitet. Ukoliko dođe do pomeranja (dislokacije) fragmenata, mogu se javiti i razne komplikacije jer su u blizini tetive, nervi i krvni sudovi.

Dijagnostika i lečenje

Prilikom postavljanja dijagnoze uzima se anamneza, klinička slika, vrši objektivni pregled pacijenta, ali potpuna potvrda dijagnoze dobija se kada se uradi rendgenski snimak. Lečenje je nehirurško kada se radi repozicija, tj. vraćanje fragmenata u fi ziološki, prirodni položaj, ili hirurško ako nije moguće uraditi reponiranje delova kosti konzervativnim putem. U oba slučaja obavezno je nošenje gipsa oko pet nedelja.

Kućni tretman po skidanju gipsa:

Ledirati mesto otoka, ako ga ima (15 minuta lediranje, pa uviti u peškir još 30 minuta) - četiri puta dnevno.

Nanositi kreme koje hlade, a ako postoje i podlivi, uključiti krem „hepatrombin“.

Izbegavati da ruka veći deo dana visi pored tela. Postavljati je u horizontalan položaj, a povremeno je podići iznad nivoa srca.

Pokretati prste i zglob. Prste skupljati, širiti, skupljati šaku u pesnicu. Kao otpor pri stiskanju šake može poslužiti sunđer, mekana igračka, testo, plastelin… Praviti toplo-hladne kupke i u njih naizmenično potapati šaku.

U vodi izvoditi sve pokrete zglobom i prstima.

Moguće komplikacije

Najčešće komplikacije su iščašenja u gornjem ili donjem radioulnarnom zglo bu, kao i u zglobu ručja. Ponekad se javila i kompresija, nagnječenje nerva medijanusa u karpalnom tunelu, pa pacijent oseća utrnulost šake. Usled toga rehabilitacija može zaostajati, pa se preporučuje da pacijent poseti stručno lice koje će kosti vratiti u pravilan položaj. Nekada se dešava da prelom usled lošeg nameštanja loše i zaraste, pa je i oporavak u tom slučaju teži i duži. Često se događa i da pacijent i ne povrati punu pokretljivost ručnog zgloba, a samim tim ni normalnu funkciju šake (ne može da otključava i zaključava brave, korist šrafciger, oseća bol prilikom kucanja na tastaturi, nošenja poslužavnika na dlanu, kada želi da se osloni ili odupre o šaku…). Usled loše imobilizacije, kada je previše stegnut gips, može doći do neurovaskularnih problema (morbus sudeck), koje karakterišu otok, crveni pečati po koži, graške znoja i povećana maljavost u predelu gde je bio gips, a u trećem stadijumu gubljenje kalcijuma i poroznost kostiju.

Lečenje

Lečenje započinje fizikalnom terapijom kako bi se smanjili otok i bol, poboljšala cirkulacija, metabolizam i vaskularizacija. Ukoliko je došlo do nekih od gorenavedenih komplikacija, terapija se menja i prilagođava trenutnom stanju i kliničkoj slici. Preporučljivo je da pacijenti krenu s fi zikalnom terapijom, tj. sa magnetnom terapijom odmah nakon stavljanja gipsa, kako bi stimulisali brže stvaranje kalusa, smanjili i bol i otok, poboljšali trofi ku kože i skratili vreme oporavka. Po završetku fi zikalnog tretmana pacijent se uključuje u kineziterapijski tretman, koji se sastoji od vežbi istezanja skraćene muskulature i jačanja oslabljenih mišića cele ruke ne samo šake. U početku se vežba bez opterećenja, a kasnije se u vežbe uključuje i opterećenje. U okviru kineziterapijskog tretmana primenjuje se elektrostimulacija, masaža i pakovanje. Bitno je i naglasiti da po skidanju gipsa rehabilitacija traje dvaput duže od imobilizacije, tako da se pacijenti moraju naoružati strpljenjem.