ustaše
Foto: Alo/Printscreen

Jedan od najbestijalnijih zločina počinjenih u vreme Nezavisne države Hrvatske (NDH) desio se u Banjaluci u rano jutro 7. februara 1942. godine. Pre tačno 81 godinu, ustaške snage su izvršile pokolj nad Srbima u banjalučkim selima Drakulić, Motike, Šargovac i rudniku Rakovac. 

Prema zvaničnicim podacima koji su do sada prikupljeni, tog dana ubijeno je najmanje 2.300 ljudi. Među nedužnim žrtvama bilo je 551 dete. Bestijalnost tog zločina, po čemu je država Ante Pavelića ostala neslavno zabeležena u istoriji, ogledala se u tome što su Srbi o banjalučkim selima ubijani bez ispaljenog metka. Presuđivano je  sekirama, noževima i krampovima. Mržnja koja se ogledala u zlodelima ustaških zločinaca obeležje je i ostalih stratišta gde su ubijani Srbi, pre svega sistema jasenovačkih logora, gde je u mukama skončalo stotine hiljada ljudi.

Pod komandom natporučnika Josipa Mišlova i fra Vjekoslava Filipovića iz „Tjelesnog zdruga Ante Pavelića”, ustaše su zločin u Banjaluci počinili uz pomoć banjalučkih ustaša. „Pobrinite se odmah za tajni pokop poubijanih Srba. Odstranite po mogućnosti odmah sve tragove”, glasio je telegram komande „Ustaške nadzorne službe” sa oznakom „tajno”. Telegram je iz Zagreba upućen podređenima u Banjaluci šest dana nakon pokolja.

Tog dana Srbi su bili okovani snegom i opkoljeni ustašama, nisu imali šansu da prežive, jer ustaše nisu imale milosti i ubijale su svakog Srbina bez obzira da li je dete, žena, starac. On je podsetio da je NDH imala samo jedan cilj - da Srbe pobije, prekrsti ili raseli.

Ustaški pokolji u banjalučkim naseljima Motike, Šargovac, Drakulić, te rudniku Rakovac bili su priprema za napad na Kozaru u leto 1942. godine, ali i uvod u pokušaj likvidacije Srba u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj - saveznici Adolfa Hitlera.

Zlodela i istrebljenje srpskog naroda revnosno je sprovođeno na celom području tadašnje Nezavisne države Hrvatske, to jest na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Posebno bolna stranica srpske istorije jesu zlodela 7. februara 1942. godine, kada su među 2.300 stradalih, i 551 deteta, život skončali i mališani koji su stradali na školskom času. Ustaše su 7. februara došle u lokalnu školu i ubili sve učenike koji su taj dan bili na nastavi. U naselju Šargovac svake godine održava se pomen za 52 učenika Osnovne škole „Đura Jakšić” koja su ubijena na taj dan. Ispred škole je i tabla s imenima đaka. Učenici koji danas pohađaju tu školu sećaju se vršnjaka koji osmoletku nisu završili.    

„Sveti oče, nije istina to što je u svom opširnom izveštaju italijanski konzul javio da je 7. februara 1942. u školi u Šargovcu pobijeno 56 pravoslavne dece, ni što su pedantni Nemci zabeležili da je pobijeno 53 dece... Nemci bi bili u pravu da je Kuruzović Dragica taj dan došla u školu, ali nije. Ona je taj dan otišla kod tetke u Borik, pa nije zaklana”, reči su iz potresne „Priče koja luta svetom“ gimnazijskog profesora Tihomira Levajca.

Profesor Levajac u knjizi nazvanoj „Priča koja luta svetom” zabeležio je: „Davao sam je nekim prijateljima da je pročitaju, da mi kažu kako su je doživeli. Neki mekušci, oni koji sebivljivu savest imaju, nisu mogli ni da je pročitaju. Hrabriji, jesu. Poneko se zgražavao, a mnogi mislili da je događaj isuviše monstruozan, da bi bio stvaran.”

Preminuli profesor banjalučke Gimnazije, ovu priču je, kako je pojašnjavao, svesno zapisao na takozvanom ustaškom pravopisu, a potom je preveo na desetak svetskih jezika. U priči koju je profesor Levajac zapisao kao obraćanje učiteljice ubijenih mališana još piše: „Ne znam zbog čega su posle mnogi pripovedali da su decu koja su tek progledala ubijali nožem koji se zvao bod, ustaški bod, toljagama, sekirama, vilama, bajonetima, a najviše metalnom kuglom na drvenoj dasci. Ja to ne mogu posvedočiti. Ja se samo sećam njihovih očiju koje su milost iskale. Očiju u kojima je bio strah, vapaj, užas, umiranje...“.  

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading